29. dio

620 58 15
                                    

ZOEY P.O.V.

Sutra se Harry i ja vraćamo u dvorac. Nitko nas nije zvao, pa vjerojatno nije bilo nikakvih problema. Zayn je rekao da će nas zvati ako nađu Sashu.

Harry je otišao nekud i rekao je da ga tu čekam. Opet priprema neko iznenađenje, a dobro zna da ja ne volim iznenađenja.

Ležala sam na krevetu i uživala sam u tišini. Razmišljala sam o onom proročanstvu. Pisalo je da ću postati zla kad se ostvari moja najgora noćna mora. To je vjerojatno bila smrt moje bake.

Mislim, znala sam da će jednom umrijeti, ali nisam mislila da će to biti tako brzo. Uvijek mi je bila najveća podrška.

Otišla sam otišla do prozora. Vani je bio mrak. Čula sam nečije korake, a onda je Harry ušao u sobu.

"Harry, nadam se da to iznenađenje nema veze sa mojim rođendanom."

Nasmiješio se, a onda je odmahnuo glavom.

"Nema veze s tim. Znam da ne voliš slaviti rođendane."

Na moj rođendan se uvijek nešto loše desi. Zadnji put me je Charles zarobio u san, a prije toga sam slomila i ruku i nogu, tata je počeo piti, prijateljica mi je umrla i mama je izgubila posao.

Nije prošao nijedan rođendan, a da se nešto nije desilo. To je valjda postala tradicija. Zato ne volim slaviti rođendane.

"Dođi samnom." Rekao je, a onda me je primio za ruku. Zbunjeno sam ga pogledala.

"Gdje..." Nasmiješio se, a ja sam preokrenula očima.

"Sve ćeš vidjeti kad dođemo tamo." Izašli smo van i krenuli smo prema šumi. Namrštila sam se, a on se nasmiješio.

"Bojiš se ići u šumu?" Odmahnula sam glavom.

"Ne, samo mislim da nije baš pametno ići u šumu." Zagrlio me je, a onda me je poljubio u čelo.

"Ne brini. Ništa se neće desiti." Nadam se da je u pravu. Hodali smo par minuta, a onda je stao.

"Okreni se." Zbunjeno sam ga pogledala, ali sam se okrenula. Nisam htjela ništa reći.

Okrenula sam se, a on mi je stavio povez preko očiju.

"Harry ponašaš se kao da smo neka djeca."

Čula sam da se nasmijao, ali nije ništa rekao. Ponovno me je primio za ruku, a onda smo nastavili hodati.

Išli smo sve dublje i dublje u šumu i nije mi baš bilo drago. Nemam dobrih iskustava sa šumom. Kao malu me je djed vodio u šumu i u jednom trenutku sam čula pucanj. Okrenula sam se, a djed je ležao na podu. Imala sam šest godina, ali on nije disao i znala sam što se dešava. Zatim sam čula još jedan pucanj i počela sam trčati. Policija me je našla tek sljedeće jutro.

"Stigli smo." Čula sam Harryev uzbuđeni glas. Maknula sam povez, a onda sam ugledala prekrasni prizor. Došli smo do malog jezera, a kraj jezera je bila deka na kojoj je bilo puno hrane i neka odjeća.

Sjeli smo na deku. Nasmiješio se.

"Zar nije prekrasno?" Rekao je, a ja sam klimnula glavom. Da, stvarno je prekrasno. Tko zna koliko smo duboko otišli u šumu? Valjda se zna vratiti.

"Sad ćemo nešto pojesti, a onda idemo na kupanje, a onda imam još jedno iznenađenje."

Preokrenula sam očima. Nikako da završi sa tim iznenađenjima.

Napravio nam je sendviče, a onda smo ih u tišini pojeli. Jedini zvuk koji se čuo je bilo cvrkutanje ptica.

Nakon što smo pojeli naše sendviče, Harry se ustao, a onda je podignuo ruke u zrak.

SecretsWhere stories live. Discover now