20.dio

1K 88 6
                                    

CHARLES P.O.V

Probudio sam se na hladnom betonu. Oko mene su bili crni zidovi, a ispred mene su bile crne rešetke. Glava me je užasno boljela. Rukom sam prošao kroz kosu, pa niz lice. Pogledao sam ruku. Na njoj je bila krv. Ustao sam se. Kraj mene se nalazio stari krevet, ogledalo i umivaonik. Noga me je užasno boljela. Shvatio sam da je slomljena. Morao sam namjestiti kosti. Sjeo sam na krevet i digao sam nogu. Istegnuo sam ju. Viknuo sam. Užasno je boljelo, ali barem sam namjestio kosti. Uskoro će zarasti. Šepajući sam došao do ogledala. Rukama sam se primio za umivaonik.

Osovio sam se na noge i pogledao sam se u ogledalo. Kosa mi je bila rašćupana, a iz nosa mi je išla krv. Čvrsto sam zatvorio oči. Pokušavao sam se sjetiti što se dogodilo. Zoey. Harry. Onaj čupavi kreten me je udario u nos. Vjerojatno ga je slomio. Bacili su me u tamnicu kao zadnje smeće. Zoey. Zašto mi je ovo napravila? Oči su mi bile pune suza, a vid mi se zamaglio. Ovo je prvi put u 50 godina da plačem. Zbog Zoey. Volim ju. Možda sam radio loše stvari. Ubijao sam ljude, ali volim Zoey.

Pustio sam vodu i umio sam se, a onda sam sjeo na hladni beton. Leđima sam se naslonio na krevet. Želim da dođe kod mene. Neka viče na mene, neka me tuče, ali želim da dođe kod mene. Želim još jednom vidjeti one prekrasne zelene oči. Čvrsto sam zatvorio oči. Noga me užasno boli. Čuo sam kako netko otvara vrata. Otvorio sam oči.

"Iznenađenje." Zastao je. Tako ga želim lupiti. Želim mu se osvetiti za sve. I za to što mi je oteo Zoey i za to što me je udario u nos, a pogotovo zato što me je ubacio u ovu prokletu tamnicu kao da sam zadnje smeće. "Vidim da me nisi očekivao. Nisi valjda mislio da će Zoey doći ovdje. U ovu prljavu tamnicu." Nasmiješio se, a ja sam se htio ustati i doći do njega, ali nisam mogao. Noga me je užasno boljela i nisam mogao ustati. Ostao sam ležati na betonu gledajući ga kako mi se smije.

"Šta je? Ne možeš se ustati?" Još se jednom nasmiješio. "Nadam se da nikad nećeš izaći iz ove tamnice. Zaslužuješ da patiš. Prokleti gade. Vidio sam što si joj napravio. Rekao si joj da ste prije bili zajedno, a onda si ju poljubio." Zastao je. "Mrzim te." Rekao je, a onda je otišao.

Malo poslije njega sam opet čuo kako netko otvara vrata. Mislio sam da je to opet kovrčavi, ali nije bio. Hvala Bogu. To je bila Zoey.

"Hej." Slabašno je rekla. Lagano sam se nasmiješio. "Hej." Odgovorio sam. Nisam imao snage za nešto više. Otključala je vrata tamnice i ušla je unutra. Sjela je kraj mene na beton.

"Nemoj sjediti dolje, hladno je. Sjedni na krevet." Nasmiješila se. Stalo mi je do nje i ne želim da joj se nešto dogodi.

"Izdala sam te. Povrijedila sam te, a ti se i dalje brineš za mene." Rukama je obgrlila koljena i gledala me je onim prekrasnim zelenim očima. Lagano sam se nasmiješio.

"Ja sam povrijedio i tebe i tvoju baku, ubijao sam i mučio ljude, htio sam ubiti onog čupavog,a ti si i dalje ovdje. Sjediš u ovoj prokletoj tamnici kraj mene i brineš se za mene. Ne misliš li da je to čudno?" Zastao sam. Nasmiješila se, ali nije ništa rekla.

"Zašto si došla tu? Mislim, drago mi je što si došla ti, a ne opet onaj čupavi, ali mislio sam da me više ne želiš vidjeti." Ni sam ne znam zašto sam joj to rekao. Ne volim pokazivati svoje osjećaje. To je glupost. Ako ljudima pokažeš kako se osjećaš, oni će to iskoristiti kako bi te povrijedili. To mi se dogodilo par puta, ali na greškama se uči.

"Zapravo ni sama ne znam zašto sam došla ovdje. Možda sam te trebala ubiti dok sam imala priliku, ali nisam. Ne znam zašto." Zastala je. "Možda sam tražila neko objašnjenje." Pogledao sam ju. Rukom sam prošao kroz kosu, a ona je spustila pogled.

"Kakvo objašnjenje?" Upitao sam ju, ali nisam bio siguran želim li da odgovori. Bojim se njezinog odgovora. Neko vrijeme je šutjela. Uživao sam u tišini. Ona. Ja. Tišina. Nije bilo nikoga osim nas dvoje.

SecretsWhere stories live. Discover now