25.dio

837 75 10
                                    

"Dnevnik?" Harry je začuđeno upitao. Klimnula sam glavom. Približila sam mu se.

"Pogledaj datum kada je počeo pisati dnevnik." Rekla sam mu dok sam u nevjerici gledala u taj datum.

"1745?" Klimnula sam glavom. To bi trebalo značiti da sada ima najmanje 270 godina, ali kako je to moguće? Listala sam dnevnik. Izgleda kao da ima tisuću stranica. Otvorila sam zadnju stranicu. Pisao je jučerašnji datum.

"Čekaj, onda je i tvoj tata vještac?" Odmahnula sam glavom, a on me je zbunjeno pogledao.

"On nikako ne može biti vještac, jer vješci i vještice ne žive toliko dugo. Eventualno 20 godina više od ljudi."

Objasnila sam mu, a on je klimnuo glavom, iako je još uvijek izgledao prilično zbunjeno. Ni meni nije sve jasno, ali tata je sa razlogom htio da nađem ovaj dnevnik. Možda se u njemu krije objašnjenje.

Vratila sam se na prvu stranicu. "Dragi dnevniče, otvaram te, jer trebam nekoga kome mogu sve reći. Danas je kod nas bio William York. Mrzim tog kretena, a mrzi ga i moj otac. Otkad je saznao za nas, ne pušta nas na miru. On je običan polutan, ali želi postati Henijer. Moj otac i ja smo također Henijeri. Htio bih vam reći što to znači, ali moj otac upravo ulazi u sobu. Ne smije me vidjeti sa dnevnikom u ruci. Do idućeg susreta, Edmund."

Pročitala sam prvu stranicu, a onda sam zatvorila dnevnik. Pogledala sam u Harrya.

"Edmund?" Začuđeno je upitao. Njega je zanimalo ime, a mene je zanimalo tko su, zaboga, Henijeri? Nikada nisam čula za takva bića. Zašto nam otac nikada nije rekao da je i on nadnaravno biće? Zašto nam nikada nije rekao da je toliko star?

"Što ćemo sad? Hoćemo li to odnesti do Iana i Zayna?" Slegnula sam ramenima. Trebali bi im to odnesti, ali nisam sigurna. Što ako to dospije u krive ruke? Tata nam nikada nije rekao za to jer je vjerojatno imao dobar razlog.

Zagrmilo je. Podignula sam pogled prema nebu. Uskoro će kiša, moramo se vratiti u bolnicu.

"Harry, moramo se vratiti. Uskoro će kiša..."

"Z, nisi mi odgovorila na pitanje. Što ćemo sa dnevnikom? Ovo je jako važno. Ovo je pisano prije 270 godina. Zašto bi nam baš sada otkrio taj dnevnik. Možda ga oni ljudi uopće nisu pretukli zbog novca. Možda je u pitanju nešto gore. I još uvijek ne znamo tko su ti Henijeri."

Ljutito sam ga pogledala, a onda sam skočila sa drveta. Pogledala sam prema Harryu koji je još uvijek bio gore. Iznenađeno je gledao u mene.

"Još jedna moć." Rekla sam mu, a on je iznervirano uzdahnuo. Nakon nekog vremena i on se spustio dolje.

"Požuri." Rekla sam mu. "Počet će kiša. Moramo se vratiti u bolnicu."

Htio je nešto reći, ali ipak nije. Šutio je dok je hodao kraj mene. Ubrzo smo došli do auta. Ovaj put je on htio voziti. Sjeli smo u auto. Čvrsto je držao volan dok je vozio prema bolnici. U krilu sam držala dnevnik. Neko vrijeme nismo uopće pričali. Došli smo do bolnice. Htio je izaći van, ali je stao čuvši moj glas.

"Harry, stvarno ne znam što bi trebali napraviti. Moj tata je sa razlogom skrivao ovaj dnevnik. Što ako napravimo nešto krivo i ako dnevnik ode u krive ruke?"

Napokon sam progovorila. Okrenuo se prema meni. Ruku je stavio na moje rame.

"Z, napravi ono što smatraš ispravnim. Dobro?" Tiho je rekao. Klimnula sam glavom, a on me je poljubio. Poljubac je bio kratak, ali sam na trenutak zaboravila i dnevnik i rat i općenito sve probleme.

Htio je izaći, ali sam ga primila za ruku i povukla sam ga prema sebi. Poljubila sam ga, još jednom, a on se nasmiješio. Odmaknuo se od mene, a ja sam se namrštila.

SecretsWhere stories live. Discover now