10.dio

1.1K 105 11
                                    

"Došao je i taj dan,moja djevojčica ima 22 godine. Ne mogu vjerovati!" Mama je došla do mene. Zagrlila me,a onda se rasplakala. Inače,u vjestičjem svijetu kada napuniš 22 godine,to znači da si postao punoljetan. Ona i baka cijeli dan sređuju stan,iako je to samo obična zabava,no nisam im to rekla jer bi se odmah uvrijedile. One su bile presretne što ću imati zabavu,a meni je svejedno. Nije mi do ničega. Cijeli dan me boli glava,vrti mi se čim se ustanem,a ne moram ni govoriti da cijeli dan nisam skoro ništa jela. Kruh i voda. Jaka stvar.

Došla sam do kuhinjskog prozora. Vani je bio mrak. Ulica je izgledala pusto,djeca se više nisu igrala na igralištu,a nitko se nije ni šetao parkom. No,kao da sam primjetila nečiju sjenu iza velikog hrasta. Učinilo mi se kao da iza stoji neki muškarac,no nakon par trenutaka je nestao. Vjerojatno mi se sad i priviđaju ljudi. Krasno,pomislila sam. Još ću i prolupati.

"Zoey,stigli su gosti,ajde dođi." Mama je povikala iz dnevnog. Obučena sam u dugu crnu haljinu. Nije imala na sebi ništa posebno,ali je svejedno bila jako lijepa. Čak sam obukla i štikle,inače ne nosim takve stvari,ali Harry bi se vjerojatno naljutio ako ne bih obukla to barem večeras. Ipak mi je on to kupio. Ušla sam u dnevni. Stavila sam ruku na usta dok sam zaprepašteno gledala u malog dječaka kojeg sam jako brzo zavoljela.

"Matt!" Povikala sam. Došao je do mene,a ja sam ga zagrlila.

"Zoey,sretan rođendan." Veselo je rekao. "Hvala,mali." Namrštio se.

"Jednom ću te prerasti i onda ćeš vidjeti tko je mali." Nasmiješila sam se. "Ne sumnjam." Pogledala sam prema Harryu i Ianu koji su stajali sa strane,sa vrećicama u ruci. Prvo je do mene došao Harry. Zagrlio me.

"Z,sretan rođendan." Dao mi je vrećicu. "Ovo je za tebe." Htjela sam pogledati u malu plavu vrećicu,ali me on zaustavio. "Kad budeš sama,onda pogledaj." Klimnula sam. "Hvala." Poljubio me u obraz. Prstom mi je nježno dodirnuo obraz,a onda je otišao. Poželjela sam da nije. Šta mi je ovih dana? Do mene je došao Ian. On je uvijek vesel i sretan.

"Zo,sretan rođendan!" Povikao je grleći me. Dao mi je jednu veliku zelenu vrećicu. Pogledala sam unutra. Našla sam jednog medu koji je u ruci držao pločicu na kojoj je pisalo "Za najbolju prijateljicu na svijetu". Još sam izvadila parfem i knjigu. "Ponos i predrasude! Hvala,Ian." Nasmiješio se. "Ništa mala." Još me jednom zagrlio,a onda sam čula mamu kako se dere iz kuhinje.

"Jesu svi stigli?" Odgovorila sam joj sa smiješkom na licu. Na sebi je imala pregaču,a u rukama je nosila čaše i tanjure. Nasmiješila se dok je dolazila prema nama. Nisam ju dugo vidjela ovako sretnu.

"Jesu,mama." Došla je do nas. "Dobro,vi se zabavljajte,a ja idem nešto skuhati." Mama je otišla,a mi smo sjeli na kauč. Ian,Harry i ja smo stalno pričali,a Matt je samo šutio.

"Matt jesi dobro?" Klimnuo je. "Jesam." Nije me pogledao,ali sam mu po glasu osjetila da je nervozan. Nešto se sigurno dogodilo.

"Matt,znam da nešto nije u redu. Što se dogodilo?" Pogledao me. Bila sam u pravu. Ne izgleda kao prije. Znam da je i prije često bio tužan,ali sada je puno gore. Spustio je pogled,a rukama je prekrio lice. Nakon što je maknuo ruke vidjela sam mu suze u očima.

"Po mene su došli neki ljudi,jako su zločesti,htjeli su me udariti kada sam rekao da neću ići s njima,ali mi tete ne vjeruju. Kažu da su mi to novi roditelji i da će me za mjesec dana odvesti daleko odavde,ali ja ne želim ići od vas." Rasplakao se. Došla sam do njega grleći ga.

"Matt,budemo nešto smislili. Nitko te neće odvesti." Pogledao me. „Stvarno?" Nasmiješio se. „Zar si mislio da ću te pustiti da samo tako odeš?" Odmahnuo je glavom. „Volim te Zoey." Poljubila sam ga u obraz. Pogledala sam preko ramena Harrya i Iana. Gledali su nas i smiješili su se. „I ja tebe mali." 

SecretsWhere stories live. Discover now