2.dio

2.5K 186 9
                                    

Ušle smo u uski hodnik. Mami sam rekla da ode do klupe i da tamo sjedne,a ja sam otišla do šaltera. 

"Dobar dan,izvolite." Rekla je gospođa za šalterom. Bila je starija žena smeđe kose. 

"Dobar dan." Ispričavši joj ukratko sve što se dogodilo uputila me kod jednog od policajaca. Povela sam mamu sa sobom. 

"Mislim da ovo nije bila dobra ideja." Rekla je uplašeno me gledajući,a nakon toga smo ušle u malu prostoriju sa bijelim zidovima. Sjele smo na dva stolca koja su se nalazila preko puta velikog radnog stola za kojim je sjedio policajac u svojoj uobičajenoj uniformi. 

"Dobar dan. Čuo sam od kolegice ukratko što se dogodilo. Naime,koliko sam ju razumio vaš otac pije i tuče vašu majku,a danas je htio i vas. Jel to točno?" Upitao me upisivajući nesto u kompjuter. 

"Da,tako je." Prestao je pisati gledajući me zbunjeno.

"Dobro,ali zašto ga niste prije prijavili?" Izdahnula sam.

"Ja sam htjela,ali moja majka se bojala da nam nešto ne napravi. A ja joj nikako nisam mogla dokazati da nam on neće moći ništa."  Klimnuo je glavom,ponovo pišući nesto u kompjuter. 

"U redu,sada samo trebate potpisati izjavu i slobodni ste. I ne brinite on vam neće napraviti ništa,već danas ćemo otići do vaše kuće i uhititi ga. Za vas bih bilo najbolje da odmah pokrenete postupak za razvod braka,a sud će vam u roku od tri radna dana poslati poziv na sud." Klimnula sam,a on je nastavio govoriti gledajući moju mamu.

"Gospođo,najvažnije je da vaš muž ovo shvati ozbiljno." Klimnula je nervozno gledajući čas u mene,čas u njega. Potpisavši izjavu izašle smo van. 

"Mama ako želiš možemo odmah otići pokrenuti razvod braka?" Samo je klimnula glavom dok je zamišljeno gledala u pod. 

... 

Ležeći u krevetu razmišljala sam o današnjem danu,zapravo općenito o mom životu. Dogodilo mi se toliko toga. Prvo smrt moje najbolje prijateljice,onda opijanje moga oca i zlostavljanje moje majke,zatim ruganje i ismijavanje na fakultetu,a ne trebam ni pričati da ću sutra opet morati slušati one idiote s fakulteta.  

... 

Sjedeći na klupi u parku promatrala sam djecu na igralištu. Svi su se igrali zajedno,osim jednog dječaka. Sjedio je na jednoj ljuljački dosta dalje od ostale djece i plakao. Razumijem kako mu je jer sam prije par godina i ja bila ta s kojom se nitko nije želio igrati,a ako je netko i htio,to je bilo samo da me poslije mogu ismijavati. Došla sam do njega sjedajući na ljuljačku do njegove. 

"Jesi dobro?" Upitala sam ga zabrinuto ga gledajući. Dok sam ga promatrala tako uplakanog,polako sam se počela ponovno prisjećati mog djetinjstva koje mi je ostalo zauvijek urezano u pamćenje.

Okrenuo se prema meni gledajući me zbunjeno. "Zašto te to zanima? Hoćeš me i ti ismijavati?" Šmrcnuo je,brišući oči pune suza koje su konstantno padale niz njegovo lice dok je on zamišljeno gledao negdje u daljinu. 

"Ne,nije mi namjera ismijavati te jer sam prije par godina ja bila na tvom mjestu." Zastala sam gledajući ga. Teško mi je pričati o tome jer se onda opet sjećam svega. Sjećam se kako sam kao mala djevojčica često trčala u sobu plačući dok me mama tješila govoreći mi da će jednom biti bolje.

„Nitko se nije htio igrati samnom jer sam bila siromašna. I svi su mi se rugali govoreći mi da se ja ne smijem igrati sa njima jer su oni drugačiji od mene,bolji." Pogledao me je. Klimnuo je glavom,a onda je opet spustio pogled gledajući u pod i brišući oči,barem je prestao plakati. 

"Ni samnom se nitko neće igrati jer nemam roditelje i živim u sirotištu." 

"To je stvarno grozno od njih. Nemoj plakati jer će jednom i oni doći u situaciju kada neće imati nikoga i onda će se osjećati ovako kako se ti sada osjećaš. Bila je jedna cura koja me je mrzila,a oko sebe je imala hrpu prijatelja koji su je podržavali,a onda joj se dogodilo nešto i odjednom su je svi oni koji su bili uz nju počeli ismijavati i danas je sama,bez ikoga,baš kao što sam i ja bila. Zato nemoj plakati više nikada zbog takve djece jer oni nisu vrijedni tvojih suza,vjeruj mi." Zagrlila sam ga plačući tiho da me ne čuje.

HARRY POV.

Gledao sam djevojku prekrasne smeđe kose koja je malo dalje od nas pričala sa malim dječakom. Hodao sam parkom sa Arianom koja je kao i uvijek brbljala o totalno nebitnim stvarima. 

"Harry jel ti mene slušaš?" Upitala me,zaustavivši se. Stavila je ruke na bokove gledajući me stisnutih očiju kao da mi pokušava pročitati misli. Uvijek mi je bila tako smiješna kada je to radila.

Ne. Naravno da ju nisam slušao jer sam cijelo vrijeme bio zaokupljen sa djevojkom koju sam po prvi put vidio da plače. Vjerojatno je i njoj bilo dosta svega,baš kao i meni. Toliko ju želim zagrliti i utješiti. Želim joj pokazati koliko me boli kada vidim da ovako plače,ali ne mogu to napraviti. Barem ne dok ne riješim stvari sa Arianom. Ona je bila dobra prije i dugujem joj.

"Da da,samo ti nastavi."  Nasmiješio sam se kako me ne bih dalje ispitivala.

"Ma znaš i onda me pitala za tu zabavu pa sam..." Više je nisam mogao slušati. Ponovo me potpuno zaokupila prekrasna djevojka. Promatram ju već godinama. Vrijeđali su je,pa čak nekad i tukli,ali ona nikada nije skinula osmijeh sa lica,nikada nije pustila suzu zbog tih kretena,barem ne do sada. A ja sam bio kukavica koja godinama nije htjela pomoći djevojci i spasiti ju od tih idiota koji ju vrjeđaju jer ju smatraju "manje vrijednom",a ona je zapravo puno bolja osoba od njih. Među tim idiotima je i Ariana,djevojka uz koju me veže ogromna odgovornost. 

"Harry jel ideš onda samnom?"  Jebiga,nisam je slušao. Uvijek je tako,ona nešto krene pričati,a ja ju ne slušam i onda mi opet mora sve objašnjavati.

"Oprosti Ari,nisam te čuo,gdje?" Zakolutala je očima namrštivši se. 

"Pa Harry zaboga,o čemu ti govorim cijelo vrijeme? Ashley ima večeras zabavu i pitala sam te jel hoćeš ići samnom. Znaš,ovih dana uopće nigdje ne izlaziš samnom,eto danas je bila iznimka,a i to sam te morala nagovarati." 

"Dobro Ari,ali samo na tu zabavu. Znaš i sama da ne volim ići na nik..." Počela je skakati prekinuvši me. 

"Super, onda dođi po mene za dva sata. Sad moram ići,već kasnim kod frizerke,a moram i kupiti novu haljinu. A i ti se potrudi pa obuci nešto malo svečanije od crne majice i traperica." Poljubila me i otisla. Pa sta fali mojoj crnoj majici i trapericama. 

Dok sam razgovarao sa Arianom o totalno nebitnoj zabavi,Zoey je otišla. Da znam joj ime,čuo sam prije godinu dana kako ju neka cura zove tim imenom. Razmišljajući o toj prekrasnoj djevojci smeđe kose krenuo sam prema svom voljenom autu.  

ZOEY POV.

Razmišljala sam o tom jadnom dječaku,koji će vjerojatno godinama prolaziti sve ono što sam i ja morala. Nakon razgovora s njim,odlučila sam jednom otići u sirotište i posjetiti ga,rekao mi je da se zove Matt,ima deset godina i da ga ni djeca u sirotištu ne vole. Krenula sam prema stanu,hvala Bogu tatu su odveli u policiju. U jednom trenutku sam prelazila preko ceste i neki auto je krenuo prema meni.

 -------------------------------------------

Hej,evo i drugog djela priče. Nadam se da će vam se svidjeti i da nije jako dosadno. Ispričavam se ako ima grešaka. Nastavak će sutra. Stisnite vote i ostavite neki komentar. Napišite mi što vam se sviđa u mojoj priči i kako vam se sviđaju Zoey i Harry. Volim vas<3

SecretsWhere stories live. Discover now