Love or Revenge?- by JelenaaS...

Oleh JelenaaStyles

303K 15.7K 1.5K

Izvukla se iz najdubljeg "pakla" i jedva preživjela veliku izdaju. Srce je okovala lancem načinjenim od leda... Lebih Banyak

UVOD/PROLOG
Chapter 1 ~ Oh you idiot!
Chapter 2 ~ Try it.
Chapter 3 ~ She belongs to him!
Chapter 4 ~ Him
Chapter 5 ~ I knew it
Chapter 6 ~ I'll do that
Chapter 7 ~ Terrible sounds!
Chapter 8 ~ Now you're mine
Chapter 9 ~ Am I dreaming?
Chapter 11 ~ Thank you Veronica
Chapter 12 ~ Me?
Chapter 13 ~ I'm sorry Avy
Chapter 14 ~ I'm comming
Chapter 15 ~I know
Chapter 16 ~ LITHIUM [part 1]
Is that TRUTH?!!
Chapter 17 ~ Back to school (part one)
Back to school (part two)
Chapter 18 ~ OBSESSED MORON
Chapter 19 ~ Someone's watching me!
Chapter 20 ~ I'm already comming for you honey
Chapter 21 ~ Liam
Chapter 22 ~ Dead?
Chapter 23 ~ Find out
FINALLY MY TRAILER!!
Chapter 24 ~ Serial Killer
Chapter 25 ~ Does anyone forgets?
Trailer (na našem jeziku)
Chapter 26 ~ One and only, Harry Styles
Chapter 27 ~ Who is she?
Chapter 28 ~ His lips
Chapter 29 ~ That bitch!
Chapter 30 ~ On my mind...
Chapter 31 ~ I'd rather DIE!
Chapter 32 ~ It will be our little secret.
Chapter 33 ~ A prank
Chapter 34 ~ Finally saved?
O-M-G!
Chapter 35 ~ But I don't cry...
Chapter 36 ~ You can't play with me
Chapter 37 ~ Fun
Chapter 38 ~ Banana
Chapter 39 ~ Let the games begin
Chapter 40 ~ How to catch a ghost?
Chapter 41 ~ Kidnapping
Chapter 42 ~ Monster
Chapter 43 ~ Thank you for that Avery
Chapter 44 ~ Cuddle
Chapter 45 ~ She is needed elsewhere
Jelena Styles
Chapter 46 ~ Because I don't wanna be found
Chapter 47 ~ ..but those times are over.
Chapter 48 ~ You just gave me a reason
Chapter 49 ~ Play it rough
Chapter 50 ~ Murderer/Revenge accomplished
A small note
SEASON 2 ~ Chapter 51-Emptiness
Chapter 52 ~ Jason, it's nice to see you again.
Chapter 53 ~ Irony, irony.../I promise
Chapter 54 ~ Promise you won't scream?
Chapter 55 ~ Queen of everything
We're first again!
Chapter 56 ~ No matter where you go, I'll find you.
Chapter 57 ~ Passion
Chapter 58 ~ Payback time
Chapter 59 ~ Who's crying now?
Chapter 60 ~ I need a drink
Chapter 61 ~ I'm not the same person anymore
Chapter 62 ~ It can't be!
Chapter 63 ~ Masquerade ball (1)
Obavijest!!
Chapter 63 ~ Masquerade ball (2)
Chapter 64 ~ Happy New Year
Chapter 65 ~ Very nice suprise
Chapter 66 ~ We meet again
Chapter 67 ~ Go away
Chapter 68 ~ You have a death wish?
Chapter 69 ~ Betrayal
Chapter 70 ~ Over my dead body
Chapter 71 ~ Admit it
Chapter 72 ~ Long time no see
Chapter 73 ~ Happy Birthday
Chapter 74 ~ Old habits die hard
Chapter 75 ~ The New Beginning
! VAŽNA OBAVIJEST !
PRODAJA KNJIGE!

Chapter 10 ~ I just needed love!

5.6K 256 9
Oleh JelenaaStyles

Imate i pjesmu uz nastavak.
Uživajte! xoxo

Da sam ona" stara" ja, znam da bih se veselila i plakala od sreće što opet vidi svog taticu što se izvukla iz kandži loših momaka.

Tata me čvrsto zagrlio plačući i nekoliko puta šmrcnuvši. Nisam mu uzvratila zagrljaj iskreno se čudeći što me grli jer je to zadnji put učinio jako, jako davno."Tako mi je drago da si dobro Avy. Nemoj da si mi više ikad učinila nešto slično ovom, da li ti je to jasno mlada damo?!" podigao je glas na kraju strogo me gledajući dok sam ja uveliko prevrtala očima na što je on već navikao. Zatim sam ga ozbiljno pogledala davajući mu pogled koji govori "a šta sam ja to učinila" a on kao da me pročitao.

"O znaš ti dobro! Opet si otišla u noćni klub i napila se! Ono što je najgore, otišla si bez čuvara, i da stvari budu još gore, bila si tolilo pijana da nisi znala za sebe i otišla sa potpunim strancem! Nije se ni trebao potruditi da te otme! Sama si pošla sa njim! Koliko sramotno je to Avery?! Koliko ćeš mi još problema napraviti? Hoćeš li me ikad početi slušati do đavola?!!!" gledao me u oči govoreći glasno. Uzdahnuvši je zažmirio, pa sam što prije iskoristila tu priliku da mu nešto kažem, jer inače neću moći doći do riječi.

"Ako imam pravo glasa" otvorio je oči klimnuvši glavom "istina je da sam pobjegla čuvarima po ne prvi put u životu i baš me briga za to, ali da razjasnimo, sam si rekao: bila sam mrtva pijana. Nisam svojom voljom pošla sam Niallom nego sam se od previše pića, pretpostavljam, onesvjestila." prošla sam rukom kroz prljavu kosu mirno mu objašnjavajući.

"Sramota! Moja kćerka da se opija po klubovima... A i raspravili smo to sa čuvarima već odavno i sad si se uvjerila sa si nesposobna da paziš sama na sebe bez njih i neću da više slušam o tome. Avery, šta bi ti majka rekla na ovo sve da je živa?! Sramotiš nas!!!" ispljunuo je, a ja u meni je buktala vatra oslobađajući sav moj bijes.

"Možda pijem, hmm ne znam... Zbog TEBE možda!? Zbog toga što, kad god sam radila nešto dobro, ne bi ni prokomentarisao. Zapravo, ne bi skoro nikad ni znao, jer sve što je tebi bitno su poslovni putevi ili ona jebena kancelarija! Samo su ti milioni važni! Nikad nisi ni bio uz mene i nisi imao pojma šta mi se dešava u životu odkad je majka poginula! Nikad mi nisi pružio ljubav i sreću! Kupovao si mi poklone misleći da će me jebeni pokloni i novac usrećiti, ali NE OČE! MENI JE SAMO TREBALA LJUBAV! Ništa više! Nikakvi skupi pokloni niti novac, ma ništa što se može kupiti. Nikakva materijalna stvar ne može nadoknaditi tu prazninu u mom srcu koje je okovano ledenim lancem koji mi spriječava bol od tog nedostatka ljubavi! Sad ti je prekasno za sve! Bila sam baš mala kad je majka poginula u saobraćajnoj nesreći i tada mi je trebala podrška i ljubav, ali nee, ti nisi mogao ni gledati me jer sam te previše podsjećala na nju! Mislila sam da sam uništena, ali onda se prije dvije godine pojavio jedan momak koji mi je pružao ljubav za kojom sam toliko žudila..." napravila sam malu pauzu jer me George.

George? Valjda ga trebaš zvati "tata" ili "otac" ili kako već.

E pa danas mi je sve otišlo preko glave i sad ću ga zvati imenom!

"Ali sam se prevarila. Imala sam samo 17 godina i bila tako naivna i mlada." nastavila sam uz pomalo bolan, ali neprimjetan osmijeh" Na kraju me on dokrajčio i odlučila sam srce okovati ledom."

Tata se ukočio gledajući me bez riječi. "Z-zašto mi to nikad nisi rekla?" zamucao je dok sam se ja histerično počela smijati.

"Da li ti mene to zezaš? Bože George." rekla sam podignuvši ruku na prsa glumeći uvrijeđenost. "Pa nisam imala vremena. Oh da, ti nisi imao vremena za mene." izustila sam uz lažan osmijeh. "I još nešto." duboko uzdahnuvši sam nastavila "Takva sam - kakva sam, sada me trpi jer si sam kriv što sam se pretvorila u bezosjećajno čudovište!" spustila sam onu ruku sa prsa rekavši mu sve u lice ne mareći za tužnu pomisao na moju majku koja mi je prošla kroz glavu.

"U kazni si do kraja života jer neću dopustiti da se sama pošalješ u sigurnu smrt zbog svoje ludosti." rekavši to je krenuo prema vratima.

"Šta si to rekao?!" podigla sam glas.

"Radim ovo jer te volim." lažno sam se nasmijala na ovo.

"Ne George! Ti voliš novac i svoju guzicu! Možda je Styles i bio u pravu kad je rekao da ti nije stalo do mene."

Njegova reakcija na spominjanje Stylesa je sve govorila. Pogledao me iznenađeno sa raširenim zjenicama.

Pogledao je u pod odmahnuvši glavom. Otišao je bez riječi ostavljajući me samu u sobi. Vrisnula sam iz sve snage bacajući jastuk na vrata.

Duboko uzdahnuvši sam ispustila piskav zvuk. Ustala sam polazeći prema kupatilu da se okupam.

---

"A gdje ti misliš da si pošla?" čula sam Georga iza leđa i okrenula se začuđena činjenicom da nije u svojoj kancelariji ili u firmi ili gdje god da provodi vrijeme.

"U kuhinju? Ili trebam i crknuti od gladi jer sam u kazni?" začudio se dok sam zadržavala otrovan (zloban) izraz lica.

"Dobro." kratko je odgovorio, i kao uvrijeđen, otišao nekuda.

Vrativši se u sobu nakon jela, uzela sam mobitel tražeći Veronicin broj. Našavši ga sam je odmah pozvala.

Avery! Čula sam deranje svoje drage prijateljice preko mobitela koja je, blago reći, kreštala. Odmakla sam mobitel od uha i skupila obrve.

Zdravo i tebi Veronica. Javila sam se vraćajući mobitel na uho. Kako si? Šta ima novo? Sarkastično sam je upitala dok je ona oštro uzdahnula preko mobitela.

Nisi se javljala četiri dana! Gdje si nestala one noći u klubu?!! Kreštala je.

Bila sam oteta. hladno sam rekla.

Tišina je vladala nekoliko trenutaka dok nisam čula još veće kreštanje sa druge strane linije.

Ti si bila ŠTA?!!! čuvši to zakolutala sam očima iako me ne vidi i ponovila joj, samo ovaj put malo glasnije.

Dođi odmah kod mene. U kazni sam i nemam pojma kako ću se sad izvući. George je svuda postavio čuvare da me prate i zato mi treba tvoja Ian-ova pomoć da se izvučem iz ovog pakla!

A-a, nema šanse Avery.

Znači nećeš mi pomoći? Ogorčeno pitam. Kunem se da ću smisliti odličan plan.

Nije da ne želim, ali... Znaš šta, lijepo ću ja sve smisliti. Zovem Ian-a i očekuj nas ubrzo.

Prekinula je poziv nakon što sam joj se zahvalila.

Došlo mi je da skakućem po sobi kao malo dijete kada mu spomeneš da ga ispod jelke čeka poklon od Deda Mraza.

Sada sve što treba jeste da čekam.

Ipak sam ja smišljala svoj plan kako da pobjegnem zlobno se cerekajući na samu pomisao kakvu će samo George facu napraviti kad sazna da sam pobjegla...

---

Zvono se oglasilo i ja sam odmah pojurila niz stepenice glasno se derući 'ja ću' i dotrčala do vrata prije posluge.

Baš sam se zadihala jer je ovo ipak jedna ogromna vila koju trenutno mrzim jer nemam dozvolu da uopšte kročim napolje iz nje.

Hahaha, u kazni si kao da ti je 13, a ne 19 godina. Hahaha! Rugao mi se glasić.

Ha-ha, jako smiješno.

Ponekad se zapitam kako to da se nisam nikad izgubila u vili? Stvarno je ogromna.

Jer možda živiš tu 19 godina?

Pa da.

Otvorila sam vrata i našla se oči u oči sa Veronicom. Pogledala sam iza nje i ugledala veoma primamljivog momka. To je... Ian? (Ian- Zac Efron imate u 'Cast Members') Iako mi se baš i ne sviđa, sad mi može biti od velike pomoći.

"Uđite!" rekla sam sklonivši se sa vrata. "Mogu li vas poslužiti sa nečim?" uspjela sam pitati prije nego što me Veronica počela daviti, tj. grliti.

Ali me više davila nego grlila.

"Tako mi je žao Aves." šapnula mi je na uho. "Da li ti se išta strašno desilo?" upitala me saavim tiho da Ian ne čuje i zahvalna sam joj zbog toga. Ne treba mi više osoba da me žali. Ionako mi je dosta što me žale ona i George.

"Mah" odmahnula sam rukom "okej sam, stvarno. Vidiš i sama. Nije mi se ništa loše desilo." lagala sam.

Nasmijala sam se lažno nadajući se da je ovo laganje bilo dovoljno ubjedljivo uz ovaj lažan osmijeh koji se prepoznaje i s planete Mars.

Jesi li ti to upravo rekla 'Mars'?

Da! I šta sa tim?!

Pa ništa, to ti je sigurno domovina jer svakako ličiš na vanzemaljca.

Uopšte ne ličim... Ma idi u tri fine...

"Drago mi je što si dobro." nasmiješila mi se ljubazno i toplo, odnosno iskreno.

Ponekad sama sebe uhvatim u razmišljanju, kao sad, da sam onakva kakva sam i bila. Da mi život nije ovako sumoran i grozan bez tračka nade daljoj želji za životom. Poželim biti srećna, nasmijana djevojka koja se raduje sitnicama, kojoj je simpatičan neki momak, koju zanima moda i hobi kao na primjer pjevanje, plesanje, klizanje itd. Poželim biti djevojka koja se zaljubljuje i koja će jednog dana biti sposobna da voli nekoga.

Ali to je nemoguće.

Istina je da sam ja djevojka bez osjećaja koja ne želi nikad više biti povrijeđena i slomljena.

"Drago mi je da se upoznajemo Avery. Ja sam Ian Robertson. Veronicin sa momak, kao što već znaš." pružio mi je ruku smješkajući se, a ja sam ga sumnjičavo gledajući prihvatila ruku.

Pogledao me svojim izizetno lijepim očima u kojim sam se ogledala na sekund dok smo se rukovali.

"I meni je drago. Ja sam Avery Cooper." prevalivši to jedva preko usta samo da zbog Veronice da mi kasnije ne dosađuje.

"Čuo sam svašta o tebi od Veronice."

"Znači sve najgore?" nasmijao se.

Ali ja se ne šalim.

"Baš si smješna, ne, naprotiv. Rekla li je sve najbolje."

"Onda te očigledno lagala." rekla s podigavši lijevu obrvu ozbiljnoga gledajući i nakrivila glavu u stranu.

Misliš ono kao što je Harry nakrivio glavu ležeći na tebi pet minuta prije nego što je htio spavati sa tobom?

Trznula sam glavu vraćajući je nazad u prvobitan položaj i usput proklinjući samu sebe jer mi je to sad palo na pamet.

"Nisi valjda toliko opasna?" zezao me.

"I više nego što možeš zamisliti." rekla sam jednostavno bez nekog posebnog tona u glasu dok se Veronica trudila ubiti me pogledom, a da je pritom Ian ne vidi.

"Okeeej Avery, da li ćemo sad napokon izvršiti taj tvoj plan? Mislim, kakav je to uopšte plan kad nam čak i Ian treba za njega?" rekla je češući se iza vrata zbunjeno.

Iskezila sam se zlobno pri pomisli na to da bježim večeras i da George nema načina da me spriječi u tome.

"Dođite. Idemo u moju sobu. Neću da rizikujem da me George uhvati kako planiram pobjeći. To bi bilo stvarno glupo." nasmijali su se.

"A ko je taj George?" upitao me Ian hodajući za mnom uz stepenice zajedno sa Veronicom držeći je za ruku. Golupčići.

"Moj otac." izgovorila sam hladno.

Znam da je možda malo kratko, ali nisam mogla pisati ništa dalje. Ako vam se sviđa ostavite vote/komentar i oprostite ako ima grešaka.
P.S.- ako želite pročitajte dosad 3 imagine-a o dečkima u posebnom folderu na mom profilu.
LY all! :*
-JelenaaStyles

Lanjutkan Membaca

Kamu Akan Menyukai Ini

105K 4.6K 50
𝐶𝑜𝑣𝑒𝑟 𝑏𝑦 @𝑑𝑎𝑛𝑖𝑐𝑎𝑠𝑖𝑑𝑒𝑟𝑒𝑢𝑚 💙 "𝑇𝑜𝑙𝑖𝑘𝑜 𝑝𝑢𝑡𝑎 𝑠𝑎𝑚 𝑠𝑒 𝑜𝑝𝑒𝑘𝑙𝑎 𝑛𝑎 𝑡𝑣𝑜𝑗𝑢 ℎ𝑙𝑎𝑑𝑛𝑜ć𝑢." "𝑂𝑑𝑟𝑎𝑠𝑡𝑒š 𝑝...
100K 2.9K 48
"𝑆𝑎𝑚𝑜 𝑍𝑏𝑜𝑔 𝑁𝑗𝑒𝑔𝑎" 𝑖𝑧 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑒 𝑝𝑒𝑟𝑠𝑝𝑒𝑘𝑡𝑖𝑣𝑒.
Oteta Oleh anjchixa

Fiksi Penggemar

6.9K 162 23
Devojka sa normalnim životom biva oteta i njen život biva promenjen iz korena
HEROINA Oleh fearless

Fiksi Penggemar

24.6K 1K 54
"He looked at her as a man looks at a faded flower he has gathered, with difficulty recognizing in it the beauty for which he picked and ruined it."...