Pogledam u čupavog idiota ispred sebe i duboko uzdahnem sva smorena.
Zadržim hladan izraz lica. Hladna sam kao ovaj led u čaši, mislim metaforički. Hladno-bezosjećajno.
Nemoj mi se tu praviti pametna sa književnim pojmovima! Znamo da govoriš o dobro poznatoj stilskoj figuri-- metafori. Doda glasić.
Popijem još jednu čašu svog omiljenog viskija.
"Avery" čujem glas koji izaziva ježenje. Tako dubok, hrapav i usporeno doziva moje ime i tako je...
Sexy?
Nisam to rekla.
Ali si pomislila.
Pijana sam!
"Styles" izgovorim hladno i opet s čaše podignem pogled prema smaragdnim očima.
Harry Styles POV
Liči li na njega? Baš i ne. Prije bih rekao da liči na majku.
Uzdahnem i pokušam smiriti svoje ubrzano disanje prouzrokovano prevelikim bijesom i mržnjom koju osjećam prema tom čovjeku. Kad god se sjetim svega dođe mi da počupam sebi svz kosu s glave. Pa zapravo lažem. Dođem mi da ga ubijem, a to ću ostvariti preko nje.
Malo bolje pogledam u Avery i shvatim da ne nosi onu haljinu koju sam naredio da nosi. Niallu sam zapovjedio da je ona mora nositi, ali gledam u nju i ne vidim je u toj haljini.
Bijes se povećava.
Ne može to tako kako ti misliš Avery!
Avery Cooper POV
Dok se gledamo neko vrijeme, ja nezainteresovano, a on zamišljeno, shvatim da me odmjerava nekoliko puta. Kad vrati pogled na moj imam priliku upoznati se sa njegovim bijesnim pogledom i zelenim očima tamno zelene boje.
Šta se dešava?
On te vuče negdje?
Oh, ma nemoj reći.
Pa pitala si.
Iznenada se trznem i usput malo otrijeznim kad on zalupi vratima sobe i okrene se prema meni. Negdje na sredini sobe stanem i otrgnem ruku iz njegove.
Okej, definitivno ništa ne razumijem.
Reci mi zašto nisi plavuša, molim te? Govori glasić i doda kako je jedva dočekao ovakvu priliku da mi to kaže.
Čupavi mi se ne približava. I bolje mu je!
"Zašto si me doveo" zastanem, okrenem se i gledam po sobi koja je mračna i jedina svjetlost koja dopire u nju je mjesečeva svjetlost koja se probija kroz prozorsko staklo "u svoju sobu?".zaključim na kraju poslije kratkog razgledanja. Nisam ništa posebno ni vidjela jer kao što rekoh- mrak je.
Osjetim kako soba ima izuzetno dobar miris. To je njegov parfem vjerovatno.
"Zato što sam nezadovoljan tvojim ponašanjem." odgovori mi.
Vratim pogled na njega i ironično se nasmijem. "A kako bih se ja to trebala ponašati? Da li možda da cvrkućem od sreće jer si me ti, idiote, oteo?!" ispljunem.
"Gledaj to s vedrije strane" približi mi se, a ja samo samouvjereno podignem bradu i prekrstim ruke uz drzak pogled "nećeš morati izigravati dobru curicu pred svojim ocem" govori i polako hoda oko mene kao da sam njegov plijen, kao da se sprema zgrabiti me svakog trenutka dok ja nepomično stojim i gledam u prozor i pravim se da mi je svejedno. Dok lupkam čizmom s visokom petom od pod prekrštenih ruku, zvuk moje potpetice je popraćen zvukom njegovim glasnih koraka. I on nosi čizme ako se ne varam? "nećeš morati ići u školu" nastavi pričati i osjetim kako je stao iza mojih leđa i osjetim njegov prijatan i topao dah na svom vratu i kosi. Ne čujem zvuk njegovih koraka, ali ne prestajem lupati čizmom od pod. "i moći ćeš se opijati sa ostalima kad god hoćeš." šapne mi zavodljivo negdje blizu uha.
Pomjerim se u negodovanju i iznenađeno se upitam kako on zna da idem u školu i da volim piti?
On ispusti nedefinisan zvuk. Nos mu se na sekundi našao u mojoj kosi kad sam pomjerila glavu.
Pa ko mu je kriv što stoji centimetar od mene?!
"Koji je tebi đavo!? Znaš, čisto da znam!" okrenem se prema njemu, a on otvori do tad zatvorene oči.
Shvatim da sam mu preblizu i, pomalo ošamućena njegovim opojnim mirisom, odmaknem se korak unazad. "Zašto bih se ja htjela družiti i piti sa kriminalcima? Želim svoju slobodu!" povisim ton.
"A sad" započne i zanemari sve što sam maločas rekla "Zašto nisi obukla haljinu kao što sam naredio?" upita me namršteno.
Ne vjerujem.
Koja je jebena stvar sa tim haljinama?!
"Dobićeš odgovor" približim mu se dovoljno da mu se blago unesem u lice "kad naučiš ti meni odgovarati na pitanja. To ti je osnovna kultura dragi." gledam ga u oči i ne trepćem, a uz to mu se lažno i prezrivo osmijehnem i potapšem mu čvrsta prsa.
Gledamo se tako nekoliko trenutaka bez treptanja dok on stoji kao ukopan i posmatra moje već posve ozbiljno lice.
Diše neravnomjerno i zatvara očne kapke.
U sljedećem trenutku ni ne znam šta me snađe...
Harry te snašao.
Prevelikom brzinom me odgura unazad i nađem se pribijena leđima uz tvrda vrata Stylesovim tijelom.
Šta-se-upravo-desilo? Ponavim to pitanje još pet puta.
"Šta ro rad-" prekinem pričati kad osjetim njegovu ruku kako pravi lagane krugove po mojoj nozi.
Nee! Ne želim da me iko dodiruje!
"Prestani!" Pokušavam se izvući iz njegovog zagrljaja i prekinuti ovo započeto sranje. "Prestani odmah!" kroz zube kažem ovom grabežljivcu.
Bezobrazno mi se nasmije. "Šta je bilo?" prisloni usne uz moje uho unatoč mojim pokušajima da se to ne desi "Ne želiš da te jebem?"
Imamo problema sa riječnikom Styles, huh?
"Ne! Naravno da ne želim. Otkud ti takvo nešto čupavi?"
Klizne nosem po mom obrazu i dodirne mi nos. Podigne obrve iznenađeno. "Hmm, više me napali kad me zoveš prezimenom." gleda me direktno u oči i ne skreće pogled. Trepenem nekoliko puta ne znajući šta da radim. Obe ruke mi je zarobio svojom drugom, slobodnom rukom.
Ubrza pokrete na mojoj butini i krene prema gore, a u meni sve ključa i kladim se da sam crvena u licu od ljutnje i malo mi fali da eksplodiram.
"Prestani!" ponovim kroz zube i doslovno režim na njega i dalje se boreći da ga odgurnem od sebe.
"Prestaću" prestanem režati "ako budeš dobra curica i obećaš mi da ćeš me slušati i odgovarati mi na pitanja." pritisne me još više uz vrata.
Ostanem bez kiseonika i prestanem disati. "U suprotnom?" upitam ga i slučajno-
Ahaa slučajno.
Khm, i slučajno mi pogled padne na njegove savršeno oblikovane punačke roze usne koje se izviju u osmijeh iste sekunde. Pa dođavola!
Vratim pogled na njegove oči, a on mi se još više unese u lice. Da se pomjeri samo još milimetar, usne bi nam se spojile, a ja to nikako ne želim! Zar ne? Želim li? Vrag nek' nosi alkohol!
"Kod mene ne postoji u suprotnom, je l' jasno?" prostrijeli me pogledom, a ja zakolutam očima.
"Kako god" uzdahnem "Mogu li sad dobiti svoj kiseonik nazad?"
Namršti se i skupi obrve.
"Ne mogu disati od tebe, al' bukvalno!" objasnim mu, a on nakrivi glavu "Preblizu si mi i stiskaš mi pluća!" sad već iznervirano govorim, a on nakrivi usne na stranu. "Šta?!"
"Znači stvarno ostavljam žene bez daha? Znao sam."
Samo prevrnem očima jer shvatim da se ne vrijedi prepirati sa njim.
Ipak me oslobodi i ja odmah krenem prema vratima ne želeći da me više ikad dodirne. Kad stignem blizu vrata, čujem ga kako govori:
"Trenutno nemam živaca da se raspravljam sa tobom, ali ovaj razgovor itekako nije završen!" dobaci mi, a ja samo zalupim vratima i glasno opsujem.
Ova scena maloprije me samo podsjeti na to koliko zapravo mrzim muškarce. Svi su isti! U to sam se već sama uvjerila...
Glava me zaboli od razmišljanja.
Ili alkohola.
Odem kod Nialla i sve što čujem su glasovi ljudi u prostoriji. Nema muzike. Kakva je to zabava bez muzike? Čudno.
Shvatim da je to najmanje čudno ovdje i da svašta mogu očekivati nakon onog neprijatnog iskustva koje sam doživjela prije samo nekoliko minuta.
Stanem ispred kauča na kom sjedi Niall i gledam ga kako mi upućuje čudan pogled. Podignem upitno obrvu jer ne shvatim njegovu grimasu, ali čim ugledam ko sjedi pored njega sve mi postane kristalno jasno.
Moje obrve se istog momenta sudare i naprave mi namršten izraz lica.
"Nemoj se toliko radovati što me vidiš." sarkastično mi kaže Zayn popraćen Niallovim smijehom.
Prvo me onaj čupavi odvuče u svoju sobu i svađam se sa njim, pribije me svojim tijelom uz zid pa na kraju sa ciljom da pobjegnem od jednog muškarca, nađem sama sebe kako stojim između njih dvojice.
Kakve li ironije.
Pogledam u magarca, mada priznajem--ima jako dobru frizuru.
Khm, khm, odmjeravaš ga.
Odmjeravam? Oh. Mora da sam još uvijek pijana. Alkohol odmah proradi mojim venama čim ga popijem.
"Sjedi." Zayn se malo pomjeri i nađem se između njih dvojice.
Krajičkom oka primjetim Stylesa koji se opet pojavljuje i odjednom nastane tišina dok svi ustaju na noge.
Niall me povuče, pa i ja nerado ustanem i nađem se na nogama kao i svi prisutni.
Harry diže flašu piva u zrak i govori "Nazdravljam za mog pokojnog prijatelja koji mi je bio kao brat i uvijek uz mene, moja desna ruka. Bio je čovjek od riječi i veoma dobar u svom poslu. Za Liama!"
Svi nazdrave jedni s drugima, a ja sjednem i popijem svoje piće do kraja.
Niall sjedne pored mene kao i Zayn. Niall se okrene i pogleda me sa suznim očima te ispije svoje piće. Trepnem ne znajući šta da mu kažem ni da li išta trebam govoriti. Mislim, nisam ni poznavala tog Liama.
Ni ne ostane mi vremena da se razmislim o tome jer mi Zayn zaokupi pažnju. "Sad. Želim da sad odeš tamo i udariš Harryja ili nešto slično. Inače" napravi pauzu i dobro me odmjeri "ja dobijam opkladu lutko." Ispije svoje piće dok mu pogled ne napušta moj. O čovječe...
(Hej ljudi! Nadam se da ste uživali u nastavku! Ja idem polako sa radnjama i detaljno ih opisujem. Nadam se da vam se sviđa! Ako je tako:
Vote&com&follow
Hvala vam na podršci i hvala što čitate!
-Jelena Styles