''Trebam prijevoz do Veronike.''-progovorila sam čim sam sišla u kuhinju. Na sebe sam već navukla traperice, majicu i jaknu. Iako su mama i tata spavali izvan kuće svako jutro dolazili su ovdje na doručak. Iako mi ništa od toga nije bilo jasno nisam se željela zamarati još i njihovim problemom.
''Ariana danas dolaze Jakovovi i idemo u vikendicu zar si zaboravila? I nisi ništa doručkovala.''-mama se odmah pobunila. Tata se ustao sa stolice i uzeo ključeve s ormarića.
''Što čekaš? U auto.''-rekao je i nastavio hodati do hodnika. U tom trenutku je Jakov ušao kroz vrata. Da, sišao je preko balkona i onda ponovno ušao u kuću kroz vrata kako nitko ne bi ništa posumnjao.
''Dobro jutro Stjepane.''-klimnuo je glavom mom tati-''Ariana.''-a zatim i meni dok mu je lice krasio smiješak. Nasmijala sam se u znak pozdrava i izašla iz kuće te sjala u auto. Tata je došao nekoliko trenutaka kasnije.
''Što je tako hitno da moraš ovako rano do Veronike? Nema ni osam.''-pitao je. Upalio je auto te se uključio na cestu.
''Ma prekinula je s Lukom jučer i znaš kako to sve ide ...''-odlučila sam preskočiti dio gdje smo ga uhvatile da gura jezik u grlo druge cure i onda se napile. On je klimnuo glavom.-''Što se događa s tobom i mamom?''-ipak sam odlučila pitati. Ipak se on suprotstavio mami zbog mene više puta u proteklih nekoliko tjedana nego u svih ovih sedamnaest godina.
On je uzdahnuo i stao pošto je na semaforu bilo crveno svijetlo. Sačekao je zeleno i onda počeo govoriti.
''Dugo smo u braku, preko dvadeset i pet godina. U toliko vremena te neke stvari iznerviraju. Ja nisam osoba koja lako pukne ali i oni najjači s vremenom popuste,a to se meni dogodio. No, tvoja mama ne tolerira da joj se netko suprotstavlja.''-govorio je polako i smireno. Već smo se približavali Veronikinoj ulici.
''Možeš stati ovdje?''-prstom sam uperila u benzinsku postaju koja je radila dvadeset i četiri sata na dan. On je skupio obrve ali me je poslušao i parkirao.-''Hvala tata.''-rekla sam i poljubila ga u obraz. Često sam to radila kada sam bila mala no onda sam tu naviku izgubila.
''Ariana čekaj.''-već sam otvorila vrata i spustila jednu nogu na beton no vratila sam se u auto.-''Znaš li što se događa između Klare i Jakova? Nekako su mi udaljeni u zadnje vrijeme.''-pretrnem na ovo pitanje. Što bih mu trebala reći? Oh pa to je zato što je Klara trudna, dijete nije Jakovovo i on to zna , usput spavala sam s njim. Da, to nije dolazilo u obzir.
''Stres zbog vjenčanja.''-odlučim se za opciju kojom sam se u zadnje vrijeme i previše služila –laganje.-''Znaš da im je ostalo još manje od pola godine do vjenčanja .''-smireno slegnem ramenima-''Isto tako znaš da je Klara jako bliska s mamom,a ona je pod stresom otkako ste se vi ... pa znaš ...posvađali.''-nadrobim svega i svačega u laž kako bi ispala uvjerljiva. Tata klimne glavom zamišljeno gledajući negdje dolje i onda podigne pogled na mene.
''A ti? Jesi li ti u redu? Znam da nismo baš najbliža obitelj što se tiče toga ali ipak ste moja djeca. I ti i Klara.''-iznenadila me nježnost u njegovom glasu. On nikada nije bio otac koji je tukao svoju djecu no nikada nije bio niti najosjećajniji.
''Zašto ne bih bila u redu?''-iskreno se nasmijem. Bila sam sretna, no ne zbog petice u školi ili proljetnih praznika, već zbog toga što je prethodna noć i ovo jutro, bilo jedno od najljepših u mojem životu.
''Pa ne znam. Jednostavno pitam. Više ne dovodiš onog nogometaša doma nakon rođendana pa sam pretpostavio da ste prekinuli. I ono s onim Jakovovim prijateljem ...''-mahne rukom po zraku-...Markom?''-očito se nije mogao sjetiti imena. Ponovno se nasmijem.
''Ja i Karlo nismo bili zajedno. I rekla sam vam već da s Markom ništa nije bilo. Samo smo se sreli i nisam željela da pijan vozi doma ipak je on Jakovov prijatelj.''-ovaj put sam rekla potpunu istinu. Karlo i ja nismo bili zajedno, između mene i Marka nikada nije bilo ništa. To me podsjetilo da mu moram poslati Veronikin broj. I da moram do Veronike.-''Tata stvarno bih trebala ići. Veronika se već sigurno grca u suzama.''-kažem i izađem iz auta,a onda mu mahnem kada mi zatrubi u znak pozdrava. Ušetala sam u trgovinu koja je u sklopu benzinske postaje i uzela Family Pack sladoled od pistacia. Ono što je moglo raspoložiti Veroniku bio je sladoled, a pistacio je bio samo dodatak koji je obožavala i svaki puta bi se posvađale kada bih ja rekla da ima okus po mentolu.
Ovo jutro sam bila i predobro raspoložena. Iako sam imala glavobolju, koja je postajala sve manja, bila sam istinski sretna. Sve oko mene činilo se veselije. Trava je bila zelenija, nebo plavlje, cviječe šarenije, a Sunce toplije. I tako sam sretna , sa sladoledom pod rukom, šetala ulicom u osam sati ujutro okrećući glavu i upijajući sve pred sobom. Imala sam osjećaj da mi je cijeli svijet pod nogama i da mi ništa ne može stati na put. Prvi put, u duže vremena bila sam istinski sretna.
No, moje sretno raspoloženje se promijenilo u malo manje sretno kada mi je vrata otvorila Veronika, sva uplakana. Šminka joj je bila razmazana, oči crvene od plakanja, a u rukama je držala maramicu kojom je pokušavala obrisati suze. Ona je pogledala mene, onda sladoled.
''Žao mi je.''-kažem i dam joj sladoled. Ona ga prihvati objeručke, okrene se na peti i krene prema kuhinji. Zatvorila sam vrata i krenula za njom. Ona je već sjedila na barskoj stolici i jela sladoled i dalje jecajući.-''Jesi oke?''-pitala sam i sjela ispred nje.
''Kako mogu biti oke?''-zajecala je-''Spavala sam s njim,a on ode i pohvata se s prvom koja naiđe.''-u sebe je trpala sladoled. –''I gdje si ti sinoć nestala? Jutros sam se uplašila da si me i ti ostavila.''
''Imala sam nešto važno za obaviti.''-ona podigne obrvu.
''Što?''-izdahnem gledajući u nju-''Hajde, kome ćeš reći ako ne meni?''-primijetim maleni osmijeh u kutu njenih usana.
''Išla sam do bolnice.''-kažem i zatvorim oči-''Išla sam se ispričati Jakovu.''
''I?''
''Ne želim te zamarati s time.''-odmahnem rukom. Uistinu je nisam željela zamarati sa svojim ljubavnim životom jer je i sama imala problema.
''Da čujem. Sad kad sam gotova s Lukom moram živjeti kroz tebe.''-nasmijem se njenoj izjavi,a zatim i ona to napravi.
''Ispričala sam mu se.''-slegnem ramenima-''I onda me doveo doma i prespavao u mom krevetu.''-ona ponovno podigne obrvu. Znala je da me živcira činjenica da ona može podići jednu obrvu,a ja ne.-''Nije bilo ništa. Samo smo ... spavali.''-kažem i sklopim ruke te stavim glavu na njih.-''Kao ... spavali.''-ona se glasno nasmije i pokaže zube.-''Vidiš. Nije sve tako crno.''-ona slegne ramenima i strpa još jednu žlicu sladoleda u usta.-''Imam ideju.''-napravim malu pauzu, čisto da bih dobila njenu pozornost-''Znaš kako me Marko tražio tvoj broj ...''-izvadim mobitel iz džepa i krenem tipkati po njemu.
''Ne!''-prekine me i pokuša oteti mobitel iz ruke.
''Zašto ne?''-skočim sa stolice.-''Čovjek je zgodan.''-slegnem ramenima. Istini za volju, Marko je stvarno zgodan.
''Ne, Ariana stariji je i ...''-zacvili i ponovno sjedne na stolicu.-''Ne treba mi to. Ovo s Lukom je tek završilo i ne mogu biti ponovno povrijeđena.''
''Znam, znam. Ali nitko ti ne govori da moraš odmah s njim u krevet. Nisu svi isti kao što je Luka. Mrzim ovo reći ali upozorila sam te.''-ona spusti glavu. Nisam ju željela povrijediti, ali ona mi je najbolja prijateljica i ne mogu joj uljepšavati stvari.-''Samo mu daj šansu. Izađite na kavu i popričajte. Vidjet ćeš da je zabavan.''-kažem nešto tiše. Imala je spuštenu glavu pa nisam mogla procijeniti razmišlja li o toj mogućnosti ili će isti trenutak briznuti u plač.
''Ti sigurno nemaš ništa s njim?''-napokon podigne glavu.
''Nemam.''-kažem kratko i iskreno. Ona je jedina osoba ispred koje ne moram lagati.
''Onda ti je bolje da mi ugovoriš tu kavu s njim što prije jer sam idući tjedan sama. Kad već moraš u tu vikendicu.''-'ljuto' kaže i pojede još sladoleda.
''Naravno.''-nasmijem se i uzmem mobitel u ruke.
''Utorak, u sedam u pubu.''-ponovim još jednom za svaki slučaj.
''Znam, rekla si jedno tisuću puta.''-ona se nasmije naslonjena na vrata.-''Sigurna si da ne možeš ostati još malo?''-odmahnem glavom.
''Navečer idemo na taj odmor,a još se nisam ni spakirala, plus sad je sigurno ludnica doma jer dolaze Jakovovi.''-glavu okrenem prema kući Veronikinog susjeda, Brune, kod kojega smo bili sinoć.-''Je l' ono Lukin auto?''-uperim prstom u crveni auto. Nisam bila baš najbolja u raspoznavanju marki automobila,ali na ovom je velikim slovima pisalo KIA. Veronika klimne glavom.-''Idem ja. ''-mahnem joj te se krenem udaljavati,a ona zalupi vratima. Nakon što sam se udaljila nekoliko koraka začula sam otvaranje vrata,ali u daljini i okrenula se. Luka je izlazio iz Brunine kuće. Zatvorila sam oči i pokušala sama sebe odgovoriti od toga, no u pitanju je bila moja najbolja prijateljica,a njene suze ne opraštam nikome.
''Hej Luka!''-viknula sam u njegovom smjeru približavajući mu se velikim koracima. Provirio je preko stakla sunčanih naočala i onda ih vratio na mjesto.
''Hej, što ti radiš ovdje?''-rekao je i naslonio se na auto. Onda je pogled skrenuo na auto i odmaknuo se od njega.-''Koji kurac?''
''Da, to se događa kada se igraš sa mojom najboljom prijateljicom.''-rekla sam i prekrižila ruke na prsima. On je još gledao u udubine na haubi automobila.-''O i Veronika prekida s tobom.''-kažem sa samozadovoljnim osmijehom na licu i onda mu se približim na pola metra udaljenosti.-''A ovo je od mene.''-isto kao što sam ošamarila Jakova prije nekoliko dana sam ošamarila i Luku. On se uhvatio za obraz i brzim pokretom skinuo naočale.
''Koji je tebi kurac?''-ponovno opsuje.
''Znaš za osobu koja toliko puno spominje 'kurac' prava si pičkica. Prevariti curu koja te voli ... to rade samo idioti.''-govorim smirenim glasom i na kraju slegnem ramenima. Nabacim osmijeh na lice i mahnem mu.-''Vidimo se Luka.''-okrenem se i odem. Mislim da sam ga stvarno spustila na Zemlju jer je njegov crveni auto projurio pokraj mene tek na kraju Veronikine ulice.
Umjesto da sam Marku poslala poruku s Veronikinm brojem odlučile smo da je bolje da ga nazovem te da ona odluči hoće li mu ostaviti svoj broj nakon kave u utorak. No, sada je meni zvonio mobitel i na ekranu je crnim slovima pisalo Marko.
Zapravo se i ne sjećam kako sam došla do njegovog broja ni on do moga,ali sam poprilično sigurna da je to bilo one večeri kada smo se zajedno napili.
''Reci Marko.''-javila sam se na telefon.
''Jesi još kod Veronike?''-čujem njegov hrapavi glas sa druge strane slušalice. Zapravo je dosta ličio Jakovovu glasu.
''Ne.''-odmahnem glavom iako me nije mogao vidjeti.
''Dobro želim znati sve.''-skupim obrve.
''Sve?''
''Pa znaš što voli, što ne i takve stvari. Hajde Ariana Jakov mi je rekao da ste vas dvije kao sestre.''
''Pa možda bih ti mogla odati nekoliko stvari.''-nasmijem se-''Nemoj nositi majicu s 'V' izrezom, ne voli ih vidjeti na muškarcima. Sjednite u neki udaljeni kut tako da imate malo privatnosti jer ne voli biti u centru pažnje. I nikako nemoj pohvaliti Pub ili knobare jer mrzi to mjesto.''-kratko mu obrazložim nekoliko stvari koje mora znati o mojoj najboljoj prijateljici.
''Mrzi Pub? Zašto mi to prije nisi rekla?''-glas mu je zvučao pomalo panično. Zapravo je čudno kada se jedan dvadeset šestogodišnjak ovako brine oko kave sa sedamnaestogodišnjakinjom.
''Opušteno. Samo reci da si htio malo privatnosti jer to mjesto nije nikada prepuno. I još nešto, ako je povrijediš u bilo kojem smislu kunem ti se iskopat ću ti oči noktima.''-dodam malo prijetnje na kraj jer nakon ove epizode s Lukom Veroniki stvarno nije trebalo slomljeno srce.
''Dobro! Isuse vi žene ste stvarno čudne.''-drugi dio doda više za sebe no ipak ga čujem.-''E, da kako je prošlo s Jakovom, jutros sam se kratko čuo s njim?''
''Zašto bi tebe to zanimalo?''-pitam pomalo izazivački.-''To trebaš pitati Jakova ne mene.''
''Pa gle ako te Jakov oženi biti ćeš mi praktički šogorica.''-mogla sam ga zamisliti kako sliježe ramenima-''Uostalom pojavila si se mrtva pijana na hitnoj u pola noći.''-čujem podsmije s njegove strane .
''Prošlo je dobro.''-odgovorim kratko jer sam se već našla pred ulazom u kuću.-''Čujemo se idući put šogi.''-bocem ga na kraju i poklopim slušalicu.
Čim sam ušla u kuću začula sam žamor glasova što znači da su Jakovovi roditelji ovdje. Razmatrala sam opciju da uopće ne uđem u kuću nego se povlačim po gradu što duže mogu jer su mi ti ljudi išli na živce žestoko.
''Ariana jesi to ti?''-Klara poviri iz dnevnog boravka i povuče me za ruku.
''Dobar dan.''-pozdravim nakon što opsujem sama sebe što nisam ostala kod Veronike. U našem dnevnom boravku sjedili su moji roditelji, Jakovovi roditelji te moja divna sestra i Jakovov brat.
''Oh Ariana baš smo razgovarali o tebi.''-Filip me pozdravi i kaže s osmijehom. Odustanem od ideje preokretanja očiju i nasmijem se.
''Dušo jesi li spakirala stvari? Krećemo nakon ručka.''-gotovo sam se zagrcnula zrakom na mamino 'dušo'.
''Ne, idem sada.''-kažem i okrenem se zahvalna što se nisam prije spakirala. Ušla sam u sobu i zatvorila vrata za sobom.
S preko dvije tisuće riječi ovo je najdulji nastavak koji sam napisala, zapravo trebala su biti dva,ali sam ih ipak spojila i sada čine jedan dugi dosadni nastavak,ali mora i takvih biti🙊
Ogromno hvala na preko 12k readsa. To je užasno velika brojka i stvarno nisam mogla ni zamisliti da će toliko ljudi čitati ovo što ja pišem ❤