FIANCÉ

Chapter 45.

Gornji kat kuće bio je prazan no zato je u donjem dijelu bilo pravo slavlje. Pola tih ljudi nisam poznavala i stvarno ne znam odakle su se oni stvorili ovdje no šetali su po mojoj kući s onim crvenim čašama dok je glasna glazba treštala. Izgledalo je baš kao što izgleda u američkim filmovima.

Nisam pila. Samo sam plesala i uživala. Što s Veronikom što s Karlom. Završili smo tako, nakon skoro tri sata plesanja, među puno ljudi u mom dnevnom boravku Veronika, Karlo, Luka i ja. Iako sam mislila da ovo nije dobra ideja na kraju sam bila užasno sretna što se ovo dogodilo. Što smo ovdje. Pjesma je stala, i krenula je All of me pjesma. Svi su prestali s brzim plesom i krenuli se lagano njihati uz melodiju . I prije nego što sam se snašla bila sam u Karlovom zagrljaju te smo zajedno plesali. Spustio je ruke na moja leđa dok sam ja ruke držala na njegovom vratu. Glava mi je bila na njegovim prsima. Ovo sve me podsjećalo na onu večer s Jakovom. Plesali smo isto ovako.

Flashback

Ruke sam položila na stražnji dio njegovoga vrata,a on je svoje stavio na golu kožu mojih leđa. Imao je tako tople ruke. Onaj čudan osjećaj u trbuhu se pojavio. Naježila sam se od njegovog dodira,a on je to shvatio i privukao me još bliže tako da su nam se tijela dodirivala, a on je svoju glavu položio na moje rame i nosom dodirivao moj vrat. Oteo mi se tihi uzdah kada me je rukama čvršće zagrlio.

End of flashback

Ispravila sam glavu i pogledala ga u oči. Njegove oči bile su smeđe, ne zelene kao Jakovove. Otvorila sam usta kao da sam krenula nešto reći no zastala sam jer nisam znala što reći. A tko sam željela. Željela sam mu reći bilo što samo da skrenem misli s Jakova. Sve što sam željela u tom trenutku bilo je izbaciti Jakova iz glave. Izbaciti onu večer i zaboraviti na sve. Karlov postupak me je naveo na to. Poljubio me. Privukao bliže sebi i poljubio. Prvo nježno no onda kada sam se snašla i počela uzvraćati snažnije, strastvenije. U prvih nekoliko trenutaka sam bila zbunjena, nisam znala što učiniti, a onda sam se prepustila. Prepustila sam se trenutku i Karlu. Iako ispred sebe nisam zamišljala njega već Jakova. Rukama je kliznuo niz moja leđa i lagano me stisnuo za stražnjicu. Odvojila sam se od njega i pogledala ga u oči. On me pokušao ponovo poljubiti, no izmakla sam se.

 "Dođi."-rekla sam tiho no razumio me. Uhvatila sam ga za ruku i probijala se kroz gužvu do svoje sobe. Nisam znala što radim. Nisam znala da li je ovo ispravno. No razmišljala sam trijeznom glavom. Željela sam ovo kako bi skrenula misli s Jakova. Probijala sam se kroz masu pijanih ljudi koji su se njihali lijevo-desno odnosno pokušavali plesati. Nekako smo došli do stepenica. Okrenula sam se kako bih provjerila nalazi li se Karlo još uvijek iza mene. Dio mene se nadao da nije tamo. Taj dio nije želio izgubiti nevinost s njim. Nije želio slušati onaj drugi dio koji je govorio da je to upravo ono što trebam napraviti. Ali Karlo je stajao iza mene. Rukom je još čvrsto držao moju kao da se boji da ću odletjeti u zrak kao onaj balon punjen helijem ako me pusti. Ponovno sam pogledala ravno i zatvorila oči znajući da ću se sutra kajati zbog ovoga.

JAKOV

Ugurao sam ruke u džepove traperica kako bih ih zaštitio od hladnoće. Skoro je ponoć, a ja se još nisam vratio u hotel u kojem je Klara. Nisam mogao biti tamo s njom ako je Ariana u kući s Karlom. Žalim što mu nisam razbio nos kada sam imao priliku. Protresao sam glavom kako bi sam sebe odgovorio od toga da iz ovih stopa, sa potpuno suprotne strane grada, počnem trčati prema kući kako bi ju maknuo od njega. Pred očima su mi se vrtjele slike njih dvoje kako se grle i ljube ispred kuće. Znao sam, jednostavno sam znao da će se noćas nešto dogoditi. Ponovno sam odmahnuo glavom kako bih istjerao slike Karla kako plazi po Ariani, te sam vjerojatno izgledao kao neki psihički bolesnik koji sam šeta cestom u ponoć. No nije pomoglo. Slike njih dvoje kako se ljube još su mi se motale po glavi te sam se okrenuo i počeo trčati prema kući. To je rođendan, kućni tulum, na takvim stvarima se uvijek dogode sranja.

ARIANA

Srce mi je luđački počelo kucati kada sam ušla u sobu i sjela na krevet čekajući Karlov sljedeći potez. Zatvorio je vrata te se okrenuo prema meni s osmjehom u kutu usana. Srce mi je počelo još jače udarati od straha. Nisam željela ovo. I onaj dio koji je želio ovo pridružio se onom koji nije želio. Gotovo sam vrisnula kada se približio i smjestio iznadmene sisajući kožu na mom vratu. Jednom rukom se oslanjao na krevet dok je drugom stiskao moju stražnjicu. Pokušala sam se natjerati da stavim ruke na njegova leđa te sam nakon nekoliko trenutaka ruke držala na njegovim leđima.Karlo je i dalje ljubio moj vrat i povremeno govorio nešto što nisam uspjela razaznati zbog uzdaha koje je ispuštao. Sve što sam osjetila je bio njegov vreo dah na mom vratu i nelagodu u trbuhu. Bojala sam se onoga što slijedi bojala sam se njegove reakcije ako ga pokušam zaustaviti. Zatvorila sam oči i pokušalauživati u ovome kada je Karlo prestao ljubiti moj vrat i prebacio se na moje usne. Rukama je tražio način da mi skine haljinu. Kada je utvrdio da nema zatvarača na leđima haljine skinuo je naramenice s mog ramena u namjeri da samo svuče haljinu s mene. Molila sam Boga da mi oprosti na ovome i da suze koje su se do sada nakupljale u kutovima očiju ne počnu klizati niz moje obraze. Karloje počeo nizati poljupce niz moj vrat preko mog poprsja pa sve do ruka haljine.Krenuo bi on i niže, no vrata sobe su se naglo otvorila. Hvala Bogu nije ih zaključao. Karlo se okrenuo prema vratima munjevitom brzinom te sam ja učinila isto čim sam se mogla micati.     

 Ovo je početak zanimljivijeg dijela priče 😇

Puno bi mi značilo da ostavite mišljenje jer sam se stvarno potrudila oko ovog nastavka 😉