FIANCÉ

Chapter 33.

Otvorila sam oči i čim sam shvatila gdje se nalazim i koji je danas dan, istrčala sam iz kreveta prema prozoru. Iako imam već šesnaest godina i dalje se nadam bijelom Božiću. Nakon dugog niza Božića bez snijega, ove godine grad je bio bijel. Sve što sam vidjela kroz prozor bio je bijeli pokrivač na ulici koja je bila prazna, inače je krcata ljudima,ali izgleda da su svi u svojim kućama, ili krevetima pošto je tek osam sati ujutro. Ponovno sam se uvukla ispod pokrivača i uzela mobitel u ruke. Krenula sam čestitati Božić Veroniki. Pomirile smo se prije koji dan. Ispričala sam joj se iako nisam mislila tako. I dalje smatram da je Luka loš za nju. U prizemlju su se već čuli glasovi tako da sam sišla dolje. Mama, tata, Jakov i Klara, očito sam se zadnja probudila. Čestitali smo si Božić međusobno, prije Božića je bio dogovor da nitko nikome ništa ne kupuje jer je mama procijenila da smo prestari za to. Tehnički gledano to nije fer, Klara je do lani dobivala poklone,a starija je od mene nekoliko godina, no navikla sam na nepravdu i nisam željela kvariti blagdansko raspoloženje svađom.

''Onda Jakove kada tvoji dolaze?''-Klara se nalaktila na šank pokraj Jakova. On je provjerio mobitel te skupio obrve.

''Ammm ne dolaze. Zapeli su u prometu sinoć zbog snijega i sad odsjedaju u nekom hotelu. Tek sad imaju signala, nisu prije mogli javiti.''

''Šteta.''-Klara je prokomentirala.

''Gdje je taj hotel? Možda nije tako daleko.''

''Daleko je, više od dvjesto kilometara odavde.''-Jakov nije djelovao tužno zbog toga. Više kao da je odahnuo kada je shvatio da ih neće biti ovdje.

''Ariana gdje ti je mobitel?''-Klara je pogled prebacila na mene kao da je tek sad shvatila da sjedim pokraj Jakova.

''Gore u sobi. Zašto?''-ona je pogledala u svoj mobitel, otipkala nekoliko riječi i ponovno pogledala u mene.

''Filip te treba.''

''Filip me treba?''-ponovila sam njenu rečenicu upitnim tonom.

''Bože Ariana idi gore javi se dečku.''-mama je dobacila. Nevoljko sam ustala sa stolice i ušla u sobu. Filip mi je čestitao Božić i zbog toga sam ja sad morala dolaziti u sobu. Krasno. Otipkala sam mu poruku u kojoj mu čestitam Božić. Onda je Jakov ušao u moju sobu.

''Znam da je dogovor bio da ne kupujemo ništa za Božić ali ...''-kratko se nasmijao i iz džepa izvukao malu crnu kutijicu za nakit-''... već sam je kupio i nisam je želio vraćati.''-približio mi se i otvorio kutijicu. Unutra se nalazila srebrna ogrlica s privjeskom jednoroga. –''Rekla si da želiš jednoroga za Božić.''-iznenađeno sam otvorila usta kako bi mu se zahvalila ali sve što sam napravila je da sam se široko nasmijala i prekrila usta rukom.

''Jakove prelijepa je.''-pokušala sam se sjetiti kada sam ja to rekla da želim jednoroga,a onda mi je u misli dolutala ona večera s njim i Emom. –''Kako si se samo toga sjetio.''-nije odgovorio. Izvadio je ogrlicu iz kutijice. Stao je meni iza leđa i pomaknuo mi kosu u stranu. Nježno je ogrlicu stavio oko moga vrata i polako je zakopčavao. Prstima je dodirivao moju kožu. Imao je tako tople prste. Željela sam da to potraje. Njegovi prsti na mojoj koži. Zakopčao mi je ogrlicu i vratio kosu natrag da pada niz leđa.

''Izgleda prelijepo na tebi.''-nasmijala sam se i pogledala u pod.

''Sada se osjećam loše jer ti nisam ništa kupila.''

''Nema veze. Ovo neka bude naša tajna.''-malko je nakrivio glavu i gledao me u oči-''Klari nisam ništa kupio, a ovo čim sam vidio znao sam da je savršeno.''

''Hvala ti.''

''Nema na čemu.''

''Ariana prošetaj Impalu molim te.''-Klara je cvilila. Svi smo sjedili za stolom poslije večere.

''Tvoj je pas, ti je šetaj.''-odgovorila sam i zagrizla kolač.

''Ariana možeš i ti nekada prošetati tog psa. Uostalom otkad je završila škola ne izlaziš iz kuće.''-mama se, naravno, ubacila.

''Ne izlazim zato što je hladno kao na Sjevernom polu. A Klara je dovukla Impalu doma neka je ona i šeta.''

''Dobro niste li mogle naći neko normalnije ime za psa? Impala? Stvarno?''-tata je gledao naizmjence u Klaru, pa u mene.

''Nismo joj mi dale ime. Čovjek koji mi ju je dao nazvao ju je Impala po autu njegove žene.''-Klara je objasnila.

''Tko daje imena autu?''-Jakov je skupio obrve.

''Dobro dosta o imenu. Ariana šetaš Impalu danas i točka.''-mama je rekla ljutim tonim.

''Mama vani je mrak, ne idem van po tom mraku.''-preokrenula sam očima i pokušala se izvući.

''A ne smetat ti mrak kad ideš van?''-naravno da je to morala usporediti.

''Neka ide Jakov s tobom.''-tata je rekao mrtvo hladno i zagrizao kremšnitu.

Želim se zahvaliti svima koji čitaju ovu knjigu. Stvarno, hvala vam svima,knjiga trenutno ima 1,7k pregleda što je stvarno puno za mene. Također je #8 u Romance. Još jednom svima hvala i nadam se da ste uživali u nastavku 💋 💋