FIANCÉ

Chapter 18.

JAKOV

''Kako ja mrzim te reklame.''-požalim se kada reklame prekinu napetu scenu filma. Očekujem njen odgovor no nema ga. Usmjerim pogled prema njoj i shvatim da je zaspala. Osmijeh mi pobjegne. Tako je lijepa. Ima te slatke pjegice koje je čine posebnom. Spusti glavu na moje rame što me još više obraduje. Jebemu sve. Spustim ruku s naslona kauča i obgrlim je njome. To sam želio napraviti cijelo vrijeme. Privučem ju bliže sebi i nježno poljubim u tjeme. Kako je samo savršena. Nije onako razmažena kao Klara. Kako to prije nisam primijetio? Kako nisam shvatio kakva je Klara ulizica i razmažena? Sada je kasno za to. Vjenčanje je u planu,a ja zaljubljen u njenu sestru koja je usput deset godina mlađa. Devet uskoro. Osjetim blago peckanje u očima. Nisu suze. Umor ili previše televizije. Zatvorim oči na nekoliko sekundi.

ARIANA

Crna, pripijena haljina s otvorenim ramenima stajala mi je u redu. Barem sam tako mislila. Bila je dovoljno svečana,ali njen kroj i dužina mami neće odgovarati. 

Ne vidim problem u tome. Haljina je pristojne dužine, malo iznad polovice bedara. Kosa mi je nezgrapno pada preko ramena. Nije mi se dalo zamarati uvijačem. Danas je u školi bilo dovoljno naporno. Uostalom Klara je ta koja treba ostavljati dojam, a ne ja. Ona će se udati za njihovog sina,a ne ja.

JAKOV

''Jakove zaboravio si kravatu.''-Klara je dotrčala do mene i zaustavila me na pola hodnika kako bi mi zavezala kravatu. Mrzim kravate.

''Što će mi kravata? Ne idem na večeru sa Trumpom nego sam svojim roditeljima.''-odbrusim joj živčano. Unatoč tomu ona omota kravatu oko mog vrata omota kravatu i krene je vezati. Preokrenem očima. Neka je zaveže, skinuti ću je u autu. Iz sobe iza Klarinih leđa izašla je Ariana. Bila je tako lijepa. Kao crni anđeo. Doslovno. Imala je crnu haljinu koja joj je savršeno pristajala. Nasmijala se vidjevši Klaru kako me pokušava ugušiti kravatom.

''Što ga mučiš kravatom?''-došeta do Klare. Ona ostavi napola zavezanu kravatu oko mog vrata i udalji se za pola koraka-''Pusti čovjeka da diše.''-kaže sa nekim polu smiješkom. Progura se između mene i Klare i odveže kravatu s mog vrata i ugura je Klari u ruke.-''Drži.''-kaže joj hladno i ostavi kravatu u njenim rukama. Popravi mi ovratnik košulje i otkopča jedno dugme na košulji. Uzme moju ruku u svoju. Ima tako topao dodir. Naježio sam se od njenog dodira. Želim da me dodiruje, svuda po tijelu. Zavrne rukav jedne,a zatim i druge ruke.-''Tako.''-završi sa svojoj prepravkom onog što mi je Klara nametnula da odjenem-''Sada izgleda kao da ide na večeru,a ne na sprovod.''-kaže ukazujući na crnu košulju i crnu kravatu.

''Javlja se ona koja je uvijek u crnom.''-njeni roditelji nam se pridruže u hodniku te nastane gužva. Ariani se nije svidio komentar njene mame, no nije joj ništa rekla. –''Ariana ponašaj se pristojno na večeri. Jakovovi roditelji i njegov brat će prespavati dvoje noći ovdje. Odlaze u nedjelju poslijepodne.''-ponovno ju opomene njena mama i podsjeti me na dva dana pakla koja ću proživljavati dok su oni ovdje.-''Ariana na što ti još nećeš obući tu kožnu jaknu?''-ponovno se pobuni vidjevši kožnu jaknu u Arianinim rukama.

''Ako mi bude išla uz vjenčanicu nositi ću je i onda.''-hladnokrvno odgovori. Kako je ta cura posebna. Tako hladnokrvno podnositi svakodnevne provokacije od roditelja? Neke osobe u njenim godinama bi se rezale ili pravile skandal o tome i cmizdrile kako ih roditelji ne vole.

''Pa dobro, mogli bi krenuti.''-požuri nas Kristina, njihova mama.

''Ja samo moram po torbicu.''-naglasi Klara te otrči u našu sobu.

''Hvala ti za kravatu. Vjerojatno bi se ugušio za vrijeme večere.''-kažem potiho Ariani dok smo koračali prema autu. Otvorim joj vrata od auta. Ona zastane.

''Pa bolje da se navikneš na kravatu jer ćeš je nositi na vjenčanju. Klara će te natjerati i ja te taj put neću moći spasiti.''-kaže stojeći ispred mene. Između nas su se nalazila otvorena vrata njihovog auta .

''Sranje.''-odmahnem glavom-''Svejedno hvala.''-nasmijem se. Pogledam ju u oči.-''Mislim da kožna jakna ide super s tom haljinom.''-nasmije se i sjedne u auto.

ARIANA

Jakovovi roditelji činili su se strogi. Njegova mama bila je žena srednje visine, sigurno viša od mene bez štikli, s ravnom crnom kosom. Otac mu je bio visok čovjek širokih ramena, također crne kose. Marija i Danijel. Njegov brat Filip bio mu je dosta sličan, širokih ramena i dobro građen. Bio je nekoliko centimetara niži do Jakova, ali i dalje viši od mene.

Konobar je došao i pokupio naše narudžbe, kako hrane tako i pića. Tata, Danijel , Jakov i Filip su naručili crno vino. Klara i mama su se odlučile za bijelo dok je Marija izbjegavala alkohol i uzela cijeđeni sok od naranče.

''Čašu crnog vina.''-kažem konobaru uz osmijeh. Jakov pogleda u mene, sjedio je stolicu do mene, s moje desne strane. Njemu s desna je sjedila Klara. Moj tata je sjedio na čelu stola. S njegove lijeve strane, meni preko puta jedila je Marija, Jakovova mama. Pokraj nje nalazio se Filip, moja mama te na drugom čelu stola sjedio je Danijel.

''Danas nisi za vodku tonic?''-pita nasmijano. Sjetim se prve večeri kada su došli i mog pokušaja naručivanja tog alkoholnog pića.