FIANCÉ

Chapter 68.

''Dobro jutro. Ovdje Arianin liječnik ... am ona danas ne može doći u školu, pokupila je neku virozu pa ne može danas u školu.''-još nekoliko trenutaka je stajao tako s mobitelom u rukama i grizao usnicu. Ustala sam se s udobnog kreveta i laganim koracima odšetala do njega. Ruke sam omotala oko njegovog vrta, a njegova majica koju sam sinoć obukla, podigla se i otkrivala crne gaćice koje sam nosila. Slobodnom rukom me povukao sebi i glavu zaronio u moju kosu.-'' Dobro, prenijeti ću joj.''-odmakne mobitel od uha i baci natrag na krevet.-''Riješeno.''-široko se nasmije i usne položi na moje čelo.

''Zar ne misliš da mojoj razrednici neće biti čudno što ju liječnik zove? Inače samo napišu ispričnice.''-podignem obrve očekujući odgovor. On slegne ramenima i uhvati me ispod stražnjice, a tlo ispod mojih nogu uskoro nestane.

''Reci da sam ja neki new age doktor. I poželjela ti je brz oporavak''-spusti me na krevet smjestivši se iznad mene. Lice mu poprimi malo ozbiljniji izraz.-''Danas ću reći Klari sve ...''-navlaži usne i proguta slinu. Nisam znala što reći te sam samo klimnula glavom. Nisam voljela pričati o Klari u ovakvim trenutcima.

''Mislim da bi bilo bolje da idemo doma. Marko se može vratiti, a kuća je prazna. ''-zagrizem usnu u pokušaju promjene teme. Kratko položi usne na moje i onda se uspravi. Na sebe sam navukla grudnjak i svoju odjeću i krenula u pospremanje Markovog kreveta.

''Mobitel ti zvoni.''-Jakov je provirio iz dnevnog boravka s mojim mobitelom u ruci. Zasigurno je tamo ostao sinoć. Namrštila sam se kada sam na ekranu ugledala Veronika. Ona bi trebala biti u školi sada.

''Molim?''-povukla sam zelenu slušalicu i prislonila mobitel na uho.

''Hej. Jesi u školi?''-Veronikin glas čuo se s druge strane slušalice. Odmahnula sam glavom iako sam znala da me ne može vidjeti.

''Ne, doktor me ispričao.''-zagrizla sam usnu na riječ doktor.-''Jesi li ti u školi?''-postavim joj isto pitanje i skupim obrve.

''I ja imam doktora.''-mogla sam je zamisliti kako sliježe ramenima.-''Jeste izašli iz stana? Moja mama se vraća iz noćne smjene za sat vremena i ...''-prekinem ju u daljnjem objašnjavanju.

''Za petnaest minuta smo vani.''-bacim jedan od nekoliko malih jastučića na krevet i još jednom pogledam po prostoriji da bi provjerila je li sve na svom mjestu. Zadovoljno klimnem glavom sama sebi.

''I što ste radili sinoć?''-pomalo razvuče cijelu rečenicu i točno znam da je migoljila obrvama.

''Hm, a što ste vi radili sinoć?''-pitam sa podsmijehom.

''Gledali film. Mi smo bili dobri za razliku od vas.''-začujem pomalo strogu notu u njenom glasu, no znala sam da se šali. -''Ajde, ajde neću vas više smetati. Sam vi lijepo izađite iz stana pa da Marko i ja možemo tamo .''-nasmije se, a u pozadini čujem još jedan smijeh, Markov.-''Vidimo se.''-tim riječima poklopi.

JAKOV

''Idem po drugu majicu.''-doviknem Ariani koja se nalazila u kuhinji, s vrha stepenica. Otvorim vrata sobe i umjesto lijepo složenog kreveta spazim dvoje ljudi na njemu. Stisnem šake u naletu bijesa. Ta kučka mi je cijelo vrijeme prodavala priču da je trudna sa mnom,a tu se drpa s mojim bratom.

''Jakove!''-Klara je ciknula i odgurnula Filipa sa sebe koji se je uspravio u sjedeći položaj. -''Što ti radiš ovdje zar ... zar ...''-zamucala se i nervozno nasmijala na kraju.-''Ariana? Što se dovraga događa ovdje?''-ustala je iz kreveta odjenuta u široku majicu kratkih rukava koja je pripadala Filipu. On je suzio oči kada je ugledao Arianu iza mene i onda se ustao i stao pokraj Klare. Nevjerojatna je činjenica da smo, Ariana i ja, prije samo sat vremena izgledali isto kao i oni, ona u mojoj majici,a ja samo u boksericama.