FIANCÉ

Chapter 60.

Ležala sam na leđima i buljila u plahon. Nisam se željela okrenuti i vidjeti Jakova i Klaru kako zagrljeni spavaju. Nisam mogla. Mislim da bi se završilo jednako kao i jučer, mojim suzama. Iako ne mogu spavati na leđima oči su mi se počele sklapati,a onda sam skoro vrisnula kada sam ispred sebe ugledala nejasan lik. Poskočila sam u krevetu i uspravila se u sjedeći položaj. Jakov se nasmijao kada je shvatio da sam se prepala.

''Plašljiva?''-pitao je sa smiješkom i svukao deku sa mene.-''Diži se moram ti nešto pokazati.''-rekao je tiho i ispružio ruku. Zatvorila sam oči na trenutak,a onda prihvatila njegovu ruku. Izveo me izvan kuće na terasu.-''Vodim te na jedno posebno mjesto.''-rekao je držeći moje ruke svojima.

''A što s ono dvoje?''-pitala sam skupljenih obrva. Nismo mogli smo tako otići.

''Spavaju. Sama si rekla da Klaru ni bager ne može probuditi,a ni Filip nije puno bolji.''-kratko sam se nasmijala.-''Vjeruješ mi?''-pitao je ozbiljno gledajući me u oči. Morao se pogrbiti jer sam bila niža od njega. Klimnula sam glavom nekoliko puta. On se nasmijao i poljubio me u čelo, pa poveo prema stražnjem dvorištu. Koračao je ispred mene držeći moju ruku u svojoj.

''Nećeš me silovati zar ne?''-pitam s podignutom obrvom. On me pogleda preko ramena i nastavi hodati.

''Hm ... to mi nije palo na pamet.''-nasmije se na kraju rečenice i povuče me pobliže sebi. -''Nije silovanje ako i ti to želiš.''-obgrli me s leđa i poljubi u rame.-''No nismo zato izveo.''-odvoji se od mene i napravi dva- tri koraka prema stablu i pogleda prema gore. Tek tada uočim drvenu konstrukciju na njemu.

''Imate kućicu na drvetu?''-veliki osmijeh je krasio moje lice. On klimne glavom.-''Klara i ja smo molile mamu i tatu da nam je naprave u dvorištu ali su odbijali. Kasnije sam shvatila da nismo imali drvo dovoljno veliko za to.''-približila sam se stablu na kojemu se nalazila kućica i dalje gledajući u zrak i proučavajući svaki detalj. Jakov je stao iza mene i omotao ruke oko mojih ramena.

Kućica nije bila prevelika, od tamnog drveta s ljestvama i drvenom ogradom kojoj je falilo nekoliko dasaka.

''Mama je unajmila cijeli tim majstora da naprave tu kućicu. Filip i ja smo voljeli dolaziti ovdje, a onda smo jednostavno odrasli. Nisam bio gore godinama.''-pojača stisak jer je zapuhao hladan vjetar. Lagano sam zadrhtala.-''Dame prve.''-odvojio se od mene i stao pokraj ljestava koje su vodile nekih pet metara od tla, do ulaza u kućicu. Već sam bila na pola puta i shvatila da se Jakov penje iza mene, zagrizem usnu.

''Znaš mogao si ići prvi. Što ako gore ima nekih pita ili tako nečega?''-pitam usporavajući tempo.

''Meni je sasvim dobro ovdje dolje.''-čujem zločestu notu u njegovu glasu.-''Imam dobar pogled.''-nasmijem se kroz nos shvativši da taj čovjek ima i odviše prljav um, ali mi nije smetalo.

''Ovo je prelijepo.''-pogled je bio i više nego prekrasan, a noć još ljepša. Stablo koje na kojemu smo se nalazili bilo je ogromno i na jednoj od rubnih točaka jezera pa smo imali savršen pogled na mirnu vodu i odsjaj mjesečine na njoj.

''Mhm.''-promrmlja i ponovno omota ruke oko mojih ramena stojeći mi iza leđa. Potpuno sam ga razumjela, i ja sam njega željela grliti što sam više mogla jer nemamo baš puno prilika za to. -''Klaru sam doveo ovdje jednom i odbijala se popeti gore. Rekla je da će se srušiti u jezero.''-ne kažem ništa već samo naslonim glavu na njegova prsa i nastavim gledati prema jezeru.

''Zašto si me doveo ovdje?''-pitala sam prisjećajući se da je rekao da me nije doveo ovdje kako bi me silovao. I dalje mi je to bilo smiješno.

''Samo sam htio da budemo na trenutak sami.''-kaže smireno.-''Uostalom htio sam ti pokazati ovo.''-zaključila sam da je pod ovo mislio na kućicu i na prekrasan pogled koji je imala.-''Kada budemo imali djecu stalno ćemo ih dovoditi ovdje.''-široko se nasmijem i okrenem prema njemu te ruke položim na njegova prsa. On ruke spusti na donji dio mojih leđa.