''Zabranjena ljubav je najslađa.''
Ariana. Šesnaestogodišnjakinja. Jakov. Dvadeset šestogodišnjak.
Što se dogodi kada se ljubav pojavi? Između Ariane i Jakova? Što im stoji na putu? Klara, Jakovova zaručnica, Arianina sestra. Deset godina razlike...
''Ja sam ostala nakon što te je Luka odveo.''-odgovorim-''Došla sam doma poslije tri. Čak nisam sigurna ni kako sam dospjela u sobu.''-kroz glavu mi prođu isječci događaja od sinoć. U nekoliko njih nalazio Jakov. On me je doveo u sobu? Shvatim da sam u pidžami. Sjetim se da sam je obukla, a onda i onoga što je predhodilo tomu. Jakov me doveo do sobe.-''Što si uopće radila s njim cijelo vrijeme?''
''Pa znaš, razgovarali smo.''-kaže zaneseno. Shvatim da ne pati od mamurluka.
''Ja sam se sinoć napila i sada imam ogroman mamurluk. Nazovem te kada budem u mogućnosti misliti normalno.''-kažem i poklopim slušalicu. Uvijek sam ja ta koja se napije. Doduše dogodilo se nekoliko puta i njoj ali nije bilo strašno. Obično sam ja ta koja prijeđe granicu. Nisam neki ovisnik no ne satram da je pogrešno popiti koje piće s društvom. Ustanem iz kreveta i pogledam se u ogledalo. Kosa mi je bila rasčupana, šminka od jučer razmazana, a ispod očiju nazirali su se podočnjaci. Jednom rukom protrljam si lice i u ogledalu primijetim štikle pokraj i odjeću od jučer na uredskoj stolici. Ni trijezna ju ne ostavim tamo, a kamoli pijana. Uđem u kupaonicu i umijem se hladnom vodom. Uklonim šminku od jučer, zavežem neurednu punđu i operem zube. Ponovno se pogledam u ogledalo. Bez podočnjaka bi možda i izgledala kao ljudsko biće. Vratim se u sobu i presvučem se. Tek sada shvatim da ne znam koliko je sati. Uzmem mobitel u ruke. 11:19. Krasno. Poruka od Karla.
Je li se uspavana ljepotica probudila?-nasmijem se. Odlučim ne odgovoriti. Spustim se u kuhinju.
''Jutro.''-pozdravim prisutne u kuhinji. Mama me krvnički pogleda. Ona je bila kao i Klara, rano se ustajala i rano odlazila na spavanje. Samo sam čekala trenutak kada će reći 'Kako kome.' To joj je omiljeni komentar na moje spavanje do podneva.
''Juto.''-nešto veselije kaže Klara koja je mami pomagala oko ručka.
''Gdje su tata i Jakov?''-primijetim da ih nema u dnevnom boravku.
''Pripremaju roštilj. Danas nema kiše i vjetra.''-odgovori mama. Kimnem glavom i odlučim se prošetati do dvorišta u kojem inače pravimo roštilj. No umjesto tate i Jakova vidim samo Jakova. Digne pogled i kada me primijeti nasmije se.
''Hej.''-nasmijano kaže
''Hej.''-odvratim i približim mu se par koraka. Meso na roštilju je cvrčalo. Miris je bio odvratan. Mamurluk me je tjerao na povračanje.
''Jesi se naspavala?''-pita okrenuvši komad mesa. Suzdržavala sam se da se ne izbljujem. Vani je bilo prohladno, što je normalno jer je kraj studenog, ali nije bilo onako kao što bi kasna jesen trebala biti. Više je ličilo na neko rano proljeće. Čak se i sunce pojavilo i nije bilo tamnih oblaka, već samo oni mekani bijeli.
''Ne baš...''-kažem-''Jakove, bila bih ti stvarno zahvalna...''-prekinuo me
''Neću ništa reći o onome sinoć. Nisam te vidio i to je to.''-kaže i lagano se nasmije. Mogu se zakleti da mi je čak i namignuo.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
''Kakve koristi imaš od toga.''-pitam. To je mamina krv. Njoj nikada nije bilo jasno zašto bi netko radio nešto ako od toga nema koristi. Ne volim tu stanu sebe.
''Što imam od toga da te ocinkam? Da im kažem da si došla dva sata kasnije i napila se?''-pogleda u mene-''Ništa.''-odmahne glavom. Ostanem stajati skamenjena nekoliko trenutaka. Ona strana koju sam naslijedila od mame još uvijek je tražila objašnjenje zašto bi to radio ako nema koristi. Odlučim ignorirati tu stranu.
''Hvala ti.''-podigne pogled na mene.
''Za što?''-pita nasmijano. Omotam ruke oko sebe pokušavajući se zagrijati. Nije bilo pametno izaću u majici bez rukava.
''Zato što si mi partner u zločinu.''-čujem teške korake iza sebe.
''I drugi put.''-odgovori sa smiješkom samo nekoliko trenutaka prije nego li se moj tata pojavi pokraj nas.
''Opa Ariana budna si.''-kaže pomalo iznenađeno.-''Što radiš takva gola vani? Tko normalan u pola zime nosi bratele? Idi se obuci.''-strogo naredi. Okrenem se i odem u kuću. Popijem tabletu kako bi mi malo smirila mamurluk. Bacim se na krevet u sob. Mama će sigurno poslije ručka prigovarati kako joj nisam pomogla kao Klara i da sam cijelo jutro samo spavala. Na sebe navučem crnu majicu dugih rukava. Sjetim se da bi trebala nazvati Veroniku.
''Jesi bolje?''-začujem sa druge strane slušalice.
''Malo.''-odgovorim. Legnem na krevet leđima, a noge ispružim u zrak i naslonim na zid.-''Nego nisam ti rekla. Idem s Karlom van u petak.''
''Ozbiljno!? Kako si mi to mogla prešutjeti?''-vrisne
''Nisam mogla normalno razmišljati.-odgovorim
''Čovječe koliko si ti popila jučer?''-pita zabrinuto
''Ne puno. Uopće. Koje pivo i još koja čašica žestice.''-odgovorim. Pred očima mi prođe slika nekoliko ljudi u krugu,a boca u sredini-''Sranje.''-kažem i kažiprstom i palcem protrljam oči-''Sad sam se sjetila. Igrala sam rulet.''
