FIANCÉ

By MPusic

150K 7.6K 1K

''Zabranjena ljubav je najslađa.'' Ariana. Šesnaestogodišnjakinja. Jakov. Dvadeset šestogodišnjak. Što se... More

Chapter 1.
Chapter 2.
Chapter 3.
Chapter 4.
Chapter 5.
Chapter 6.
Chapter 7.
Chapter 8.
Chapter 9.
Chapter 10.
Chapter 11.
Chapter 12.
Chapter 13.
Chapter 14.
Chapter 15.
Chapter 16.
Chapter 17.
Chapter 18.
Chapter 19.
Chapter 20.
Chapter 21.
Chapter 22.
Chapter 23.
Chapter 24.
Chapter 25.
Chapter 26.
Chapter 27.
Chapter 28.
Chapter 29.
Chapter 30.
Chapter 31.
Chapter 32.
Chapter 33.
Chapter 34.
Chapter 35.
Chapter 36.
Chapter 37.
Chapter 38.
Chapter 39.
Chapter 40.
Chapter 41.
Chapter 42.
Chapter 43.
Chapter 44.
Chapter 45.
Chapter 46.
Chapter 47.
Chapter 48.
Chapter 49.
Chapter 50.
Chapter 51.
Chapter 52.
Chapter 53.
Chapter 54.
Chapter 55.
Chapter 57.
Chapter 58.
Chapter 59.
Chapter 60.
Chapter 61.
Chapter 62.
Chapter 63.
Chapter 64.
Chapter 65.
Chapter 66.
Chapter 67.
Chapter 68.
Chapter 69.
Chapter 70.
Chapter 71.
Chapter 72.
Chapter 73.
Chapter 74.
Chapter 75.
Chapter 76.
THE END
Zahvale
second book
Fiancee

Chapter 56.

1.7K 96 40
By MPusic

Nisam znala koja je njegova ordinacija pa sam uletjela u hitnu i nadala se da ću ga naći na hodniku. Nakon što sam ignorirala glas žene na prijamnom pultu koja me pitala što trebam skrenula sam iza ugla i ugledala Marka kako razgovara s jednom starijom medicinskom sestrom. Skupio je obrve i ispričao joj se te krenuo prema meni.

''Ariana što radiš ovdje. Je l' sve ok?''-prstima je uhvatio moju bradu i glavu mi okrenuo lijevo pa desno-''Jesi pila?''

''Da, da trebam Jakova.''-ignoriram sva njegova postavljena pitanja.

''Zašto? Je l' se nešto dogodilo?''-ponovno pusti ruke da padnu niz njegovo tijelo.

''Marko samo mi pokaži koja je ordinacija.''-ispusti izdah te me pogleda na nekoliko trenutaka i onda se okrene i krene koračati prema negdje za što se nadam da je put do Jakovove ordinacije. Zaustavi se pored jednih od mnogobrojnih bijelih vrata i pokuca na njih,a zatim ih, bez čekanja na odgovor, otvori.

''Netko te treba.''-kaže i progura me unutra i zatvori vrata za mnom ostavljajući nas same.

''Ariana? Što se dogodilo?''-skoči sa svoje stolice i skine naočale koje su mu bile potrebne jer je pisao nešto na računalu. Kroz nekoliko koraka se stvori ispred mene.

''Da, da sve je ok. Samo ...''-zastanem i zatvorim oči na trenutak.-''Volim te.''-kažem i otvorim oči. On je zbunjeno zurio u mene.-''Znam bilo je djetinjasti naljutiti se na tebe zbog onoga. Ti čak nisi ni znao da je ona trudna. I stvarno mi je žao što sam ispala tako djetinjasta i optužila te za nešto što ne bi napravio. Pokušao si me uvjeriti da to nije istina i da me voliš, ali ja naravno nisam slušala ...-''mahala sam rukama i objašnjavala. Riječi su iz mene izlazile velikom brzinom jer sam mu štošta htjela reći ali sam se bojala da ne ispari negdje.- ... i onda se tu umiješao Marko i skoro si ga pretukao i onda ta kazna i svađa mojih roditelja, koja je zapravo jako čuda jer se moj tata nikada ne suprotstavlja mami i ...''-tu sam već skrenula s teme što je on primijetio. Samo mi je prišao i svoje usne položio na moje te me zaustavio od daljnjeg blebetanja. Ruke je držao na mojim obrazima i ljubio moje usne svojima. Toliko sam voljela tog muškarca ispred sebe., i nisam ga željela izgubiti. On se odvojio od mene i pogledao me u oči

''Pila si?''-skupi obrve i ispusti zrak kroz nos. Nije mu se sviđalo što sam pila.

''Ali imala sam dobar razlog.''-opravdam se-''Veronika je zatekla Luku da se žvali s nekom drugom ženskom što me podsjetilo, moram Marku dati njen broj.''-ponovno odlutam od teme.

''Marku Veronikin broj?''-skupi obrve. Još je ruke držao na mojim obrazima.

''Neki dan me tražio ali sam mu rekla da ima dečka, ali kako ga više nema ...''-ostavim rečenicu da visi u zraku no on je shvatio poantu.

''Pusti sad Luku, Marka i Veroniku. Idemo tebe odvesti doma.''-kaže i poljubi me u čelo-''Zašto si tako hladna?''-skupi obrve i uhvati moje ruke u svoje. Istina, bila sam hladna kao led,a on topao.

''Hodala sam do ovdje.''-on raširi oči.

''Hodala si do ovdje? Bosa?''-pita kada shvati da u ruci držim crne lakirane štikle čija je peta dosezala vrtoglavih deset centimetara.

''Morala sam doći.''-slegnem ramenima. On me samo čvrsto zagrli te se ubrzo moje tijelo počne zagrijavati. Kao da je toplina s njega prelazila na mene. No znala sam da je to reakcija moga tijela na osobu koju volim.

''Idemo sad.''-kaže i izvede me iz ordinacije i posjedne na stolicu pokraj vrata.-''Idem se javiti Marku da idem. Ti me čekaj ovdje.''-kaže na što ja samo klimnem glavom. Ubrzo se pojavi odjeven u traperice i crnu majicu,a svoju kožnu jaknu iz koje se nije skidao nosio je u rukama. No ona je završila oko mojih ramena uz opravdanje da sam hladna kao led.-''Što ti je bilo kada si prehodala pola grada da dođeš do bolnice?''-rekao je i upalio auto. Ubrzo smo se našli na cesti i vozili se prema kući.

''Morala sam doći do tebe.''-kažem potiše jer je izgledao ljuto. Nisam ga željela naljutiti.

''Mogla si me nazvati.''-kaže nešto mekše i shvatim da ono nije bila ljutnje nego zabrinutost. Glavu nagnem na prozorsko staklo.

''Nisam ti mogla reći ono preko mobitela.''-kažem i osjetim njegovu toplu ruku malo iznad koljena. Nasmijem se i rumu stavim na njegovu. Nismo se zamarali daljnjim razgovorom. U autu je vladala tišina,ali ona ugodna. Za nekoliko minuta stao je na prilazu.-''Što radiš?''-zaigrano pitam. Osmijeh je vladao na mom licu u trenutku kada je ruke stavio na moja leđa i na stražnju stranu koljena i podigao me.

''Nosim te u sobu. Dovoljno si se nahodala.''-glavu naslonim na njegova prsa i zamislim sebe u vjenčanici i njega kako me nosi preko praga. On bez problema prijeđe desetak stuba koje su iz hodnika vodile na kat u položi me na moj krevet. Zatvorio je vrata za sobom i vratio se do mene. Svukla sam štikle sa sebe a zatim i majicu i suknju. –''Trebaš pomoć?''-odmahnem glavom i zavučem se ispod deke te je navučem do vrata. Legla sam na bok i pogledala u njega te se povukla prema zidu. Ponovno sam ga pogledala dajući mu do znanja da želim da legne pokraj mene.-''Znaš da ne mogu.''-tiho kaže. Mogla sam osjetiti tugu u njegovu glasu. Čučnuo je kraj mog kreveta i rukom pogladio moju kosu.-''Sve bih dao da mogu.''-kaže još tiše.-''Mogli bi nas naći zajedno i onda ...''-zastane i izdahne kroz nos.

''Tata još spava kod prijatelja. Mama spava kod prijateljice jer je rekla da neće spavati u kući dok joj se tata ne ispriča,a Klara ionako misli da radiš.''-kažem ne mičući pogled s njegovih očiju. Toliko mi je trebao. Toliko sam ga željela pokraj sebe. On zagrize usnu, onda se ustane i zaključa vrata moje sobe. Sa sebe je svukao traperice i majicu te se zavukao pokraj mene. Val vrućine prošao je kroz moje tijelo kada sam osjetila njegovu kožu na svojoj koži. Legao je iza mene i svoja isklesana prsa prislonio na moja leđa. Ruke je omotao oko mog tijela i usne prislonio na moj vrat. Kako volim tu njegovu bradu. Osjećaj peckanja kada dotakne moju kožu, i sam njegov izgled s bradom su me još više privlačili.

''Znaš da moramo razgovarati ujutro.''

''Aha.''-kažem kroz nos. Bila sam previše umorna i omamljena toplinom njegovog tijela da bi normalno govorila. Još jednom je poljubio moje tjeme.

''Laku noć Ariana.''

''Laku noć Jakove.''

Continue Reading

You'll Also Like

411K 13.3K 73
Što ako nas život odvede drugim putem? Što kada osveta postane opsesija? Je li vrijedno žrtvovati sve samo zbog jedne osobe? 🔞
60.1K 4.2K 60
"Ja sam Marko. Vjerojatno me znaš." Nasmija se desnim kutom usne, a ja sam samo zanijemila od njegove ljepote, umjesto da se predstavim. *nakon 5 m...
72.3K 3.5K 102
Kada ti netko govori da te voli, ali uz čvrste argumente, to i dokaže, a onda izabere druge osobe. Dobro, ne baš bilo koje osobe. Izabere roditelje k...
143K 6.2K 30
U carstvu njezine samoće nije bilo mjesta za druge sve dok se nije pojavio on. Arogantan, bezobrazan i nadasve zgodan.... Cover- Aneta d. Dorian