Author
Sigurnim, elegantnim i sporim koracima koračala je ka velikoj bijeloj villi. Osjećala je veliku dozu uzbuđenja i znatiželje.
"Izvolite gospođice," čuvar, takođe sa maskom na licu, vratio joj je ulaznicu koju joj je ona prethodno pružila i klimnuo joj glavom da slobodno uđe.
Uzela je ulaznicu i vratila je u torbicu.
Pogledala je ispred sebe i ugledala ogromnu prekrasnu prostoriju ukrašenu dijamantnim dekoracijama, prigušenim svjetlima i na svakom ćošku osim u sredini prostorije gdje je bio prostor za plesanje. Bijele i crvene ruže su takođe bile dio dekoracije i sve je to za Avery bilo nebitno.
Svi ti ljudi oko nje sa maskama na licu su bili nevažni i nevidljivi za nju.
Njen glavni cilj je bio da se taj tajni obožavalac već jednom pojavi i otkrije svoje pravo lice.
'Gdje li je do sad?', pitala se dok je naručivala piće za šankom.
"Šta tako lijepa mlada djevojka kao ti radi sama?"
Okrenula se prema nepoznatom glasu, ali ne toliko nepoznatom. Želudac joj se na sekundu zgrčio, ali je pomislila da se to desilo zato što joj je odjednom prišao sa leđa.
Pogledala je dečka sa maskom na licu od glave do pete i nakrivila glavu. "Ta fora je previše otrcana," prekrstila je ruke.
"Konačno se srećemo, ljepoto," nasmiješio joj se, želeći joj dati do znanja da je on taj koga traži.
Ona se zagleda u njegove plave oči koje joj se najednom učine toliko poznate.
"Znamo li se?" izvila je obrvu i popila gutljaj pića.
On joj se još više nasmiješio, pokazujući svoje bijele zube. "Itekako Avery," izgovorio je, ali da se odmah ne bi odao, želeći da se malo zabavi sa njom, dodao je: "Ja sam tvoj tajni obožavalac."
Ona samo klimne glavom kao da je shvatila, ali ustvari, osjećala je nemir i nelagodu.
"Zašto me uhodiš i kako se usuđuješ poslati mi one slike?" lice joj se već smračilo i to se moglo vidjeti, iako je imala masku na licu.
"Neko je morao da ti otvori oči kad te već svi oko tebe lažu," rekao joj je značajno.
Taj ton glasa je toliko podsjetio na nekoga koga je prije poznavala, no nije htjela ni da pomisli da je to on. Činilo joj se tako nemogućno.
"Slušaj dragi tajni obožavaoče," usiljeno se nakezila. "Zapravo više nisi toliko tajan, ali dobro. Želim da me ostaviš na miru! Bila sam toliko dobra da se nađem sa tobom na ovom jebenom maskenbalu, ali samo da ti kažem da me prestaneš uhoditi, slati poruke i uznemiravati me. Ti si mi niko i ništa i tako će ostati. Ako nastaviš sa ovim glupostima, pa," stavila je ruke na bokove i rekla uz osmijeh: "Recimo samo da si unaprijed upozoren."
"Kako ti se sviđa?" okrenuo se i pokazao rukom prema prostoriji. Ignorisao je sve što je ona rekla i to je natjeralo da se namršti. "Potrudio sam se da sve bude kako treba samo za tebe," dodao je i odjednom joj pružio buket crvenih ruža.
Ona se vidno iznenadila i pogledala ga začuđeno. Prije je obožavala crvene ruže. Da li je slučajnost što je on to znao?
Još jednom je pogledala u buket, pa vratila pogled na njegove misteriozne plave oči koje su sijale nekim posebnim sjajem dok su je gledale pod blago zagušenim svjetlima.
"Znamo li se mi?" ponovila je još jednom isto pitanje, a on je klimnuo glavom prema buketu, ne odgovarajući joj na pitanje.
Avery je prihvatila buket ne odvajajući oči od njegovih. Kao da je njegov pogled hipnotisao.
Poklonio joj je se i pružio ruku. "Jeste li sa ples, gospođice?" blago se nasmiješio.
Još više se zbunila. "Ali šta ću sa buketom?"
"Ostavi ga kod konobara," namignuo joj je, a ona se zapitala zašto radi ono što joj on govori da uradi.
(When he opens his arms and hold you close tonight, it just won't feel right 'cause I can love you more than this, yeah. When he lays you down I might just die inside. It just don't feel right. 'Cause I can love you more than this.. #Harry)
Ali je odlučila da sazna šta tačno taj čovjek želi od nje i ko je on. Osjećala je i kako je nešto privlači prema njemu kao nevidljivo magnetno polje u kom se odjednom našla kad ga je srela prije samo pet minuta. Bilo je nešto u njemu toliko poznato i toplo. Toliko da joj je stvaralo nelagodan osjećaj prijatnosti. Prijalo joj je, ali joj je bilo neugodno što osjeća neko povjerenje i privlačnost prema svom uhoditelju.
Ostavila je buket na šanku i stavila svoju ruku u njegovu toplu, prihvatajući njegov poziv za ples.
Osjećala je kao da ga već poznaje jer joj čak ni njegov dodir nije bio stran.
Kada su došli do centra prostorije, pjesma Thinking out loud počela je ispunjavati prostoriju Ed Sheeranovim glasom koji je ona prepoznala jer ga je ranije rado slušala.
Sumnjičavo je pogledala u svog tajnog obožavaoca. On joj se samo još jednom večeras iskreno osmijehnuo prepoznavajući njene misli dok joj je gledao u oči.
"Rekla bih da je ovo jezivo, ali previše uživam u ovome," slegnula je ramenima, a njemu je oko srca bilo toplo i želio je samo da je poljubi. Čeznuo je za njenim usnama previše dugo vremena.
Uhvatio je za struk lijevom rukom, a desnom je uzeo njen dlan u svoj. Ona je stavila svoju desnu ruku na njegovo rame i ostvarili su očni kontakt koji je bio napet.
Naglo je približio ka sebi i grudi su im se sudarile. Njoj je dah zastao u grlu i prepoznatljiv miris parfema je ispunio njene nosnice.
Poželjela je odmah skinuti njegovu masku i napokon razotkriti njegov indentitet, ali se ipak odlučila drugačije: pustiće njega da to sam uradi.
Počeli su se kretati u ritmu pjesme, polako i otmjeno. Skoro niko nije plesao, a i ostali koji su plesali odvojili su se od njih jer su se njih dvoje zanijeli i pokazali umijeće plesanja koje su posjedovali.
"Ko si ti?" upitala je zaneseno dok je gledala dole prema njemu. On je uz osmijeh u kutu usana spustio dole, ali su i dalje bili samo nekoliko milimetara odvojeni jedno od drugog.
"Reći ću ti pod jednim uslovom," glas mu je bio šaljivog tona i Avery je izgledalo kao da se on zabavlja, što i jeste bila istina.
Kao što se i ona zabavljala provodeći vrijeme sa njim.
"Pa," slegla je ramenima. "Da čujemo i taj uslov," nasmiješila mu se, ovoga puta iskreno.
"Dopusti mi da te poljubim," zaneseno je pogledao u njene usne nastavljajući sa plesanjem, kao i ona.
On je premjestio ruku sa njenog struka na zadnji dio njenog vrata i nježno je spuštao ka dole dok su plesali. U njenom pogledu je tražio znak odbijanja, ali ga nije pronašao, te je zažmirio i njihove usne su se polako sudarile.
Osjetio je eksploziju emocija kako se odvija u njemu i poželio zaplakati jer je previše dugo čekao da se ovo ponovo dogodi. Čeznuo je za njom cijelim svojim bićem.
Njoj je ukus njegovih usana, kao i sve ostalo, bio previše dobro poznat, ali je osjećala kako joj taj osjećaj poznavanja, toplote i uzbuđenja prija dok je osjećala kako joj srce silazi u petu. Kao da se u njoj ponovo budi nešto što je davno ugašeno. Gotovo tri pune godine ugašeno.
Nešto što čak ni Harry nije uspio upaliti do kraja. Kao da je ta mala iskrica koju joj je tajni obožavalac davao falila svo ovo vrijeme da ta njena vatra u duši bude potpuna.
Bespomoćno, skrhano i sa suznim očima Harry je gledao prizor koji se odvijao ispred njega. Što je najgore od svega - tiho je dozivao njeno ime u nevjerici, a ona je bila previše daleko, plesala uz glasnu muziku zaokupljena nepoznatim čovjekom koji ga je pozvao na taj maskenbal, na koji ne može ući jer nema pozivnice, ali su vrata otvorena i cijela prostorija se vidi, pa tako i scena koja ga je ostavila zaprepaštenog i slomljenog. Iznova i iznova je umirao iznutra dok je se prisjećao koračajući prema svom autu.
"Kučkin sin! Sigurno je sve ovo namjerno isplanirao!" psovao je i kleo tog nepoznatog čovjeka koji mu stoji na putu ka Averynom oprostu.
Udario je nogom u točak auta. "ZAŠTO? ZAŠTO SAM OVO ZASLUŽIO BOŽE?! ZAŠTO MI NE ODUZMEŠ ŽIVOT, VEĆ ME PUŠTAŠ DA SE OVAKO PATIM? ZAŠTO ?!?"
Briznuo je u nekontrolisan plač i pao na pod pored auta.
Avery se prepustila plesanju sa svojim misterioznim obožavaocem i iskreno se smijala gotovo svemu šaljivom što je govorio. Imao je odličan smisao za humor i podsjećao je na nekoga koga je poznavala.
To mu se i usudila reći.
Podigao je obrve dok ga je uzbuđenje, ali i nervoza obuzimala, no nije se odavao. "Stvarno? Nije valjda neki mlakonja nadam se.." namignuo joj je, a ona se široko osmijehnula.
"Pa dovoljno je da kažem da je gori od mlakonje. Natjerao me da se zaljubim u njega, pa da ga zavolim, bio mi je prvi u svemu samo da bi me nakon zajednički provedene noći napustio jer ne navodno morao otići. Natjerao me da ga zamrzim na kraju, no sada sam dob--"
Prvo joj se učtivo izvinio, a zatim je rekao: "Možemo li otići na neko mirnije mjesto? Zaboljele su me noge od ovog silnog plesanja." Nije htio slušati kako joj je srce bilo slomljeno i šta je sve preživjela, a da oboje prije toga ne skinu masku. Želio je da ona zna čije se lice krije iza maske.
Obradovao se kada je potvrdno klimnula glavom.
"Plesna partnerice," savio je ruku, a ona je podvukla svoju pod njegovu uz osmijeh.
Penjali su se uz stepenice osvijetljene malim svjećicama. Avery je pažljivo gledala detalje, ljude, a zatim vraćala pogled na tog misterioznog čovjeka koji se više nije činio toliko misterioznim.
Pa normalno kad se žvaljila sa njim prije samo jednu minutu.
Ti se ne javljaj. Ja ovdje pričam priču!
Da, šefice.
Khm, khm.
Dakle, popeli su se uz stepenice i hodali dugačkim hodnikom do jedne prostorije u kojoj nije bilo nikoga.
"Kancelarija," Avery je promrmljala.
"Da, znam da i nisi neki fan kancelarija. Bar nisi bila, a sada i sama imaš svoju sopstvenu kancelariju," nasmijao se. "Avery Cooper, biznis žena. Ko bi rekao?" zabavljeno je gledao kako njeno lice pravi grimasu.
"Kako to samo zvuči.." stresla se. "Ja nikad ne provodim više od potrebnog vremena u kancelariji."
"Znam," rekao je sigurno i staloženo, te se naslonio na sto.
Prišla mu je. "E tu si ptico," rekla je. "Govori mi kako uvijek znaš šta radim, u kojoj prostoriji mog sopstvenog doma se nalazim i otkud ti sve te informacije iz prošlosti, a bogami i sadašnjosti o meni? Da li su one slike koje si mi poslao prave? Ili bolje da pitam koji si program koristio za te slike? Hm?"
"Na koje pitanje prvo da odgovorim?" upitao je sa kezom od uha do uha.
Pogledala ga je u nevjerici. "Zar je tebi ovo zabavno?"
"Previše."
"Zabavno ti je gledati kako se patim dok gledam slike svoje mrtve majke kako izgleda kao da je živa i starija na slikama sa nekim desetim čovjekom i djecom?" ogorčeno i ljutito je izgovorila.
"Naravno da ne," prestao se smješkati. "Nisam na to mislio, oprosti."
"Nego na šta onda?"
"Reci mi sada..." započeo je, skupljajući hrabrost da nastavi dalje. "Šta se desilo sa tim tvojim momkom o kome smo pričali maloprije?"
Prekrstila je ruke, a njemu bi to izgledalo preslatko baš kao nekada. Samo što ta Avery koja sada stoji pred njim više nije ista Avery kao nekada. No zacrtao je sebi da će je ponovo osvojiti, pa makar mu to bilo zadnje što će učiniti.
"Nisi ti meni odgovorio na pitanja," samouvjereno je rekla.
Podigao je ruke u znak predaje. "Dobro, upravu si, ali.."
Ona zakoluta očima.
"Ali," ponovi, "ćeš mi prvo morati odgovoriti na neka pitanja da bih ti ja sve ovo mogao ispričati. Dogovoreno?"
"Kako god," odgovorila je i uzdahnula. "A šta će se desiti? Moja savršena mala ljubav sa njim je pukla na komadiće zajedno sa mojim srcem bla, bla. On je samo tako otišao, nikada se nije vratio, dokazao je da mu nikad nisam ni značila i eto. To je uglavnom to," slegla je ramenima dok su te nekada bolne riječi za nju sada bile kao da govori o vremenskoj prognozi i on je to dobro vidio.
"Nije tačno," prošaputao je i zadrhtao.
Ona se namrštila. "Šta nije tačno?"
"Nije tačno da mu ništa nisi značila i da je samo tako lako otišao," pogledao je u pod, ne mogavši je gledati u oči. Osjećao je kako mu suze naviru na oči. Nije ga prepoznavala jer mu se glas promijenio, promjenio se, narastao, pustio malo dužu kosu i bradu. To mu je išlo u prilog i tako ga nije mogla prepoznati.
Ali kada bi skinuo masku kako će onda ona reagovati kad konačno shvati ko je? Bio je siguran da želi da ona zna da se on vratio po nju.
Avery se kratko nasmijala. "Ma svi ste vi muškarci isti. Samo branite jedni druge," odgovorila je uz smijeh.
"Nije tačno Avery," tiho je rekao.
"Svejedno, zaboravi na to," odmahivala je glavom. "To je nebitno, sada si ti na redu da odgovoriš na moja pitanja."
"Hoću," klimnuo je glavom. "No prvo moraš znati ko sam ja," podigao je pogled sa poda na nju, a onda je izgubio hrabrost da skine masku sa lica.
"U redu," jednim malim pokretom glave mu je dala do znanja da to uradi, ali se on ukočio.
"Ja to ne mogu uraditi. Moraš ti," od muke se nasmijao.
Ona ga je čudno pogledala, ali je zatim slegla ramenima i prišla mu do kraja. On se još više naslonio na sto, a ona se zavodljivo nasmiješila. "Samo tražiš izgovore da ti se približim."
On se nasmijao na to. "Pa, provalila si me."
Ali mu osmijeh nestane sa lica kada mu se unese u lice i krene odvezivati masku, pa i on njoj to počne raditi. Ona ga je upitno pogledala.
"Pa nije fer da samo ja skidam masku."
Zabavljeno je prevrnula očima na to.
Kada su odvezali jedno drugom maske, on se trznuo. "Zažmiri!"
"Zašto?" podigne obrvu.
"Samo mi vjeruj."
"Dobro, ali samo da znaš -- ja nikom ne vjerujem." Ni sama nije znala zašto, ali mu jeste vjerovala.
'Šta sam to uradio?' pomislio je dok je gledao kako zatvara oči.
"Eto, sklopila sam oči."
On je skinuo masku sa lica i sebi i njoj.
Krenula je upitati: Zašto sam morala zažm-", ali je on prekinuo poljupcem.
Morao je to uraditi jer se bojao njene reakcije kada otvori oči i shvati ko je zapravo on. Kad shvati da je on uzrok svoj njenoj nesreći i slomljenom srcu o kojem su pričali.
Poljubac je bio kratak, ali strastven.
Bez daha, otvorila je u oči u isto vrijeme kad i on i susrela se sa njegovim prodornim plavim pogledom. Dobro poznato lice je stajalo ispred nje.
Raširila je oči i poželjela ga je odgurnuti, ošamariti, vrisnuti na sav glas i počupati svu kosu sa glave, ali nije uradila ništa od toga što je zamišljala.
Opustila se u njegovom naručju i gledala ga kao što ga je nekada gledala: sa divljenjem i ljubavlju. Vratila se u vrijeme kada ga je voljela i ispred sebe je vidjela mladog mladića, svoju prvu pravu, iskrenu ljubav.
Njemu su suze potekle. "Volio sam te Avery. I dalje te volim i nikad nisam zaboravio na tebe. Sada sam se vratio i nikad više neću otići i ostaviti te samu. Nikada."
"Pustio si bradu?" upitala je i dotakla mu bradu. On se ukočio, ali zatim opustio.
A zatim je procesovala njegove riječi u glavi, trgnula se iz svog vraćanja u prošlost gdje se prisjećala kako mu je koža bila glatka bez brade i pogledala ga. Gledala ga je u šoku i nevjerici. Uskoro se po njenom izrazu lica mogla primjetiti hladnoća kojom se cijeli život branila. Iz pogleda je mogao pročitati mržnju. "Nikada ti mene nisi volio," smireno je izjavila.
"Ali to nije istina," jače je pribio uz sebe. "Volim te Avery, i ti to dobro znaš!" viknuo je.
Ona mu se nasmijala u lice. "Možda bih ti i povjerovala da sam ona ista, stara, naivna, nevina djevojka koja ti je sve dala, a ti si je napustio i uništio," nabrajala je sve redom što je mučilo noćima prije nekoliko godina.
Počeo je još jače plakati kada je vidio kuda ovaj razgovor vodi. Odmahivao je glavom. "Prestani to govoriti. Povrjeđuješ mi osjećanja tim riječima. Bole me jer nisu stvarne."
Ona nakrivi glavu. "Ma je li?" Nasmije se. "Dragi moj Lou," pomazi mu obraz, a on utone u njen dlan i zažmiri. "Znači nije tačno da si me ostavio samu bez ikakvog objašnjenja?" izmakne ruku, a on naglo otvori oči lišen njenog toplog dodira.
"Bebo znaš da sam ti ostavio poruku," pomazio joj je leđa, a ona je zarežala kroz zube.
"I to bi trebalo da me utješi, a!?" odgurne ga i on padne na sto. "Šta uopšte hoćeš od mene?" odmakla se od njega prema vratima.
"Hoću da mi se vratiš," čvrsto je izgovorio odlučnim pogledom. Pogledao je kao da je ona njegovo vlasništvo i ona je to vidjela u njegovom pogledu. Odjednom je uz svu tu mržnju osjetila bijes.
Nasmijala se na njegovu izjavu. "Da ti se vratim?" opet se nasmijala. "Iznenada se pojaviš nakon nekoliko godina, usudiš se da me manipulišeš svojim bolesnim igricama, izigravanjem tajnog obožavaoca i očekuješ da ti se samo tako vratim?" nasmijala se. "Pa ko je ovdje lud?" pogledala je po prostoriji iako su samo njih dvoje bili tu.
"Molim te sjedi, da popričamo kao odrasli ljudi," molio je i ustao sa stola.
Krenuo je prema njoj, ali je ona podigla ruku. "Ne prilazi mi, ne prijeti mi glupim porukama, ostavi na miru mene i ljude koji me okružuju ili ću te lično ubiti," izgovorila je kroz zube i izašla iz prostorije.
On se prvo ukopao na mjestu, a onda potrčao za njom u hodnik.
Čula je njegove brze korake, a zatim bez osvrtanja počela trčati i bježati od njega.
Skoro na samom izlazu iz ville, zabila se u nečija prsa. Podigla je pogled i susrela se sa parom smeđih poznatih očiju. "Ti?!" izgovorila je u nevjerici.
"Zdravo lutko. Žuriš nekuda?"
--
Ostavite vote i komentarišite! Ja neću ništa govoriti što se tiče ovog nastavka, ali zato od vas očekujem:
*ko je pogodio da je njen bivši Louis?
*ko nije? 😛
*zašto je došao 'po nju'? Gdje je planira voditi?
*kome je žao Hazze? (Meni lično jeste žao i mrzim sebe što ga toliko patim, ali..)
*sa kim se sudarila na kraju?
Nastavci su redovni, kao što sam i obećala da će biti!
p.s. 💋
Nastavak moje nove priče "The Neighbor" je sutra!
(Ako niste u toku, da vas obavijestim da pišem novu priču, pa pogledajte ako vas zanima.)
Volim vas 💕
-Jelena