Topli miris kafe dopirao je do njenih nosnica i odjednom u njoj se budi neko čudan osjećaj želje da njen dan bude ipak produktivan.
"Zahvaljujem." - jedva izusti dok prislanja svoju šoljicu usnama i ispija napokon taj napitak koji čini njen život lakšim.
"Jesi li se sada napokon probudila?" - Mia je upita naslanjajući se na Bethanyini katedru.
"Da. Hvala ti." - osmjehnu se.
"Nemoj zaboraviti odnijeti dokumente u Empire." - Mia je napomenu, a onda i napusti kancelariju.
Prošlo je dovoljno dana i nije vidjela Harrya već možda čak i sedmicu dana. Adam joj je stalno zvonio nad glavom jer je odbijala svaku njegovu ponudu za izlazak. Njihova veza je dobijala neki čudan hladnokrvni odnos koji zasigurno nije bio dobar za jedan zajednički život.
Nakon što je ispila svoj čarobni napitak Bethany se podiže i odluči odnijeti dokumente u Empire.
Njena uska peta kuckala je za svakim njenim korakom, a moderna odjeća i uspravan stav davali su joj jednu jako zavidnu pojavu.
Već je poznavala kompaniju Empire dovljno dobro da bi se i sama snašla u njoj bez ikakve pomoći osoblja, ako bi neko poznat naišao uputila bi jedan topli pozdrav i nastavljala svojim putem.
Svoje papire morala odnijeti direktoru međutim, kancelarija je bila zaključana. Sačekala je par minuta ali direktor se nije pojavljivao, odlučila je odnijeti papire nekoj drugoj osobi kojoj bi mu mogla uručiti papire. Zaustavila je jednu malenu djevojku, predpostavljajući da bi joj mogla pomoći.
"Oprostite, da li mi možete reći kome bih mogla uručiti ove papire, osim direktoru?" - djevojka je uzela papire i ruke i vidjevši o čemu se radi odgovorila je-
"Gospodinu Styles." - osmijehnu se.
"Hvala-" - nije bila presretna sa odgovorom, ali morala je završiti posao što prije.
Pokucavši na vrata, za tren se našla unutar njegove kancelarije. Nije prije bila u njoj. Nije bila iznenađena stilom kako je uređena jer je vidjela slično u njegovoj kući.
"Dobar dan." - usiljeno se osmijehnula.
Harry se osmijehnu na što se Bethany ukočila kada ju je polako odmjerio. Nije je tako pogledao od one noći. "Lijepo je vidjeti te, Bethany."
Neobazireći se na navalu zadovljstva koju su njegove riječi izazvale , prišla je i pružila mu dokumente.
"Donijela sam Vam ponude."
"Vam? Nema potrebe za tim." - skinuo je sako i okačio ga o stolicu, ostavši u bijeloj košulji.
"Ponude-" - nije željela da postoji ikakav odnos između njih u tom trenutku osim onog poslovnog.
"Oh, da. Daj da vidim o čemu je riječ." - klimnuo je glavom ne skidajući pogled sa nje dok je uzimao dokumente. Počeo ih je pomno proučavati. Bethany je kružila po njegovoj kancelariji dok je on idalje gledao u papire.
"Mislim da je ova-" - nije uspio završiti, kada se Bethany naglo okrenula i slučajno zakačila jednu od figurica sa njegovog stola.
"Oh, oprosti-" - brzo se pognula kako bi pokupila mali nered koji je napravila.
"Nema veze." - pognuo se uzevši slomljene dijelove, podigavši pogled shvatio je da je iznimno blizu Bethany. Čudne tenzije stvoriše se u prosotoriji, a disanje postade nelagodno i isprekidano.
"Idem ja." - kratko izusti Bethany i krenu ka vratima. Harry se brzo pokrenu bacivši slomljene komadiće i krenu za njom. U trenu kada je ona uhvatila kvaku, Harry uradi isto, ali zaustavljajući je da otvori vrata.
Okrenuvši se ka njemu osjetila je kako njeno tijelo gori pod njegovim požudnim pogledom.
Nije shvatala zasto svakim trenom koji je prolazio on bi postajao sve više privlačniji.
Usudio se svoju ruku pružiti do njenog struka, a ona obuzeta njegovim pogledom nije se oduprijela. Primakao ju je k sebi. Njene ruke su sada bile oko njegovog vrata. Vulkani su se budili unutar nje, ovaj trenutak je čekala i predugo.
Otisnuo je svoj dlan na njenoj stražnjici i poželio osjetiti njene slatke usne. Kada su se njihove usne napokon spojile adrenalin je udario u oboje. Podizao je njenu suknju neće li doći do njenog intimnog mjesta. Svaki sljedeći korak vodio je do veće slobode između njih dvoje. Podigavši je, odnio ju je do svog stola. Otkopčala je njegovu košulju, a prizor ju je samo još više uzbudio.
Njegova ruka zalutala je ispod njene suknje i njegov dodir učinio je da tihi usklik užitka napusti njena usta. Već je površina njenih gaćica postajala mokra. Polizao je svoje prste i nastavio sa ljubljenjem njene tople kože. Svaki njegov poljubac brisao je Adamov iz njenog sjećanja. Uzdisali su i jedno drugome gutali usne.
Začulo se kucanje na vratima.
"Harry-" - tiho je izustila. Dok nije čula ponovno kucanje na njegova vrata.
"Harry! Neko je ispred." - zabrinuto je odstupila, pokrivajući grudi svojom košuljom.
"Otići će." - rekao je. Opet se začulo kucanje, a onda i glas " Harry dragi, jesi unutra?"
"Oh ne, to je moja mama!"
Bethany čuvši da je to njegova mama brzo se izmaknu i krenu svoju odjeću urediti i pokušati se sabrati.
Harry pročisti grlo, duboko udahnu i otvori vrata. Na ulazu je stajala gospođa koja je imala zavidan izgled u odnosu na svoje godine. Ugledavši svog sina na licu joj se nađe iskren smiješak, pa mu je poletila u zagrljaj.
"Zašto nisi odmah otvorio?" - namršti se.
"Pa, ovaj-" - nije uspio ni reći mnogo već ga je mama prekinula ugledavši djevojku u njegovoj kancelariji.
"Oh, dobar dan, ja sam Harry-eva mama, Lisa."
"Dobar dan, ja sam Bethany." - pokušala je ostati smirena, iako je bila vidno rastresena.
"Drago mi je." - nasmiješila se mama Lisa, ali je Harry iskoristio priliku da Bethany što prije izvuče iz ove nelagodne situacije. "Da i ona je bila na izlazku, hvala ti na dokumentima." - pokušao se zahvaliti Bethany i odglumiti kao nije bilo ništa osim poslovne razmjene dokumenata.
"Da, upravu je." - pružila je svoj korak i krenula van kancelarije. Dok je Harry zatvarao vrata, Bethany se okrenula ka njemu, ali on je već kroz usko otvorena vrata još uvijek gledao u nju. Usna joj se kratko izvila u jedan maleni smiješak, dok je on u nju gledao kao začaran.
"Sine..." - progovori Harry'eva mama.
"Da, mama?" - on se trznu i napokon posveti punu pažnju. "Mislio sam da idemo na ručak zajedno..." - govorio je Harry namještajući svoje rukave.
"Ko je ona djevojka, Harry?" - mama je samo izignorisala njegov prijedlog.
"Molim?" - iznenadi se.
"Bethany." - lice joj zadrža ozbiljan izraz. "Poslovni kolega." - nasmiješi se on. "Znači idemo na ručak?" - nastavi on.
"Hm, ne bih rekla, vidjela sam kako si je gledao." - nastavi Lisa.
"Mama! Zašto te to toliko interesuje?" - Harry će već pomalo iznervirano.
"Pa ja sam tvoja mama, naravno da me interesuje. Pogotovo, ako ti se sviđa druga djevojka dok si zaručen."
"Ne sviđa mi se!" - kao da je snažan udarac sudario se sa njegovim srcem. Pitate se možda zašto? Bio bi sretan da mu se samo sviđala, njegovi osjećaji ka njoj su bili drugačiji i bilo ih je mnogo.
"Zašto to skrivaš od mene sine?" - prišla mu je i spustila svoju ruku na njegovo rame.
"Mama... Ne želim da pričam o stvarima, koje nemaju svrhe."
"Bilo je nešto između vas dvoje."
"Volio bih da nije." - zagledao se kroz prozor. "Nego, želiš li danas ići sa mnom na ručak?"
"Naravno, dragi." - osmijehnula se svom dragom sinu, boljelo ju je jer je znala da nije sretan i da ima mnogo toga što krije.
(...)
Naporan dan za nju i njene noge, koje su čitav dan bile u potpeticama napokon su došle do zasluženog odmora. Ušla je u prazan stan, opet. Adam je bio na poslovnom putu, već peti put zadnjih mjesec dana. Nije željela da sumnja na išta, ali ipak ženski je to mozak, pa uvijek misli samo na najgore.
Njeni osjećaji prema Adamu bili su pomješani, baš kao i za Harry'a, ali u osjećaje koje je gajila prema njemu bili su čvrsti i vjerovala je u njih, pa ju je manje pogađalo to da Adamu sigurno više nije jedina.
Obukla je svoju trenerku i jedan udobni džemper, uzela je kutiju sa kolačićima i sjela da opusti malo uz tv i neke kliše snimljene serije.
Noć se nadvila nad gradom, a njeni kapci su postajali teški. Odlučila je odgledati epizodu do kraja, pa i otići da spava, međutim njen telefon oglasio se vrlo kratkim zvukom. Bila je to poruka.
Pogledaj kroz prozor.
Bila je to poruka od ne poznatog broja. Isprva se uplašila, ali kasnije je shvatila da nema razloga za strahom, pa se prišunjala svom prozoru. Lagano je sklonila bijelu zavjesu. Oči su joj zasijale čudnim sjajem kada je ugledala osobu koja je stajala ispred njene zgrade.
Bio je to niko drugi nego Harry Styles. Pa naravno.
Mahnuo joj, dok je na licu imao jedan vragolasti osmijeh. Pokazao joj je da izađe, ali ona je pokazala na svoju odjeću, ali on je samo odmahnuo i opet je pozvao van.
Na tren je stala da razmisli o tome šta da uradi, pa je na njenom licu našao se osmijeh sličan Harry'evom. Brzo je počela trčati po stanu. Pokupila je jaknu iz ormara, kapu i ključeve, ostavila je čak i mobitel. Stavila je kapu na glavu i brzo navukla neke obične čizmice.
Kada je izašla ugledala je Harry'a kako drži otvorena vrata za nju. Ušla je u auto, i sama nije znala zašto je pristala na ovo, ali nije ni željela da razmišllja o tome.
Harry je bio sasvim u drugačijem izdanju. Nosio je sasvim jednostavnu sivu majicu i obične farmerke. Kosa ne uređena, izgledao je tako opušteno i to joj se sviđalo.
"Gdje idemo?" - upita ona.
"Ne znam." - nasmija se on.
"Uredu." - bilo joj je sasvim svejedno, sve dok je bila sa njim.
Muziku je bila poprilično glasna i bile su to neke poznate pop pjesme, ugledavši Harrya kako pjevuši uz njih počela se smijati.
"Šta je smiješno?" - pogledao je u nju sa osmijehom.
Ugledavši taj njen slatki osmijeh koji ga je mogao učiniti sretnim za samo jedan tren, on svoju odluku da sa njom provede ostatak svog teškog dana pronađe sasvim ispravnom.
Odbio je Selenin poziv na večeru sa porodičnim prijateljima, da bi se glupirao sa Bethany.
"Ništa." - okrenula se ka prozoru, zadržavajući osmijeh još uvijek na svom licu. Harry shvati da se smije njegovom pjevanju, pa poče pjevati glasnije, a njen osmijeh postade još vedriji i zanosniji.
"Smiješ se mom pjevanju?" - pogleda je sa ogromnim osmijehom. "Ne..." - nasmijala se.
"Ne sviđa ti se moj glas?"
"Naprotiv mislim da doista dobro pjevaš, ali smiješno mi je sve to, nikada te nisam vidjela ovakvog."
"E pa onda ćeš se morati navići." - svidio joj se taj odgovor. Počela je i ona pjevati i rukama raditi gestikulacije koje su trebale biti neki vid plesanja.
I tako vozili su dobar dio vremena, a onda su se našli na jednom dosta napuštenom mjestu, sa dobrim pogledom na mali dio grada.
Došli su na kraj uzvišenja i uzeli su dobru minutu da uživaju u pogledu. I onda se sjetila.
"Sjećaš li se?" - tiho je rekao.
"Kako ne bih." - oči joj zasjajiše, kada shvati da je na tom mjestu prvi put osjetila iskrene emocije prema njemu, baš kao i on prema njoj. Bio je to početak ove zapetljane priče. Prvi put kada se zaljubio u njenu smeđu kosu i njene oči.
Harry se spustio i sjeo, a istu stvar uradila je i Bethany.
"Šta mi to pokušavamo?" - rekao je Harry, gledajući ravno ispred sebe.
"Ne znam..." - udahnula je duboko. "Ali trenutno se osjećam sretnom jer sam ovdje, je li to pogrešno?" - okrenula se ka njemu.
Ispustio je osmijeh olakšanja i pogledao pravo u njene oči, dok je svoju ruku spustio na njen obraz. Milovao ju je pogledom.
"To je sve što je ustvari bitno, da si ti sretna. Možda nisi stalno, ali barem evo kao što jesi sada."
"Da li shvatio da je jedino sretna sam kad sam s tobom..."
Harry zastade, osjetio je toplinu oko srca, bio je presretan, jer osoba koju je on izbrao da voli, osjeća isto prema njemu. Nije bio siguran koliko je bilo dobro to što njena sreća zavisi od njegove, pa tako i njegova od njene, jer ta se ljubav nije trebala dogoditi.
"Bethany, ti ne zaslužuješ ovo, mi nećemo uspijeti..." - okrenuo se od nje odmahujući glavom.
"Ali zar je više važno to da li zaslužujem ovo, kada sama sam to izabrala... Harry, želim uživati u ovom trenutku s tobom, koliko god mogu."
"Upravu si..."
Naslonila je svoju glavu na njegovo poprsje, a on ju je poljubio u kosu.
Zvuk noći bio je sve što se čulo. Čak samo i šutnja između njih dvoje bila je dovoljna da njihovo srce učini spokojnim.
Čudno, zar ne? Ono što vam može donijeti samo jedan pogled, samo jedan dodir, samo jedna riječ osobe koju volite nije se mogla mjeriti ni sa hiljadu drugih stvari koje bi vam mogao donijeti neko drugi. Osjećate da bi vaše ruke zajedno probudile sve malene uragane u vašem tijelu, a tek vaše duše spojene... Onda kada vam ne treba ništa više od toplog stiska ruke ispravne osobe.
(...)
Svoj kofer vadi iz gepeka svog auta. Kada je došao do vrata svog stana on pokuca i osjeti uzbuđenost jer će iznenaditi Bethany iako je sada izašao iz vruće postelje Njemice koju je upoznao na poslovnom sastanku u Chicagu.
Primjeti da mu niko ne otvara vrata. On brzo potraži ključeve po svojim džepovima i napokon ih pronađe.
Otključao je vrata i osjetio hladnoću koja ga je dočekala. Odmah je shvatio da nešto nije uredu.
"Bethany?" - on pokuša je dozvati, ali zauzvrat je dobio samo otpuhivanje hladnog vjetra koji je dospio od prozora, kojeg je Bethany u svom tom uzbuđenju zaboravila zatvoriti kada je ugledala Harry ispred svog stana.
"Pak gdje je ona sad?" - uzdahnu, a onda ugleda i njen telefon, to mu se činilo sasvim čudnim. Nije mogao izdržati i uzeo ga je. Ugledao je neznatan broj njegovih propuštenih poziva, a onda je ugledao poruku od nepoznatog broja. Dopustio je sebi da uđe u nju i pogleda njen sadržaj.
Pogledaj kroz prozor.
U glavi su mu se mutile misli i osobe ko bi to mogao biti. Posumnjao je na Harry'a, ali nije želio da vjeruje da je to on, iznervirano je bacio njen telefon na kauč.
"Baš uvijek mora sve da mi uzme!" - ljutnja i ljubomora ga je izjedala, ali nije dopustio sebi da ga nadvlada pa se smirio i odlučio da popije jedan od svojih viskija iz svog "specijalnog" ormarića samo za njegova pića.
Uzeo je telefon i odlučio se dopisivati s jednom od svojih "dragih", a dok mu je samo jedna bila dovoljna, ali je nije znao čuvati.
A/N
Hey peoplee, I'm alive, can u imagine? lol
Evo novi dio nakon 300 desetljeća, žao mi je što nije bio ranije, ali ne bi bilo dobro da sam ga postavila ranije, jer onda bi bio dosta ne iskren i loš. Ovdje sam pokušala malo unjeti i svojih osjećaja, ne znam da li će vam se svidjeti. Volim pisati i nemojte misliti da neću završiti ovu priču, naravno da hoću :)
Eto ga, nadam se da vam se svidio ovaj dio.
Ako ima nekih greškica, molim vas zanemarite pisala sam jako brzo...