Avery Cooper
"Čekaj, pa koliko ti ono jezika govoriš?" upita i nastavi mi češkati ruku. Udobno namještena, tj. prislonjena leđima uz njegova, hvala bogu, sada majicom prekrivena prsa dok je njemu glava u predjelu između moje glave i vrata, a jedna noga prebačena preko moje obe (oko čega smo se dugo prepirali dok ja na kraju nisam imala izbora i morala popustiti) udostojim se odgovoriti iako me umor savlada.
"Francuski, italijanski, španski, njemački, ruski, albanski i bugarski, a engleski ne računam jer mi je to maternji jezik, tako da je to sedam jezika," kažem dok žmirim i uživam u dodiru njegovih prstiju. Čak mi se još više prispava. "Odlično. Ti ćeš biti i prevodilac," osjetim njegov osmijeh na koži kad mi ostavi sitan poljubac na vratu. Samo se zapitam: kako to da se zloglasni kriminalac Harry Styles upravo mazi sa mnom i uz to ima nevjerovatno nježan dodir?
"Da li to znači da već mogu smatrati sebe dijelom tvog tima?" okrenem glavu prema njemu i pogledam njegove zelene oči u polumraku. "Neću ti reći," prisloni čelo uz moje, a ja opet zažmirim. "Ni ne trebaš," otvorim oči i vidim da su i njegove zatvorene. "A je li? Kako to?" otvori oči i spusti pogled na moje usne uz mali osmijeh na licu. "Zato što već znam da sam u timu," poljubim ga na blic i ostavim ga u čežnji za još poljubaca kad se opet namjestim u isti položaj kao maloprije. "Želim ti laku noć, kovrdžavi, naporni čovječe koji me ubijaš u pojam svaki dan," poželim mu laku noć, a on se nasmije na to.
"Zar ti je sada stvarno do spavanja?"
Brzo otvorim oči koje sam prethodno spokojno zatvorila. Baš lijepo, sad sam se i razbudila.
Naglo poskočim kad mi leđa opet udare od njegova prsa. Ni ne shvatim da sam se odmakla trupom, a on me opet povukao prema sebi uz glasan smijeh. "Smiri se, samo se šalim," osjetim njegov smijeh na koži svoga vrata, ali i na svojim leđima dok mu prsa vibriraju od smijeha. "Ha-ha," sarkastično izgovorim, a on mi opet poljubi vrat, samo ovog puta malo sočnije i tačno pogodi moje slabo mjesto. Ne uspijem suzdržati uzdah i drhtanje, pa zagrizem usnu, ali se potrudim da se prestanem tresti k'o da me groznica trese. "Laku noć," brzo i ravnodušno izgovorim (mada mi taj dio sa 'ravnodušnošću' baš i ne uspije) i zatvorim umorne oči.
"Ti ćeš sad ozbiljno spavati?"
"Da, Harry, spavaću. Svidjelo se to tebi ili ne. Za ljepotu treba sna, zato laku noć," ponovim ovog puta malo ozbiljnije, a on samo uzdahne na to. "Razočarala si me," kaže nakon nekoliko sekundi šutnje. "Srce mi se slama zbog toga," hladno izgovorim, pa zijevnem. "Hej, nemoj još spavati. Tek je," pretpostavim da uzme mobitel sa ormarića pored kreveta, ali me nikako ne ispusti iz svog jakog stiska, "K vragu Avery, pa tek je jedanaest sati i dvadeset i tri minute, a tebi je do spavanja," razočarano izgovori, a ja odlučim glumiti da sam već duboko u zemlji snova. Možda onda prestane blebetati.
"Avery," šapne i osjetim njegovu kosu kako me škakilja po licu kad se nagne prema meni. "Avery, spavaš li?"
Ma jok, samo eto, onako, malo ležim zatvorenih očiju, sporo dišem i ne odgovaram ti na pitanja. To uopšte ne znači da spavam.
Napokon, čujem dug uzdah sa njegove strane i shvatim da sam uspjela. Zamalo da mi se omakne osmijeh. Srećom, uspjela sam ga zaustaviti na vrijeme.
Harry mi se još više približi i prebaci ruku na moje obe koje su mi ispred glave na jastuku. Vjerovatno mi namjerno još jednom poljubi vrat polako. Kad bi samo znao koliko me mučiš, Styles.
--
"Izlazi, probudićeš je!"
"Ali Harry, kad ću dobiti svoju nagradu? Bila sam dobra djevojčica."
"Kasnije, sada crta odavde!"
"Dobro!"
Otvorim oči samo na dvije sekunde, ali dovoljno dugo da vidim kome glasovi pripadaju. Harry i Rebecca.
Kad do mog mozga, koji je još uvijek u polusnu da nadodam, dođe sve što oni izgovore, zgrozim se. "Budi se, divljakušice," začujem njegov glas, ali namjerno ne reagujem. Pa, baš me dugo nije nazavo divljakušom.
Divljakušicom.
Kako god!
"Avery! Probudi se!" sada se skoro prodere, a ja se trznem i skočim u poluležeći položaj. "Jao Harry, pa zašto me budiš?" zijevnem, a on se nasmiješi. "Koliko je uopšte sati?"
"Koga briga, pogledaj šta sam ti napravio," kaže i stavi tacnu između nas. "Doručak u krevet?" upitam iznenađeno i stavim dlan na prsa. "Za mene?" On potvrdi klimanjem glave i osmijeh mu se samo proširi licem. "Ti si mi napravio doručak?"
"Pa," počeše se po glavi "rekao sam da se napravi za tebe, ali bitna je namjera, zar ne?"
"Hmm," uhvatim se za bradu i počešem je, a on me čudno pogleda. "Šalim se!" nasmijem se, a njemu lakne, iako to ne prizna. "Čemu ovo?" upitam ga dok uzimam sendvič u ruke. Prvo oklijeva da mi kaže, ali mu ja pružim jedan pogled umjesto riječi 'U redu je', pa on konačno uzdahne i progovori. "Zato što sam lijepo spavao pored tebe," kaže, a ja se nasmijem. On me pogleda sa spojenim obrvama od mrgođenja. "Šta je smiješno?" upita, a ja se polako prestanem smijati sve dok skroz ne umuknem. "Oh, ti si bio ozbiljan," spustim sendvič na tacnu, a on zakoluta očima. "Naravno da sam ozbiljan Avery, kim me ti smatraš?"
Hoćeš li ozbiljno da ti odgovorim na to pitanje Styles?
-A/N; pustite pjesmu, shvatite na koga se odnosi i uživajte! ;) -
"Zaboravi," kaže kad otvorim usta da progovorim. "Neću da se svađam sa tobom. Radili smo to previše dugo dušo," približi mi se, a ja brzo uzmem onaj sendvič sa tacne i zagrizem ga. "Slažem se," kažem polupunih usta, a on se samo nasmije. "Nego," oduzme mi sendvič iz ruke, te ga i sam zagrize dok me gleda u oči dok to radi. Kako reagujem? Živa se zgadim. Nikad nisam voljela da mi neko čačka po hrani, pa makar to bio i običan sendvič od salame i topljenog sira. Sad sam još više gladna, baš krasno! "Aam, mislila sam da je to moj sendvič?" prekinem njegovu započetu rečenicu. "Narediću da ti se napravi još hiljadu sendviča ako je to ono što želiš," odgovori mi na pitanje, a ja samo nijemo klimnem glavom. "Hoćeš li?" stavi mi sendvič ispod nosa, a ja mu udarim ruku. "Ne hvala, to nije higijenski," iskreno mu kažem razlog, a on skloni onu tacnu na stolić pored nas, a da ni ne ustane.
"A ovo jeste?"
"Koje?"
Samo što ga to upitam, osjetim njegove usne koje imaju ukus po sendviču. Pošto me glad još više obuzme, samo spetljam njegov jezik sa svojim. U meni se javi i druga vrsta gladi kad on iskoristi situaciju i polako legne na mene. Poljubac je spor, ali riječi 'strast' pršti oko nas. "Aaah," ispustim kad se počne trljati od mene. "Činiš da se osjećam tako jebeno dobro," zareži mi na usnama, a ja ga još žešće poljubim. Kad stavim ruke u njegove kovrdže, on ih izvuče i stavi ih iznad moje glave. Povuče se, a kad ja podignem glavu prema njemu da ga opet poljubim, on se odmakne. 'Tužno' zacvilim. "Harryyyyyy," isfrustrirano izgovorim njegovo ime. "A ovo je higijenski, je li?" naruga mi se, a ja mu djetinjasto isplazim jezik. "Poljubi me," jedva mu dodirnem vrh nosa svojim, ali se on opet odmakne. "Ovo je mučenje, znaš?" napućim usne, a on me samo nastavi gledati.
"Dobro Harry, predajem se. Ješću taj sendvič, vidim tvoju poentu i evo izgovoriću riječi: u pravu si. Jesi li sada zado-" prekine me kad opet sruši usne na moje, samo što ovog puta poljubac izmakne kontroli.
Kucanje na vratima se začuje u ogromnoj sobi gdje zvukovi naših poljubaca i uzdaha odzvanjaju između četiri, nadam se ne tanka, zida.
Pokušam odgurnuti Harryja sa sebe, ali on samo zastenje u moja usta što lično doživim kao krajnje erotičan trenutak kad se još jednom mrdne kukovima u pravcu mojih. "Možda je važno," promumlam mu u ustima, a on brzo odgovori: "Nije me briga i da gori cijelo skrovište," i nastavi me ljubiti. Zbog njegove rečenice mi se nešto u stomaku preokrene i osjetim trnce svuda po tijelu. Osjećaj napetosti između naših kukova i slatki ukus njegovih usana i jezika me natjeraju da izgubim racionalan način razmišljanja i pretvorim se u gladnu životinju. On me pretvori u gladnu životinju, gladnu njegovog tijela, poljubaca i dodira.
Tijelo mi podivlja kad zavuče ruke ispod njegove majice na meni i ruke mu polako skliznu uz moj stomak prema čipkastom crnom grudnjaku. Izvijem leđa da mi tijelo dođe u susret njegovom što više i bliže. Kad shvatim da su mi ruke slobodne, zavučem ih u njegovu kosu, pa ih naslonim na njegova gola ramena koja stisnem kada se naši kukovi jako sudare. Oboje glasno zastenjemo, a on još glasnije zareži.
Začuje se još jedno kucanje na vratima baš kada njegova ruka krene prema rubu mojih gaćica, pa ga tu zaustavim. "Vjeruj mi da bih više nego išta htjela da me sada zadovoljiš-" prekine me usred laganja. Dobro, više polulaganja zato što me osoba sa druge strane vrata praktički spasila od toga da uživam u Harryjevim dodirima i perverzijama dok mi tijelo vapi za njegovim dodirima i presveti Bože šta ja to upravo brbljam?
Glasić mi se smije i govori 'rekao sam ti' u lice.
"Pa dopusti mi onda da to uradim, molim te. Dopusti mi da ti pokažem zahvalnost na najbolji način na koji znam," požudno me pogleda dok žar sjaji u njegovim očima. Obližem usne, a njegove oči se odmah nađu na njima. "Imam nabočinu Avery, ne pomažeš mi šutnjom," kaže iznervirano i napeto dok se, koliko uspijem vidjeti na njemu, pokuša kontrolisati da ne rastrgne odjeću sa mene kao životinja.
Naslonim dlan na njegov obraz što upali svaki put. "Ne pomažeeeš," kaže, pa sklonim dlan iznenađeno. "Zahvališ mi?" premotam film u glavi unazad. "Za šta?"
"Nije bitno," skrene pogled, ali ja ponovim pitanje. "Do đavola Avery, rekao sam ti da nije bitno!" pogleda me hladno, a onda preokrene očima. "Ako ti je namjera bila da me ohladiš, onda si uspjela," ustane sa mene.
"Možeš ući!" malo glasnije progovori dok stoji pored kreveta samo u boxericama i omogući mi pogled na njegova dobro izgrađena leđa. Osoba koja stoji sa druge strane vrata napokon otvori vrata.
"Rebecca," tiho procijedim kroz zube, a ona mi da pogled pun mržnje. Pa, mržnja je obostrano kučko.
"Napravila sam još jedan sendvič i donijela sam i sok," pokuša se ulizati Harryju. Uputi mu nevin i sladak osmijeh, ali ne uspijem vidjeti njegov izraz lica jer imam priliku gledati u njegova dobro izgrađena leđa.
Okej, probudi se iz sanjarenja Avery.
"Ako misliš na nagradu," Harry kaže, a meni dođe muka kad se sjetim njihovog kratkog razgovora koji me probudio i za koji Harry ne zna da sam čula.
Iz čista mira, u meni se desi erupcija emocija i bez imalo odugovlačenja--bijes pobijedi. Zašto? Zato što sam glupača koju su uspjela pobijediti tjelesna zadovoljstva! Nakon svih djela i riječi koje sam uspjela vidjeti sa Harryjeve strane, pomislila sam da stvarno želi samo mene i da mi je konačno počeo otvarati dušu. Ponavljam--glupača sam.
Bez riječi, sa izrazom lica koji ne odaje moje osjećaje, ustanem iz kreveta, a Rebecca skrene pogled prema meni. Harry se okrene, a meni njegova majica spadne sa stomaka preko gaćica sve do polovine butina. On me polako odmjeri i obliže usne, ali se napravim kao da to ne vidim. Prođem pored njega i uzmem svoju odjeću, te se uputim u pravcu vrata. Stanem pored Rebecce i šapnem joj u uho "Iskreno se nadam da će moći obraditi i tebe, jer znam da je mene iscijedio kao životinja, ali ipak, uživaj," odmaknem se i namignem joj dok me ona gleda kao da se nalazi u nekakvom bunilu. "Avery!" Harry me dozove, ali mu ja samo mahnem, bez okretanja. "Jesi li baš sada morala doći?!" čujem iza sebe i pretpostavim da govori Rebecci dok čujem trčanje iza sebe.
Harry Styles
"Avery, sačekaj!" uzmem crni mantil na sebe i svežem ga oko struka, pa potrčim za njom, ali me Rebecca zaustavi. "Molim te, uzmi me Harry! Uzmi me sada!"
Bijesno je odgurnem od sebe, toliko bijesno da padne na pod. Ali ni ne osvrnem se kad to vidim. Baš suprotno--okrenem leđa i potrčim za Avery. Kad se nađem u dugom hodniku, pogledam lijevo i ne ugledam je. Pogledam desno i ugledam je na kraju hodnika kako zalazi u drugi.
"Sranje!" brzo potrčim za njom. "AVERY!"
Kad stignem u drugi hodnik, ne vidim je više. Udarim nogom u pod i zarežim od bijesa.
Avery Cooper
"AVERY!" njegov glas odzvoni hodnikom, a ja se odjednom osjetim kao neka djevojka bez tri čuke u glavi koja se sama dovela u položaj opasnosti dok je kriminalac juri. Ironija zapisana.
No pravo pitanje je: šta sad da radim?
Bježi u nečiju sobu?
Dobra ideja. Hvala glasiću, ipak nisi beskoristan.
Molim te, ne budi toliko zahvalna.
Otvorim prva vrata koja ugledam, uđem i brzo ih zatvorim. Naslonim se na njih, zatvorim oči i duboko uzdahnem da smirim disanje i srce koje lupa kao ludo, samo što ne iskoči iz grudi. "Otkud ti?"
Otvorim oči na poznati glas. "Niall? Am, ja-"
"AVERY! GDJE SI?!"
"O sranje," zaključam vrata i odmaknem se od njih. "Vidi ti to, tvoj dragi te juri. Kako je to slatko i uzbudljivo," začujem sarkastičnost i prezir u njegovom glasu. Uputim mu zbunjen pogled, a on zakoluta očima. "Šta je sada mala Avery zgriješila?" sjedne na krevet i nasloni oba lakta na noge. "Ne tako glasno," šapnem. "Bar dok on ne prođe niz hodnik."
On podigne obrvu. "Šta ti govori da te neću predati njemu čim se približi ovim vratima?"
Osjetim se izdanom, ali ne po prvi put u svom bijednom životu.
"Zar bi mi to uradio?" približim mu se. "Zar bi me izdao?!" sad već stojim ispred njega. On skrene pogled. "Odgovori mi Niall!" On vrati pogled na mene i njegove plave oči potamne. "Harry je moj šef, ne vidim vid izdaje u tom činu," uspravi se i slegne ramenima. "Prezirem te trenutno, ali ću izdržati dok Harry malo ne odmakne odavde," šapnem i ugledam njegov pogled na mom tijelu. Bacim svoju odjeću iz ruke na krevet pored njega i namjerno skinem Harryjevu majicu pred njim. Tačnije, pravo njemu ispred nosa. Niall raširi oči, ali ne prestane odmjeravati moje tijelo.
Bar će mu to odvući pažnju dovoljno dugo da Harry prođe kroz hodnik.
Priđem mu, samo u grudnjaku i gaćicama, a on se ni ne pomjeri, ukočen kao statua. Stanem između njegovih nogu, a on podigne glavu i pogleda me u oči. Proguta jako tako da i ja čujem. Uputim mu mali osmijeh, pa zatim uzmem svoju majicu sa kreveta pored njega i dam je njemu u ruke. "Obuci je na mene," kažem, a on me samo nastavi šokirano i pomalo uplašeno gledati. "Aaaaaaam, dobro," kaže, a ja mu okrenem leđa. On oštro uzdahne kad ugleda moje dupe, a ja prevrnem očima. Tipično muško. Osjetim kako mu ruke drhte dok oblači crnu usku majicu na mene. "Možeš li mi navući i hlače?" upitam ga i sklonim kosu na jedno rame. "N-Naravno," pročisti grlo i uzme hlače sa kreveta. "Podigni nogu," ovog puta progovori odlučnije, što me natjera na osmijeh. Poslušam ga i podignem nogu, a on me jednom rukom uhvati za struk i povuče prema sebi. Naslonim se na njega, pa on uzme hlače u obe ruke i stavi ih ispred nas. Raširi ih, pa polako obučem jednu, pa drugu nogavicu. On ih povuče gore do kraja i okrene me prema sebi.
Niall Horan
Kad mi priđe doslovno polugola i stane između nogu, odmah se paralizujem i oči mi odlutaju svuda po njenom tijelu. Progutam. Ona mi se nasmiješi, pa uzme majicu sa kreveta i da je meni. "Obuci je na mene," kaže mi. "Aaaaaaam, dobro," kažem nekim pederskim glasom i iznerviram se zbog toga. Uticaj koji ona ima na mene mi nikad neće biti u potpunosti jasan. Znam da mi se sviđa i da me jako privlači, ali vjerovatno je tako sa svakim muškarcem koji odmori oči na njoj. Ustanem, a ona mi okrene leđa. Oštro uzdahnem kad ugledam njeno savršeno dupe, samo u tankoj tkanini koja ga jedva prekriva. Ruke mi se počnu tresti i stvarno se osjetim kao peder. "Možeš li mi navući i hlače?" upita me i skloni kosu na jedno rame. Jedva se suzdržim od zamisli da joj poljubim, sisam i ližem vrat. "N-Naravno," pročistim grlo i kažem nešto odlučnije. Uzmem hlače sa kreveta. "Podigni nogu," kažem, a ona me posluša. Uhvatim je za struk i povučem prema sebi. Leđima se nasloni na moja prsa, pa mi zbog toga srce počne odvaljivati grudni koš. Polako joj obučem hlače, jednu, pa drugu nogavicu. Povučem ih skroz do kraja i okrenem je prema sebi. Ona mi se nasmiješi, a ja kleknem ispred nje. Ona pogledom prati sve što radim, ali ja se ne dam omesti. Lagano joj zakopčam dugme na hlačama i pogledam je tačno u oči kad joj zakopčam šlic. Ona zagrize donju usnu, a ja osjetim kako će mi se dići ako ovako nastavimo. Stavim ruke na njen struk i ustanem sa poda ispred nje. "Bio si mi baš od pomoći," kaže i shvatim da je to njen način zahvaljivanja. Zapravo, rijetko kad čujem da se nekom zahvaljuje za nešto, baš kao i Harry. Ta me činjenica naljuti. Poljubi me u obraz, a ja je uhvatim za bradu i približim joj lice svom.
Ali se ona istrgne iz mog stiska. Isuse, ludim.
"Htjela sam te pitati da li bi mi mogao učiniti uslugu," pogleda me mekano, pa zatim uzme moju desnu ruku u svoju lijevu i poljubi je. Mislim da sam službeno mrtav čovjek. "Ah, samo reci Averyce bebice," nasmiješim joj se toplo. "Moraš znati da si mi ti jedina nada što se ovoga tiče i znam da jedini možeš nagovoriti Harryja na to," kaže. "Ne sviđa mi se kuda ovo vodi," nasmijem se. "Znaš da sam zaključana ovdje skoro mjesec dana, ako ne i više, a jedini put da sam izašla je kad sam otela onu djevojku. Trebam tebe da nagovoriš Harryja da mi može vjerovati da me pusti samu napolje, jer ja stvarno sve i da hoću, ne mogu nigdje pobjeći jer mi je on sam dao do znanja da bi me našao i u zečjoj rupi. Tu ti nastupaš i lijepo mu objašnjavaš da mi može vjerovati, može?"
Izvučem ruku iz njene. "Ne znam baš Avery," iskreno odgovorim. "On je stvarno zajeban," kažem, a ona me opet uhvati za ruku. "Znam da mi ti to možeš omogućiti Niall! Nemoj me sada napustiti," kaže i očajno me pogleda. "Nemaš pojma kako se sjebano osjećam svaki dan. Hoću da malo izađem napolje i odem u kupovinu, hoću da kupim pištolj koji ja hoću, da šetam među ljudima za koje sam običan stranac, da gledam ljude oko sebe i pogađam kakav je njihov život po njihovom ponašanju i djelima, da šetam slobodno i uzdignute glave.. A da tek ne spominjem noćnu zabavu i klubove! Čovječe, kako mi to nedostaje! Nedostaje mi i moj mali pernati prijatelj koji stalno ponavlja za mnom," uzdahne i vidim uzbuđenje i nadu u njenim očima. Zbog toga se odlučim pomoći joj.
Ma lažem. Svakako bih joj pomogao. Jednostavno ne mogu protiv sebe i zaštitničkog osjećaja koji imam prema njoj. "Dobro, vidjeću šta mogu uraditi," uvjerim je osmijehom, a ona me još jednom poljubi u obraz i čvrsto me zagrli.
"Hvala ti Nialleru."
Veronica Henderson
"Jesi li išta uspio pronaći?" upitam ga i dam mu šolju kafe u ruke. On se zahihoće. "Polako plavušice, tek smo počeli," kaže mi, a ja se zacrvenim kad me nazove 'plavušice'.
"Znaš, da nije mene, ne bi sada imao tako skupu opremu," otpijem gutljaj kafe i gledam u njega. "Ko se to pravi važan?" otpije i on gutljaj, pa ostavi šolju na stolić. Ustane sa stolice i priđe mi, te mi oduzme kafu. "Hej! Niko ne smije stajati između mene i tog čarobnog napitka!" usprotivim se, ali me on zadrži na mjestu i bezobrazno se nasmije. "Pa čak ni ja?" upita i rukama obuhvati moj struk. "Jesi li sigurna?" unese mi se u lice, a ja nesigurno klimnem glavom.
Bez ikakvog upozorenja, prisloni usne na moje i poljubi me grubo, ali mi se to malo previše svidi. Postanem žedna za još, ali se on odvoji od mene. Perverzni osmijeh mu se nađe na licu. "Jesi li sada sigurna?" ponovi, ali mu ja ništa ne odgovorim. "Tako sam i mislio," još jednom me poljubi, ali ne na isti način kao maločas. Odvoji se od mene, a ja protestujem. "Žalim, ali moram se prihvatiti posla ako želiš da ti nađem prijateljicu," kaže i sjedne na stolicu dok se na stolu nalazi najbolja oprema (tehnologija) na svijetu. "U pravu si, oprosti," kažem i prođem rukom kroz kosu. "Nemam ti šta opraštati budalice," okrene se na stolici. "Ali mislim da bi sada trebala otići. Imaš svoj život, školu, roditelje koji ništa ne smiju posumnjati i naravno, prijatelje," kaže, a ja klimnem glavom u slaganju. "Dobro, idem onda kući. Ionako moram nahraniti Jamesa," sjetim se. "Koga?" Liam upita, a ja se nasmijem kad čujem ljubomoru u njegovom glasu. "Papagaja," odvalim se smijati na njegov izraz lica. "Imaš papagaja?"
"Tehnički, on inače ne pripada meni, ali sada jeste moj tako da... da, imam papagaja," izbrbljam, a on se počeše po glavi. "Okej, pozdravi Jamesa za mene," namigne mi. "Hoću," nasmijem se i izađem iz njegove kuće.
--
VOTE&COMMENT!
Pogotovo ovo drugo! :3
Oprostite ako ima grešaka, ali sam žurila da napišem nastavak.
Voli vas vaša
Jelena