Dragi moji, evo novi nastavak nešto kraći. Iskreno sam ponosna na priču i vi ste zaslužni za to i zato hvala vam od srca.
Volim vaše komentare i možete ostavljati usputne komentare.
Prošla su dva sata, a noć se nadvila nad zimskom idilom. Zvijezde su im bile jedino svjetlo, srećom snijeg je tamu činio manjom i mjesto je činio svjetlijim.
Spuštali su se, ali bilo je previše risikantno kretati se bez znanja kuda idete. Bethany je osjećala kako je glava puca od prevelikog pritiska koji je snašao.
Led je odlučio pogoršati njenu situaciju i napraviti joj još dodatne probleme.
Samo što je spustila svoje stopalo, osjetila je kako se njen skočni zglob izvrće, a ona uskoro snažno udara od tlo.
"Oh! Aji!" - uskliknula je kada se našla na tlu.
Harry se brzo okrenu ka njoj i ugledao je na tlu sa bolnim izrazom lica.
"Bethany!" - povika i brzo potrčao do nje. "Jesi dobro?"
Bethany je šutila, nakon par trenutaka tišine začulo se tiho cviljenje. Nije smijela podići glavu, nije željela da je Harry vidi, jer nije izdržala bol, i niz njene obraze spustile su se bolne suze.
Harry je zabrinuto gledao u nju. Nije znao šta da uradi. Ona se nije pomjerala niti pričala ali kada je začuo njeno tužno cviljenje, oko srca mu se steglo. Moja Bethany plače pomislio je. Brzo je podigao njenu glavu.
"Beth..." - tiho izusti, dok je brisao njenu suzu. "Nemoj plakati, ne mogu te gledati tako tužnu."
Brzo je rukavom obrisala svoje lice i krenula ustati. "Aj!" - pokušala se osloniti na desnu nogu, ali nije mogla.
"Čekaj! Ne možeš hodati." - uhvatio ju je ispod ramena, tako da se može osloniti na njega. "Sjednimo tu." - pokazao je na veliki komad drveta koji je mogao poslužiti kao klupa.
"Ne može gore od ovoga. Izgubljeni smo, a ja se već smrzavam, Harry šta ćemo dalje...?" - Bethany žalosno izusti. Dok je svoju desnu nogu držala ispruženom, jer svaki nagli pokret mogao je prouzrokovati veću štetu.
"Prvo, dođi." - privukao ju je k sebi i ruku pružio oko nje, kako bi joj bilo toplije. Bethany je naslonila glavu na njegove grudi i osjetila je njegovu toplinu.
"Harry, zašto s tobom sve izgleda tako lako?"
"Možda zato što i jeste. Beth, previše se brineš i sebi stvaraš pritisak." - Govorio je privijajući je jače uz sebe.
"Sjećaš se kad sam nazvao na kućni telefon, a ti si se javila i bila drska prema meni, jer sam bio kreten." - nasmijao se na samu pomisao tadašnje Bethany.
"Oh Bože, zar se sjećaš toga? Nemoj molim te." - postidila se na samu pomisao tog dana, ali uspio je izmamiti osmijeh na njeno lice.
Podigla je pogled ka njemu i zastala. Nije shvatala zašto je on drugačiji od ostalih u njenim očima. Uspravno je držao glavu i osmotrila je njegovu čvrstu čeljust i ozbiljan izraz lica. Voljela ga je posmatrati, bio joj je zanimljiv na neki čudan način.
Harry je primijetio da ga Bethany gleda, ali pokušavao je ne uzvratiti joj pogled. Nije izdržao, polako je spustio pogled ka njoj i njene oči su imale čudan sjaj, baš kao one noći kada ju je vozio kući.
Osjetila je njegov zadah, miris mentola, koji je opijao njene nosnice. Pažljivo je spustio ruku na njen vlažni obraz, strahujući da će ga odbiti, ali nije, prepustila se. Polako se približavao njenim usnama, i sastavio ih nakon par trenutaka.
Njene usne hladne i suhe, spojile se su njegovim toplim i mekanim.
Predali su se u potpunosti. Osjećala se sigurno u njegovim rukama. Pažljivo je ljubio njene hladne usnice, koje nisu mogle izdržati hladnoću.
Odvojila je se od njegovih usana, iako je željela da taj poljubac traje vječno. Spustila je pogled i odmakla se par centimetara.
Vidio je da podrhtava i da skuplja ruke neće li ih zagrijati.
"Ne razumijem, zašto ne možemo odoljeti jedno drugom..."
"Nisam sigurna, Harry." - tiho je rekla.
Znala je zašto, jer kada ga ugleda čudna sila prostruji njenim tijelom. Osjeti žudnju ne samo za njegovim dodirom, poželi njegov glas, njegov pogled na sebi.
"Voliš li je?" - Bethany tiho izusti.
"Selenu?" - Harry nekim tužnim glasom izusti.
"Da?" - tiho progovori.
"Ne znam. Ne osjećam se kao nekada, kada smo se tek upoznali. Volim je, ali ne znam da li je to više isto, da li je to dovoljno za našu sreću..."
"Zašto Harry? Pa izabrao si nju..."
"Jesam. Bio sam preponosan tada, moja zaručnica je model. Vitka, zgodna, lijepa... Ali onda sam shvatio da to nije put ka sreći. Sreća zahtjeva druge stvari, stvari koje nas dvoje nismo iskusili i nećemo, nikada."
"Ne brini. Ako te tješi ja nikada neću biti sretna. Sreća je mene odavno zaobišla i otišla..." - nasmijali su se slatko na Bethanyine riječi, iako Harry nije vjerovao da ona neće biti sretna. Bio je siguran da će pronaći nekoga ko će je učiniti sretnom, a nije bio ni svjestan da je ta osoba on.
Odjednom ugledali su maleno svjetlo kako im se približava. Bio je to neki od planinara, koji ih je ugledao i pretpostavio da se nisu slučajno našli tu sami.
"Hej, vas dvoje. Jeste dobro?" - upitao je prilazeći im.
"Da, ovdje smo, molim vas... Hvala Vam!" - Harry je dotrčao do tog čovjeka.
"Izgubili smo se i moja prijateljica je povrijedila nogu."
"Uredu je sad. Morat ćete poći brzo sa mnom, predugo ste na hladnoći i u opasnom okruženju."
Harry je brzo potrčao po Bethany.
"Idemo, Beth! Nećemo ovdje umrijeti." - Usklikno je.
"Hvala Bogu."
Bethany nije mogla hodati, stoga je Harry uhvatio i podigao. Nosio ju je u svom naručju svim putem. Kada su ugledali svjetla hotela i kuća, bili su presretni, međutim Bethany je bila previše umorna te je kunjala u njegovom naručju.
Stigli su do svojih kućica kada su iz njihovog apartmana izletile Andrea i Selena.
"Bethany!" - dreknula se i brzo pritrčala njima. Dok je Selena uradila isto sa Harryem.
"Brzo je moram unijeti u kuću, suviše se smrzla." - brzo su ušli u kućicu i spustio ju je pokraj kamina.
"Hvala ti." - dohvatila je njegovo lice i kratko prstom prešla preko njegovih usana, na što je on zadrhtao.
Previše je brinuo za nju. Zaboravio je na svoju hladnoću, iako je prste jedva pomjerao, a jeza mu je prolazila kroz tijelo svakog trena.
Vratio se u svoj apartman i tamo ga je sačekala Selena. Očekivao je topli čaj, ali dočekalo ga je suprotno.
"Šta si radio sa njom sam u šumi?" - uznemireno ga upita.
"Ti mora da se šališ?" - Harry zastade ne vjerujući da je to upravo rekla.
Nije povukla svoje riječi.
"Selena! Jesi ozbiljna? Jesi ti svjesna da sam mogao umrijeti na toj hladnoći napolju dok si ti grijala svoje dupe ovdje. Shvataš li da postoje bitnije stvari od toga s kim sam bio, s kim se družim.. Bože..." - bio je i više nego iznerviran, sjetio se Bethany koja bi se ponijela baš onako kako mu je trebalo sada.
Selena je počela plakati i sjela je do njega na krevet.
"Harry, shvati me, danas sam vas već vidjela zajedno, bili ste tako sretni..." - pokušala ga je uhvatiti za ruku.
"Ne! Ne diraj me!" - sklonio je svoju ruku. "Pusti me, previše sam umoran za tvoje igrice."
***
Bio je to dug dan. Spustio je glavu na jastuk. Pogledao je u djevojku pored sebe i pomislio šta on radi ovdje, da li je sve bila laž. Rukama je prošao kroz kosu i duboko udahnuo. Posljednja misao pred spavanje bila mu je Bethany i njihov poljubac. Nije se trebao desiti, ali jeste i nije požalio. Zaklopio je oči, okrenuo se na svoju stranu i sklopio oči.
S druge strane Bethany se ogrnula u toplu dekicu, dok joj je noga bila umotana u elastični zavoj. Pokušala je reći Andrei za poljubac, ali nije bila sigurna da li bi to bio pravi potez. Zadražala je taj poljubac za sebe.