"Kako misliš ne ideš danas na posao?" - Andrea iznenađeno upita.
"Javila sam im. Rekla sam da se ne osjećam baš najbolje." - Bethany je jednostavno odgovorila, jer joj je bilo svejedno.
"Dobro, ali to nije uredu." - Andrea nije opravdavala Bethany'ino izostajanje bez razloga.
Njihov razgovor prekinulo je zvono na vratima. Bethany se pridigla kako bi otvorila i vidjela ko je.
Ispred vrata je stajao Dylan. Bilo joj je jako čudno to da se pojavio na njenim vratima.
"Hej." - ona nasmiješeno izusti.
"Hej, Beth. Vjerovatno se pitaš šta radim ispred tvojih vrata. Bio sam u blizini, pa sam pomislio da možda želiš malo prošetati?"
"Može. Dobro bi mi došla jedna šetnja. Idem se obući, a ti možeš ući da me sačekaš."
Odjurila je do sobe, kako bi obukla nešto prikladno za polje. Odlučila se za topli džemper, uske pantole i kratku, vunenu jaknicu.
"Uh, izvini, nisam te vidjela." - Andrea uskliknu kada ugleda Dylana ispred vrata kako stoji.
"Ništa. Ja sam Dylan." - pružio joj je ruku.
"Andrea, drago mi je." - činilo joj se na sekund da su ruke zadržali i više nego što je bilo potrebno.
Bethany kada ih je vidjela zastala je na tren, a onda im prišla. Posumnjala je, jer su se nakon njenog dolaska ponašali veoma čudno, ali je odlučila to ostaviti za kasnije.
"Andrea, hoćeš ti s nama?" - Bethany zastade.
"Ne, ne bih rekla. Suviše učenja, suviše ispita..." - tužno se nasmijala i srdačno ih pozdravila.
"Nisam znao da ti je cimerka tako dobra..." - Dylan progovori.
"Znači tako? Bili ste mi odmah sumnjivi." - Bethany se slatko nasmija.
"Sumnjivi? Pa lijepa djevojka, imam pravo uputiti joj kompliment."
"Da, da..." - smijala se. "Kako volim tvoj osmijeh." - Dylan nadoda.
"I ja isto." - oboje su se nasmijali.
"Šta ima kod tebe?"
"Ništa posebno." - Bethany reče, ne baš uvjerljivo.
"Čuo sam da si bila na nekoj zabavi nedavno."
"Ma da... Bilo je fino." - Bethany iznenađena činjenicom da Dylan zna za njenu zabavu. Nije željela saznati kako je došao do te informacije.
"Išla si sa svojim šefom?" - nastavljao je.
"Imam pravo na to." - Bethany je već počelo nervirati što Dylan idalje razgovara o toj zabavi, koju je ona silno željela zaboraviti.
"Idem po pecivo." - ušla je u manju pekaru.
Bila je iznervirana, a to je najmanje željela kada je pristala da izađe. Svaki put kad bi se sjetila te noći u stomaku bi joj se budila razni osjećaji. Nije joj se sviđalo to. Željela je da zaboravi tu grešku, željela je da ju ostavi u prošlosti i ne vraća joj se, ali kada bi htjela da je zaboravi samo bi još više razmišljala o njoj. Iz vana izgledalo je sve uobičajeno, ali unutar nje budli su se vulkani. Bilo je previše emocija. Jedna koju je najviše mrzila je ta da možda i osjeća nešto prema njemu.
(...)
"Priredit ćemo zabavu sa večerom, šta misliš?" - govorila je Selena, dok je na usne nanosila karmin.
Zamišljeno je stajao pokraj prozora. Mučila ga je jedna stvar. Sjetio se scene sa Bethany i kada joj je rekao da je to bio obični seks, nije baš bio siguran u to. Mrzio je činjenicu da je prevario zaručnicu, a ono što ga je još više izjedalo je da tako jebeno uživao u toj grešci. Pogladio se po bradi. Sjetio se nje. Malene djevojke, koja mu se krije po srcu otkako je došla. Namjerno ili ne, nije je mogao izbaciti iz svojih misli.
"Harry? Čuješ li me?" - Selena čudno pogleda u Harry'a.
"Hm... Da?" - Harry se probudi iz svojih misli i napokon dadne malo svoje pažnje toj plavušici.
"Želim da organizujemo manju zabavu, zajedno sa večerom za naše prijatelje, povodom zaruka." - u jednom dahu izgovori.
"Kako god." - nije ga baš bilo briga za zabavu, a ono najgori ni za zaruke.
"Molim?" - Selena širom otvorenih očiju stade gledati u Harry'a.
"Mislim, naravno draga." - neprijmetno prevrnu očima i ode u svoj radnu sobu.
"Super!" - Selena se vrati svom starom raspoloženju. Bila je previše zaslijepljena luksuzom i popularnosti, nije baš marila za životnu sreću i ljubav.
(...)
Dođi sutra, spremamo manju zabavu za naše prijatelje. Uključujući i večeru. Želim da sve bude savršeno. Dobit ćeš dodatne novce za tu uslugu.
Pristigla joj je poruka od Selene.
"Ne, samo ne zabava." - tiho je izustila, ali joj se svidjela ideja sa ekstra novcem. Onda joj je na pamet pala jedna ideja.
"Andrea... Bi li ti sutra sa mnom na posao?" - smješkala se.
"Zašto bi ja išla s tobom na posao?" - Andrea je sumnjičavo pogleda.
"Sigurno će biti mnogo posla, odgvorala bi mi tvoja pomoć, bit će zabavno." - bodrila ju je.
"Ne znam, valjda bi mogla."
"Super. Bit će zabavno... Nego htjela bih te nešto pitati." - legla je na kauč i udobno se smjestila. "Da li ste ti i Dylan danas očijukali malo?"
"Molim? Ha-ha, jako si smješna." - Andrea se odmah uzvrti.
"Jesi sigurna?"
"Jesam." - Andrea se nasmija nakon tog ogovora, jer istina je bila da niko ne može odoljeti takvom dečku.
(...)
"Požuri se!" - Andrea govori dok prikuplja pune kese namirnica. "Zakasnit ćemo!"
"Ne požuruj me!" - Bethany se bunila.
Štikle i žurba nisu bile baš dobra kombinacija. Brzo su zaustavile taxi i sve stvari nagurale u gepek. Smjestile su se na zadnje sjedište i napokon se zaustavile, s obzirom da su čitavo jutro jurkale i kupovale namirnice.
"Znaš An, ne da mi se gledati onog Harry'a." - Bethany izusti držeći pogled ka prozoru. "Bethany, bilo jednom i neće više. Jednostavno je, sada imajte striktno poslovni odnos." - Bilo je to tako lako za reći, ali Bethany zna da za to je sad prekasno.
***
"Bethany, draga!" - Joss pokloni Bethany jedan snažni zagrljaj.
"Joss! Poželjela sam te." - Bethany je zaista bila sretna kada je ugledala tu malu ženicu. Joss je izostajala nekoliko dana sa posla.
Počele su unositi namirnice, dok je Selena sve to nadgledala, nije se trudila pomoći im. Kada je Bethany uzela posljednju kesu, držeći je s obje ruke, pogled joj skrenu ka jednom od prozora i ugleda njega kako stoji. Rukom je malo sklanjao zavjesu, tek toliko da vidi šta se dešava napolju.
Progutala je pljuvačku i zadrhtala. Brzo je okrenula glavu i nastavila do vrata. Harry je pustio zavjesu i sklonio se. Nije je vidio već par dana, u stomaku mu je na tren nešto zaigralo kada ju je ugledao ponovno.
Unijele su sve namirnice i bacile se na posao. Joss je radila što je brže mogla, jer Selena je bila i suviše nervozna. Odvukla je Bethany sa sobom do spavače sobe, kako bi joj pomogla u odluci šta obući.
"Šta misliš o ovoj bijeloj?" - uz svoje tijelo prisloni bijelu, usku haljinu. "Lijepa je, ali mislim da crvena haljina iza tebe bi bila bolja." - rukom pokaza na haljinu koja je stajala iza Selene.
"Hm, pa upravu si. Ovu ću obući!" - uskliknu veselo. Bethany je tada samo izašla iz sobe i brzo odjurila do Andre'e koja je pomagala Joss.
Pospremila je kuću do savršenstva, svaki detalj je bio s pažnjom postavljen i izabran. Bilo je dosta prostora za goste. Čaše sa šampanjcem postavila je na maleni stolić koji je bio na dohvat ruke svima. Usplahireno je dovršavala svoj posao, dok Selena nije opet napravila zbrku.
"Gdje su svijeće?" - Selena se dreknu, dok je Bethany polako postavljala stolnjak. "Svijeće? Nisi spomenula nikakve svijeće." - Bethany uplašeno odgovori i tog trena u sobi se nađe i Harry. Samo je još on falio.
"Naravno da jesam Bethany! Nisi me slušala, nikada i ne slušaš, još se raspravljaš sa mnom?..." - iako je shvatila da nije Bethany obavjestila za svijeće, nije mislila popustiti. "Idem ja. Svakako ne bi našla onakve kakve želim." - pokupi ključeve, i torbicu i izjuri van.
Bethany tada shvati da je Harry posmatrao svu dramu između njih dvije. Mrzila je kada bi se neko derao na nju i ponižavao je, a ovog puta bilo je i gore jer je Harry sve to posmatrao. Sakrila je pogled i pružila stolnjak duž stola. Harry je prišao stolu i povukao krajnji dio koji nije bio u liniji sa stolom.
Nije imala hrabrosti gledati u njega. Bila je postiđena, poslije Seleninih riječi.
"Zaboravi." - Harry tiho reče naslanjajući se na stolicu sa druge strane stola. Bethany je podigla glavu i gledajući u njega, nije baš razumijela šta je želio reći.
"Zaboravi šta ti je rekla, nisam mislio da te njene riječi mnogo dotiču." - na kraju rečenice, usne su mu se izvile u jednu krivu liniju.
"Nije bitno od koga, jednostavno ne volim kada me neko grdi." - slegnula je ramenima i nastavila postavljati tanjire.
Podigla je pogled ka njemu i zastala na tren. Osjećala se čudno gledajući ga i nije to bio bilo kakav osjećaj. Neki čudan i neoposiv.
Bio je obučen ležerno, onako kako ga ona nije ranije vidjela. Kosa mu je bila razbrušena, stav opušten. Hodao je u običnim pokučnicama, ali vjerovatno su koštale i više nego što su se činile.
Samo malo je uspravio glavu, toliko da uhvati njen pogled. Ovaj put Bethany nije skrenula pogled. Uspravio je glavu i tog trenutka je shvatio šta je učinio, šta su oni učinili. Mislili su taj događaj izbrisati iz prošlosti, ali on nikad neće biti zaboravljen. Pogledi su ih odavali, osjećali su se isto, samo to nikada ne bi pokazali jedno drugom. Nisu bili sigurni da li su tu noć htjeli zaboraviti jer je bila pogreška ili to da im se činila tako ispravnom tog trenutka...
(...)
"Izvolite." - Bethany uruči jednoj gospođi čašu šampanjca.
Noć je prolazila polako i jednostavno. Gosti su uživali, dok su Andrea, Bethany i Joss koji put odnijeli nešto gostima, jer većinu vremena provele su u kuhinji smijući se i pričajući.
Gospodin Harry je odlučio ih posjetiti. Ležerno se odšetao do sobe, a onda i naslonio na okove vrata.
"Zdravo, dame" - uljudno ih pozdravi.
"Dobro večer, Harry. Zabavljate li se?" - Joss se nasmiješi, voljela ga je kao vlastitog sina.
"Pa i ne baš, ali što se mora nije teško, nego izgleda da vi baš uživate."
"Lijepo nam je. Ove divne djevojke su zaista zabavne i drage. Drago mi je što su tu." - Joss srdačno izusti, dok je Bethany sjedila po strani.
"I meni je drago."
Tada nastade tišina. Bethany se trznu na njegove riječi, dok je Andrea automatski pogledala u nju.
"Hvala ti Andrea što si došla i pomogla. Jesi sigurna da ne želiš novac?" - Harry joj se ljupko obrati.
"Da, jesam. Ovo je čisto moja dobra volja, ipak Beth je moja najbolja frendica." - slatko se osmijehnula. Nije poricala da je bio i više nego privlačan.
"Nego Andrea, reci mi iskreno, je li tvoja prijateljica bila juče i par dana unazad bolesna?"
Bethany se zaledi na stolici, baš kao i Andrea, ali osjećala se kao da je manipulirao sa njom, nije mogla lagati i gledati u njegove oči. Skrenula bi pogled, ali bi ga brzo vratila natrag.
"Ja sam rekla da to nije uredu, ali..." - poraženo progovori.
"Aham, znači tako. Hvala ti An, idem ja sad, uživajte." - napustio je prostoriju.
"Andrea! Kako si mogla?" - Bethany se prodera.
"Morala sam Beth. Rekla sam ti da je to krivo. Nisam imala izbora, njegov pogled..."
"To nije bila tvoja stvar An, trebala si samo biti na mojoj strani." - ustade se i izađe van.
Joss se nije petljala, nije se željela mješati, već je pokušala atmosferu vratiti na staro. Nije bila uspješna zamisao stare gospođe, Bethany bi okretala glavu kada god bi se igledala Andreu, dok je ona šutila svo vrijeme.
(...)
"Doviđenja, nadam se da Vam je bilo lijepo." - Selena je ispračala i svoje posljednje goste, dok su djevojke htjele što prije pospremiti i otići kući.
Bethany kada je ispustila i posljednji tanjir, odjurila je po svoje stvari sa željom da što prije napusti tu kuću. Kratko je pozdravila Joss i krenula ka vratima.
"Doviđenja, Selena." - Selena i Harry su silazili niz stepenice. "Doviđenja, Bethany."
"Čekaj!" - Harry uznemireno reče, međutim Bethany je zatvorila ulazna vrata. Selena ga je čudno pogledala.
"Zaboravili smo joj dati plaću." - opravda je svoju neobičnu reakciju. Uzeo je jaknu s viješalice i izjurio van.
"Bethany!" - Harry povika, na što se ona nije ni trznula. Dotrčao je do nje i uhvatio je za lakat.
"Bethany." - tiho izusti, na što se ona mrzovoljno okrene. "Izvoli svoj novac." - pružio joj je kovertu i ona ju je uzela.
"Zašto bježiš"
"Stvarno želiš znati?" - iznervirano uskliknu.
"Da, objasni mi, jer mislim da ništa nije vrijedno toga da lažeš da si bolesna i da odlaziš što ranije riskirajući svoj posao!"
"Bježim, Harry, bježim. Ne želim da se sjećam te noći, ali kada te ugledam to je jedino čega se sjetim. Mrzim sebe, jer sam to mogla učiniti Seleni. Sve bi bilo uredu, da nisam pristala poći na zabavu. Možda je to tebi samo bila još jedna pijana noć, ali meni nije. Mrzim činjenicu da ni sama ne znam da li je želim zaboraviti zato što je bila samo greška ili je želim zaboraviti jer se činila tako ispravnom..." - bila je na rubu suza, dok joj je glas pucao.
"Nisi sama to uradila, oboje smo pogriješili. Bila si pijana i nisi bila svjesna situacije. Selena ne mora znati i neće saznati, obećajem. Zaboravi, nije tu bilo nikakvih osjećaja, ti me očito mrziš, ali ti si meni prijateljica i ne ideš nikuda, bit ćeš tu jer to ćemo jednostavno zaboraviti s vremenom .."
Bethany je bila povrijeđena, jer je bila istina da će Harry to zaboraviti s lakoćom, kao što je ona rekla, ali nije mogla reći isto za sebe. Osjećala se žalosno jer na tren je i pomislila da je Harryu značila nešto više, a ustvari ona je bila ta kojoj je Harry značio više od prijatelja.
A\N
Dragi moji, nastavak nakon duze vremena i glup je žešće, ali oprostite mi jer inspiracija je zaštopala. Zao mi je sto nije moglo bolje ovoga, ali bit ce. Bitno je da Bethany ipak osjeća nešto više ka Harryu...
Željela bih da se zahvalim na 7K+ pregledaaa, hvala vam mnogo <3
Voljela bih kada bi pogledali moju novu\staru priču, koju sam sklonila i opet je vraćam, mnogo bi mi značilo zaista. "Ultras Love" je drugacija prica jer nisam nasla slicnu ovdje na wattu, glumci su Louis Tomo i Kaya Scodelario. Pogledajte, pa i sami će te shvatiti kakva o cemu je rijec.
Volim vas i do sljedeceg puta... <33