(A/N; Ostavite po koji komentar dok čitate.)
Veronica Henderson
Znači istina je.
Ovaj lik stvarno postoji. Ian me nije slagao.
Čudo.
Pogledam još jednom dobro u njega i vidim da je obučen u bijelu majicu kratkih rukava, a napolju je hladno, donji dio nike trenerke i crno-bijele nike patike. Očito ne planira izlaziti iz kuće. Jedino ako trenira neki sport, pa će poslije moje posjete ići na trening.
I to je sad stvarno bitno?
"Ja sam Veronica," rukujem se sa njim, a on se nasmiješi. "Veronica..." ponovi sa željom da čuje moje prezime. "Veronica je dovoljno," odbrusim i prekinem rukovanje sa željom da sam mu slagala ime, ali sad je kasno. "Henderson," kaže, a ja ga začuđeno pogledam. "Kako-" započnem, ali on dovrši umjesto mene. "-znam ko si ti? Lijepo, ne bi se ti, ljepoto, nalazila ovdje da ne znam bar osnovne informacije o tebi i zašto me tražiš," objasni mi. Strah me obuzme i pomislim kako bi bilo dobro da se okrenem i pobjegnem glavom bez obzira, ali se sjetim da moram pronaći Avery. Jednostavno moram. Ja sam joj jedina nada za spas.
"Uđi," Liam prekine moje razmišljanje i ja se trznem. "Gdje da uđem?" upitam, a on se nasmije. "Unutra," rukom napravi gest prema unutrašnjosti kuće iza njega, a ja uzdahnem. "Oh, tamo. Ovaj, možemo mi taj razgovor obaviti i ovdje," pokušam držati do svog ozbiljnog i drskog stava. On se nasmije još jednom. "Da li se ti to bojiš, ljepoto?" upita, a to mi stvori još veću jezu u tijelu koju ionako osjećam prema njemu. (A/N; E moja ti, kad bi još znala da se on smatra mrtvim...)
"Ja tebe?" na silu se nasmijem. "Ma kakvi," kažem mu uz nervozan osmijeh. Ubrzo primjetim sitan osmijeh na njegovom licu kojim kao da govori 'Čitam te kao otvorenu knjigu'. Zar sam toliko očita?
MA KAKVI.
"Gledaj, nemam cijelu noć," kaže, a ja tek onda shvatim da je stvarno kasno. Okrenem se i pogledam u tamno plavo nebo, ulice osvijetljene rasvjetom i sjetim se koliko dugo sam se vozila u ovaj tzv. 'opasni komšiluk'. Što se mene tiče: cijeli New York je opasan! Ne prođe ni dan, a da neko nije otet, ili silovan ili drogiran, ili pronađen mrtav itd.
"Zato ti predlažem da uđeš prije nego što ti zalupim vrata pred nosom. Može?" saopšti tako drske riječi pristojno, a ja ga pogledam kao čudaka. "Može," sad njemu za inat, prođem pored njega i uđem u mračan hodnik. Vrata iza mene se zatvore. "Ima li ova kuća uopšte struju?" upitam ga, ali ga ne vidim. To mi se nikako ne svidi. "Pruži ruku," kaže. "Oprosti?" "Samo pruži ruku," kaže nešto blaže. "Koja je magična riječ?" upitam s namjerom da ga provociram što itekako nije dobra ideja. Liam me sam pronađe u mraku i uhvati za nadlakticu. Svim silama se pokušam osloboditi njegovog jakog stiska, ali ne uspijem.
Definitivno moram početi raditi na svom brzom jeziku.
Harry Styles
Spremim se za spavanje i taman kad se lijepo ušuškam u krevet, začuje se galama ispred vrata. "Pustite me unutra! Znate da ja uvijek dolazim kod šefa!" Prevrnem očima i pokrijem se svilom po glavi. Ne samo ona sada. "Ajde odjebi Rebecca, šef nam je rekao da ne puštamo nikoga," Raymond joj odbrusi, ali ona ne odustane. Nisam ni mislio da će biti drugačije. Protiv svoje volje, sav umoran od današnjeg dana jer me Avery poprilično izmorila, ustanem iz kreveta i navučem donji dio trenerke. Došetam do vrata i otvorim ih. "U čemu je problem? Zašto mi ne date malo predaha?" prekorim čuvare. "Harry ljubavi," Rebecca se otme jednom od čuvara i potrči meni u zagrljaj. Ja raširim ruke u zrak dok me ona stišće. "Nisam te vidjela ni čula sedam dana! Zašto me nisi zvao?" kažiprstom pređe preko mojih golih prsa, a ja joj uhvatim zapešće. "Zato što sam umoran Rebecca, trebam sna. Sad odlazi," odlijepim je od sebe, a ona se opet približi. "Uvijek si imao vremena za zabavu, tigru, šta se sada promijenilo?" šapne mi na uho i uhvati me za dupe. Odgurnem je od sebe, a ona zamalo padne na pod. "Dosadila si mi Rebecca, pomiri se s tim," kažem joj i zatvorim vrata. Pa, i to sam riješio.
Avery Cooper
"Ovako ćemo," stane iza mene i uputim mu zbunjen pogled. "Budi mirna i ispravi ramena."
Jednom rukom me uhvati za struk i ispravi mi leđa što me natjera da se skoro oslonim na njegova čvrsta prsa i stomak, a drugom rukom mi ispravi ramena do kraja. Istom rukom, vjerujem namjerno, polako počne kliziti od mog ramena do ruke i prstiju koji drže pištolj. Na sam njegov dodir se naježim, ali ovog puta ne zadrhtim. Šta da kažem, čovjek se vremenom navikne, a to mu pomogne da se nauči kontrolisati. Uzme moju drugu ruku u svoju i prinese je pištolju. Sve bi bilo super samo da me ne svrbi nos.
Obe ruke stavi na moje koje drže pištolj čvrsto, tako da mi se Styles još više približi s leđa i sada osjetim njegove mišiće na svojim leđima, kao i vreo dah na mom uhu koji učini da malo poskočim od iznenađenja. "Skoncentriši se," šapne mi na uho.
Ma nemoj!
"Gledaj u metu i zamisli da je neka osoba koju mrziš, to će ti pomoći, vjeruj mi na riječ," sve to šapne na moje uho. "Aham," skoncentrisano kažem i već zamislim njegovo lice na meti.
"Ovog puta ću ti ja pomoći," usmjeri pištolj prema meti i cilja, te zajedno sa moja dva kažiprsta stisne okidač i pogodi metu u srce. Ne želim saznati koga je on zamišljao kao metu..
"Vidiš, lako je. Samo se skoncentriši," takođe šapne i odmakne se od mene. Okrene se prema stolu da uzme pištolj i prvo što ja uradim jeste--češanje nosa.
Kada uzme pištolj, stane pored mene i ja pogledam u njega. Začuje se nekoliko glasnih pucnjeva od kojih bih, sigurna sam, dobila glavobolju da nemam slušalice ili što god je ovo na mojim ušima.
Pogledam u Stylesovu metu i vidim da je uspješno pogodio u čelo, srce i međunožje. Opasan momak.
"Bravissimo!" pohvalim ga, a on se iznenađeno okrene prema meni. "Govoriš italijanski?" isto tako me iznenađeno i upita, a ja ponovim: "Bonjour monsieur," poklonim se, a on se nasmije. "Ne znam tačno koji je to jezik, ali znam da nije italijanski," podigne kažiprst u zrak. "To je francuski," kažem i namignem mu, te se okrenem prema svojoj meti koja je baš daleko od mene. Hm. Ovo će biti malo teže."Ti govoriš francuski i italijanski?" upita. "I još pet jezika," odgovorim. "A sad, ako ti ne bi smetalo," pokažem prema meti. "Imam posla," kad pogledam prema njemu, ugledam kako škilji prema meni. "Impresioniran sam," prizna mi, a ja kratko odgovorim: "Znam." Usmjerim pogled prema meti, zatvorim jedno oko jer mi se tako učini lakše za ciljanje. U posljednji čas zamislim Malika i u sljedećem momentu se začuje pet pucnjeva. Meta se približi i ja se ponosno nasmiješim. "Dobar posao," Harry pohvalno klimne glavom. "Znam," opet kratko odgovorim. Meta je pogođena jednom u glavu, srce i stomak, a dva puta u međunožje. Dobra sam!
"Zašto se smješkaš?" upitam ga. "Jer sam dobar učitelj," ispravi ramena. "Pff, možeš mislit'! Ja sam dobra učenica, u tome je stvar mog uspjeha," isprsim se i ja, što ne bude tako pametan potez jer mi se Harry zabulji u grudi. "Onda te imam još štošta naučiti," odmjeri me detaljno i izađe iz prostorije. "Šta?!" pođem za njim. "Svašta," ni ne okrene se, već se sagne, a ja nakrivim glavu. Gospodin započne s radom sklekova. Znači tako Styles.
Spustim se na pod blizu njega i počnem raditi trbušnjake koje već radim sedam dana svaki dan po 200-300.
U razmišljanju o svojoj malo većoj snagi i mišićima koje sam zadobila, prekine me Harry sa svojim buljenjem. Prestanem raditi trbušnjake i okrenem glavu prema njemu. Pogled mi se sretne s njegovim i iz njegovih očiju pročitam samo požudu. Nakezim mu se, a on skrene pogled s mog i nastavi sa sklekovima.
Zlobno se nasmijem u sebi kad se dosjetim male igrice, pa legnem na stomak.Podignem ruke i noge i počnem raditi sklekove, s namjerom da izbacim dupe što više. Počnem i ispuštati uzdahe, što inače svi rade dok vježbaju, samo što ih učinim više zavodljivim. Grudi mi se ne vide toliko jer na sebi imam sportski crni uski top i crnu trenerku, nešto udobniju. Kad primjetim da me gleda, vratim pogled na zemlju i pravim se da me briga. Ispustim malo glasnije zvukove stenjanja i ugledam ostale dečke kojima skrećem pažnju. Zadržim ozbiljan izraz lica, ali u sebi pucam od smijeha. "Nastaviš li tako, jebaću te žestoko baš ovdje. Niko te neće biti sposoban spasiti," Harry iznenada progovori sav zadihan. Odlično. Plan mi super napreduje. Podignem glavu i pogledam ga, pokažem mu 'onu svoju' facu koja poručuje 'smaraš', te prevrnem očima i nastavim raditi ono što sam započela.
Samo tako, vidim Stylesa kako ustaje s poda i šokiram se kad ugledam nabočinu na njegovim hlačama. Napalio se? Momentalno prasnem u smijeh i nesposobna da nastavim raditi sklekove, legnem leđima na pod i nastavim se smijati na glas. Veoma brzo, stomak me zaboli od silnog smijanja i uhvatim se rukama za njega.
No, neko mi skloni ruke sa stomaka, a ja širom otvorim oči, i dalje se smijući. Harry legne na mene, a ja progovorim kroz smijeh. "Šta to ra-" ali me prestanem govoriti čim se njegove usne grubo nađu na mojima. Ne uzvratim mu poljubac, ali on ne odustane. Jednom rukom pređe preko moje butine dok se drugom pridržava da me ne zgnječi baš ono, potpuno. "Uzvrati," kaže naređivački nastrojen, a ja mu se nasmijem u lice. "Ne," ozbiljno odgovorim, a on onda do kraja legne na mene. "Harry, t-težak si. Ne mogu disa-" opet me prekine na isti način, baš kao prije sedam sekundi. Počnem se vrpoljiti i rukama ga odmicati od sebe, ali ih on uhvati i zadrži ih iznad moje glave. Disanje mi se ubrza kada mi počne ostavljati poljupce od ramena, svuda po vratu, pa sve do brade i usana gdje opet prisloni svoje. Ovog puta mu uzvratim poljubac. Bolje da ga sad učinim još slabijim, lakše ću se izvući i pobijediti u svojoj igrici osmišljenoj prije samo pet minuta.
"Harry gladna sam," promrmljam mu na usnama, a zatim ih skroz odvojim od njegovih. "Mmm," opet mi približi glavu sa još uvijek zatvorenim očima, a ja ga brzo poljubim na blic i kažem: "Ozbiljna sam." On otvori oči i puhne kroz nos. "Stvarno?" upita, a ja zagrizem usnu i polako potvrdno klimnem glavom. "Sada?"pogleda u moje usne, pa vrati pogled na oči. Pustim donju usnu koju sam maloprije zarobila zubima i opet učinim isti pokret glavom: gore-dole. Pomjeri glavu blizu mojoj, tako da nam se nosevi dodirnu. "Pa dobro Avery, na šta ja to tebi ličim?" upita me, a ja se tiho nasmijem. "Na bananu." (A/N; Don't you dare!)
"Na ŠTA?" upita me kroz smijeh. "Bananu," ponovim sasvim ozbiljna. "To mi je omiljeno voće," kaže, a ja raširim oči. "Ne seri! I meni isto!" nasmijemo se oboje. "Šta kažeš onda? Jedna banana?" upitam, a njemu osmijeh spadne s lica. "Ali imamo problem," kaže. Namrgodim se, a on pogleda dole. Oh. "Riješiću to veoma brzo," kažem i pokušam ustati. "Ali prvo trebaš ustati sa mene?"
Prvo mi dobro prouči lice, a ja podignem obrvu upitno. "Postoji drugi problem?" On odmahne glavom i uzdahne. "Ne, riješi ovaj prvi," i sa tim riječima se podigne sa mene i nastavi raditi sklekove. "Okej, vraćam se za sekund," kažem. "Ne, čekaj!" prodere se. Pogledam okolo i shvatim da smo cijelo vrijeme imali gledaoce. "Nije vam ovo pornić! Možete se vratiti svojim vježbama!" bijes izvuče visoke tonove glasa iz mene, kao i ljutito lice i skupljene pijesnice. Većina me posluša, a Harry zamalo krepa od smijeha. "Gdje si krenula?" Harry me upita s poda. "Do prostorije za pucanje. Tamo sam ostavila duksericu," objasnim mu, a on ne kaže ništa već nastavi raditi vježbe.
"I ovo je bila tvoja brilijantna ideja? Da ga naopako svežem oko kukova i nosam kao jebenu suknjicu, i to na trenerku!" ljuti Harry progovara. "Nema na čemu," odbrusim i nastavimo put niz hodnik do kuhinje. "Ne pričaj tim tonom glasa sa mnom!" uhvati me za nadlakticu i tijelom pribije uz zid. "Sama znaš da si sama kriva za ovo što sad skrivam ispod tvog duksa." Ne očekujući takvo nešto te sekunde, udarim glavom od zid, ali ne prejako. "Auć!" kažem na glas i uputim mu smrtan pogled koji on ni ne uspije vidjeti jer prisloni usne na moje uho. "Znaš li da ćeš se pobrinuti za bananu u mojim hlačama kad završimo s jelom?" šapne mi na uho, a ja glasno progutam pljuvačku tako da i on čuje. "Je li to potvrdan odgovor?" upita i dalje s usnama na mom uhu i osjetim mali osmijeh. Bože samo hoću da isparim odavde sada. "Možeš se kladiti," polako mu ostavim poljubac na obrazu blizu usana, a njemu se disanje ubrza. "Ne znaš šta mi radiš," nasloni čelo na moje i pogleda me duboko u oči. O znam Styles, dobro znam šta ti radim. Igram se.
"Čak ni ja to ne mogu tačno shvatiti," obliže usne i pogleda u moje. Krene me poljubiti, ali ja naslonim kažiprst na njegove usne. "Poslije jela," šapnem i vratim pogled s usana na njegove oči, te sklonim kažiprst. "Ma jebeš hranu," prebrzo progovori i njegove usne eksplodiraju od osjećaja senzacije na mojima kada se spoje. Bez ikakve šanse da vodim poljubac ili uzvratim tolikom mjerom kao on kad odmah ubaci jezik i počne eksperimentisati unutar mojih usta, toliko brzo, žestoko i sa tolikom silom da mi koljena doslovno počnu klecati i, sigurno bih pala da me on ne drži prilijepljenu za zid, pustim ga da vodi. "Aaah," ispustim dug izdah kad me ugrize za donju usnu. "Želim ovo uraditi odavno," prizna mi i opet zarobi moju jadnu usnicu među svoje zube i počne je sisati. "H-Harry," sa jadnim pokušajem da mu skrenem pažnju ili uvjerim sebe da ovo nije u redu, ponovim njegovo ime nekoliko puta zatvorenih očiju. "Ne bori se, prepusti se," šapne i opet me poljubi. "Ne," mozak kaže, ali tijelo koje ide Stylesu u susret govori potpuno suprotno. "Poljubi me," promrmlja mi na bradi, te opet spoji naše usne. Zaključam ruke oko njegovog vrata i zavučem prste u čokoladne lokne. Povučem mu nekoliko vlasi, a on zastenje glasno svojim dubokim glasom.
"Znači zato me više ne trebaš? Našao si drugu sex igračku?"
Harry i ja prestanemo sa svim tim što smo do tada radili i otvorimo oči u isto vrijeme. Odvojim usne od njegovih i upijem riječi. Prvo pogledam u njega i sve što vidim je iznerviranost. "Sex igračka?" tiho šapnem Harryju, a on samo uzdahne, dramatično zabaci glavu nazad, pa je nasloni na moje desno rame. Pogledam ispred sebe. I mislila sam da mi je taj piskavi glas poznat.
"Rebecca," izgovorim iritantno kao svaki put. Shvatim da je Harry odustao od prepiranja sa njom i prepustio to meni. Hvala Styles! "Šta te dovodi ovdje? Zar tebi nije zabranjeno šetkarati se po ovom hodniku?" upitam i podignem obrvu. Ona počne pjeniti od bijesa. Stisne šake i pogleda me smrtnim pogledom. "Kako se usuđuješ stavljati te svoje ljigave male prstiće na mog muškarca?" bijesno izgovori, a ja se nasmijem. "Tvog muškarca?" nasmijem se. "Možda je bio tvoj muškarac, ali, očito se stvari mijenjaju. Pitaj ga sama da li te želi i sigurno ćeš čuti negativan odgovor," uputim joj lažan osmijeh na kraju. "Shvaćaš li da si samo postala njegova kurva i ništa više?" uzvrati lažan osmijeh. "Možda ja hoću njega da iskoristim. Nisam imala nikakve akcije već predugo vremena," na moje riječi Harry brzinom svjetlosti podigne glavu i pogleda me iznenađeno i zbunjeno. Ja mu samo namignem i vratim glavu na moje rame. "Možemo li sada dobiti malo privatnosti?" upitam je bez imalo srama."Ne," odmah drsko odgovori. Osjetim kako Styles hoće da podigne glavu, ali mu je ja zadržim na svom ramenu. "Ja ću ovo riješiti." I sa tim, on se smiri.
Pa nisi mu baš dala puno izbora..
Ruku na srce--baš me briga!
"A zašto?" odglumim pristojnost. "Zato što ja trebam biti na tvom mjestu sada," kaže to kao da je najočitija stvar na Zemlji. "E pa nisi. Sad ispari," pokažem rukama da ode, a ona prevrne očima. "Nemaš pojma u šta se upuštaš," kaže mi. "E sad je dosta," Harry iznenada progovori, ali mu protiv volje zadržim glavu na sebi i on se ukoči, pa smiri. Okrenem se prema Rebecci. "Odlazi!"
"Neću!" povisi ton. "Svako vas može ometati. U hodniku ste!" Pogledam prema Harryjevoj glavi i shvatim zašto se tako brzo odlučio smiriti. Glava mu je tačno među mojim grudima! Čak se i majica udubi do grudnjaka u sredini.
"Harry!" skoro vrisnem i pokušam skloniti njegovu glavu sa svojih grudi. "Nee, ovdje je raj!" promrmlja i usprotivi se, a ja poludim. Nastavi igrati. Smiri se i nastavi igrati.
"Mhmm, Harry, to tako godi," zažmirim i još više mu zavučem glavu, a on je pomjeri prema gore i uskoro se uspravi. "Jedva čekam da ti svašta radim," šapne mi na usnama i spoji ih opet sa mojim.
"Uhm, halooo! Ja još uvijek stojim ovdje!" iritantan glas, ne! Iritantna osoba opet progovori. Odvojim usne od Harryjevih i pođem mu reći da sad prestanemo, ali me on prekine. "Vremenom će otići. Nastavimo sad," i opet me počne ljubiti. "Mmmhm," promrmljam kad me još više pribije uz svoje tijelo. Poljubac se otme kontroli i ja brzo otvorim oči kad osjetim da mu ruke diraju moju zadnjicu. "Otišla je," obavijestim ga kad vidim da Rebecca ne stoji na mjestu gdje je stajala prije nekoliko sekundi... ili minuta. "Dobro za znati," zarobi mi usnu među svojima. "Prestani pričati," obliže usne. O Bože.
"Idemo sad po te banane," brzo izustim kad me zamalo opet poljubi, a on uzdahne iznervirano. "A dobro," preda se i krenemo prema kuhinji.
"Uzmi banane i idemo u moju sobu," šapne mi na vratima kuhinje, a ja ga čudno pogledam. "Ne raspravljaj se sa mnom," uputi mi svoj strogi pogled, a ja prevrnem očima. "Dobićeš poseban tretman za svoje ponašanje," udari me po zadnjici, a ja odskočim. On se nasmije, a ja mu uputim pogrdan pogled--što ga još samo više zasmije. Imaš sreće što sada nisi dobio poseban tretman lica majmune!
Uđem u kuhinju i osvrnem se oko sebe. "Može li mi neko reći gdje se nalazi voće?" proderem se, a neki momak se pojavi iza mojih leđa. "Ja znam." "Pa šta čekaš? Pokaži mi." On slegne ramenima i odvede me do voća na stolu. Brzo zgrabim dvije banane. "Čokolada i šlag?" upitam istog momka.
Veronica Henderson
"Pusti me! Pusti mee!" moj uplašeni, pomalo krešteći glas odzvoni hodnikom dok mu pokušavam pobjeći iz ruku i izletiti iz kuće čim se uspijem osloboditi njegovog stiska. Lako je reći, 'ajde ti to sad uradi! "Prestani se boriti. Samo ćeš nauditi sama sebi," smireno saopšti, a ja ga poslušam. "Prestala sam. Pusti me sada," kažem. "Bojim se da to ne mogu uraditi." Raširim oči. "Ali... ali-" prekine me. "Umukni," sada iznervirano kaže. Suze mi se formiraju u očima. Znala sam da ne trebam ulaziti ovdje.
"Hodaj," povuče me za sobom, a meni jedna suza sklizne niz lice. Nakon nekoliko koraka, skrenemo lijevo i nastavimo ravno, pa zatim skrenemo desno. Sad već počnem jecati. Boga pitaj šta mi se sprema. Može me silovati, zaklati i zakopati moj leš u dvorištu iza svoje kuće.
Pod pritiskom sile, bivam gurnuta na nešto i samo sjednem. Ne osjetim Liamov stisak više. Začujem njegove korake kako se udaljavaju i odmah ustanem, da bar pokušam pobjeći. Međutim, prostorija je osvijetljena kada začujem zvuk 'klik' i shvatim kako je upalio svjetlo. Trepnem nekoliko puta i uplašeno ga pogledam. "Molim te, nemoj me povrijediti," prebrzo izbrbljam kad vidim da hoda prema meni. Kad je samo dva koraka udaljen od mene, počnem se udaljavati, a on nastavi hodati prema meni. Nekoliko me puta odmjeri i iz meni nepoznatog razloga se namršti, a ja zadrhtim. "Ne prilazi mi više ili kunem se da ću-" "Da ćeš šta?" Primijetim mali podli osmijeh u kutu usana. Stanem i zažmirim da promislim samo dvije sekunde. Nijedan koristan odgovor mi ne padne na pamet, te puhnem i otvorim oči. Liam je tik ispred mene. Oštro uzdahnem i pomjerim se za još jedan korak unazad, a zatim zapnem za nešto, ali suzdržim ravnotežu i uzdahnem. "Bu!" Liam mi kaže u lice, a ja vrisnem i zažmirim, te padnem na nešto mekano, sa raširenim rukama i nogama. Otvorim oči i pogledam na čemu ležim. "Vrećasta stolica? Ozbiljno?" upitam, što izazove samo još dramatičniji smijeh od Liama. Pa baš fino. On se zna smijati! "Ha-ha," sarkastično kažem i pokušam ustati, ali ne uspijem. Nekako se iskoprcam, pa iz ležećeg položaja pređem u sjedeći. Pogledam u ruku ispred sebe, pa onda u Liama koji je ispružio. "Ne, hvala," namrštim se i tvrdoglavo ustanem sama. Očistim zadnjicu i popravim jaknu na sebi. Nakašljem se i uputim mu jedan od svojih ružnih pogleda kada me neko iznervira, ali njega to, čini mi se, samo još više zabavi. "Sjedi," pokaže mi rukom na crno-bijelu fotelju koja podsjeća na fudbalsku loptu, samo ogromnu i sa mjestom za sjedenje. Odmjerim ostatak namještaja i shvatim da je u sličnom fazonu kao ta fotelja. Osim što, naravno, dvosjed i trosjed nisi okrugli. "Vatreni fudbaler, vidim," neugodno kažem dok sjedam na dvosjed. "Piće?" uljudno pita, a ja odmahnem glavom. "Ne hvala, neću da me još drogiraš," prekrstim ruke. "Pametan potez," sjedne tik do mene, a ja se odmaknem, što ga naravno natjera na osmijeh. "Samo što ti nije bio pametan potez da uđeš unutra." Okrenem glavu prema njemu i progutam. On stavi ruku na naslonjač iznad moje glave i primakne mi se. "Nećeš me valjda silovati?" On primakne glavu mojoj, pa slučajno pogledam prema njegovim usnama. On skloni kosu sa desne strane mog lica i primakne usne mom uhu. "Bojim se da je to prva stvar koju planiram uraditi," šapne, a mene njegova brada bocne i zaškakilja, te se zahihoćem. Ubrzo shvatim šta se desilo, te odmaknem glavu od njega. "Tvoja me brada zaškakiljala," objasnim, sigurno već poprilično crvena. On se nasmije i uhvati pramen moje kose, te ga počne vrtiti oko svog prsta. "Ne brini, svakako mi se ne sviđaju plavuše," kaže, a ja otpetljam svoju kosu i pri tom procesu mu slučajno dotaknem prst i elektricitet pukne i mene i njega. U isto vrijeme, oštar uzdah se čuje i od mene i od njega. "Dobro je, jer se meni gade tipovi sa bradom," ponosno mu dam do znanja. "Nego, preskočimo tvoje pokušaje da me dovedeš do srčanog udara plašeći me i popričajmo malo o pravom razlogu mog dolaska ovdje," prekrstim noge i udobno se naslonim, nakon što sklonim njegovu ruku sa naslonjača iznad moje glave. "Nema problema," kaže i namigne mi. Pretvaram se da to ne vidim i pročistim grlo. "Dakle," namjestim se, "moja prijateljica je oteta i trebam tvoju pomoć da je pronađem," odmah se uozbiljim. "Je li policija obaviještena o njenom nestanku?" upita, a ja klimnem glavom. "Ali to nije od nikakve pomoći. I ovo je drugi put da je oteta! Prvi put se uspjela izvući i pobjeći, ali ovog puta znam da treba moju pomoć, a ja sada trebam tvoju," molećivo ga pogledam u smeđe oči. "Molim te, pomozi mi da je nađem. Ian," izgovorim njegovo ime s puno prezira u glasu, "mi je rekao da si ti prava osoba za pronalaženje drugih osoba," malo se spetljam na kraju rečenice, a on klimne glavom. "Vidim", kaže i protrlja bradu. "Moraš mi dati sve informacije koje imaš, za početak." Odmah odgovorim: "Naravno." "Ali," kaže, a ja ne pomognem sebi da ne prevrnem očima. Znam da je to nekulturno ali se ne uspijem suzdržati. "Ali šta?" zamahnem rukom u zrak, a on se nasmiješi. "Moje usluge nisu besplatne," kaže. "Ali pošto si Ianova prijateljica, dobićeš popust," namigne mi po drugi put, a ja stidljivo skrenem pogled s njegovog. Pođem mu reći da mi Ian nije prijatelj, ali ipak prešutim taj sitni nebitni detalj. "Dogovoreno," primim njegovu već pruženu ruku i rukujemo se. "Dogovor je sklopljen," uputi mi sitan osmijeh, a ja ne pomognem sebi, a da ne pomislim kako je predivan sa osmijehom sa licu.
Harry Styles
"Dobro koliko ti treba da uzmeš dvije jebene banane!?" nestrpljivo je upitam, ali onda primjetim još nešto osim banana u njenim rukama. "Šta je do đavola sad to?" Ona mi priđe i otisne jedan poljubac na moj obraz. "Nema veze," kažem, a ona se nasmiješi. "Idemo li?" upita me, a ja klimnem glavom.
Čuvari nam otvore vrata i primjetim da se obojica okrenu za Avery. Uputim im strog pogled, a oni momentalno okrenu glavu. Tako je pederi, njeno tijelo pripada samo meni. Oh, šta ću joj sve prljavo raditi. "Gdje da ostavim ovo?" O nebesa, hoću samo da je vidim ispod sebe, odmah! "Harry?" čujem eho. "Harry!" sada se trgnem i shvatim kako stojim ispred nje i balavim za njom. "Nešto si rekla?" upitam, a ona polako uzdahne i okrene mi leđa. "Nije bitno," odgovori i stavi sve na krevet. "Za šta će ti sve to?" priđem joj s leđa, a ona se trzne. "Ne radi to! Stvarno sad Harry!" udari me u rame, a ja se nasmijem. Uradim to namjerno svaki put jer znam da to mrzi i da je uplašim. Podignem ruke u znak predaje. "Odgovor na tvoje pitanje je--da jedemo," ozbiljno kaže i sjedne na krevet. "Dobro, ali samo moramo požuriti," saopštim joj, a ona oguli koru svoje banane i polako stavi skoro pola u usta. Počne je polako vrtiti u ustima sve do vrha i tada odgrize vrh, a da ne odvoji pogled od mog. "Hoćeš malo?" upita zavodjljivo i ja klimnem glavom, nesposoban da beknem ni slovo. "Hvataj," baci mi bananu i ja je brzo uhvatim. Mora da se šališ! "Znaš ti dobro šta ja hoću," priđem joj, a ona podigne ruku i ja stanem. "Tačno znam!" podigne kažiprst u zrak, a zatim zgrabi šlag i ostavi tanak bijeli trag od svog vrata do početka svog crnog sportskog topa. "Posluži se," spusti se na leđa, ali se osloni na oba lakta. Pogledam je u nevjerici, očekujući da će mi se nasmijati u lice i reći da sam opet pao na njenu glumu. Dođem do ivice kreveta i dodirnem svojim nogama njene koje napola vise. Prođem rukom kroz kosu i dobro je svu odmjerim. "Hajde Styles, znam da to želiš," direktno me gleda u oči kad zagrize donju usnicu. Način na koji izgovori moje prezime svaki put me sve gore izludi. To je to. Divlji Harry je sada na slobodi.
"Zašto stojiš kao kip čovječe?" sad se namršti i podigne još više. "Mislim da tvoja banana ne može još dugo čekati," klimne glavom prema mojoj erekciji i shvatim da se sad primjeti i preko duksa. Sa tim saznanjem brzo odvežem duks i bacim ga na pod. Koji mi je vrag?
"Dođi," raširi noge, a ja progutam. Polako se spustim na nju i jezikom poližem sav šlag: od grudi do vrata. Ona podigne glavu i napravi mi veći pristup. Jezik mi dođe do početka njene brade, a ona ispusti jedan dug uzdah. "Imaš li lisice?" otvori oči i obliže donju usnu. "V-Valjda imam," zamucam. Čekaj malo... koji kurac?! Ja nikad ne mucam! Brzo ustanem sa nje i uđem u ormar da pronađem lisice.
Kada izađem, ne vidim je na krevetu. "Avery!" proderem se, bijesno. "Šta je?!" i ona se prodere iz kupatila. Znači, ipak nije pobjegla. "Ništa," odgovorim baš kad ona otvori vrata i stane ispred mene, samo u svom donjem rublju (gaćicama i grudnjakom) na sebi. "Spreman za malo dobrog sexa, Styles?"
-
Akhmm!
Ako vam se sviđa nastavak: VOTE&COMMENT!
Ako želite da me ubijete: VOTE&COMMENT!
Ako vam se ne sviđa nastavak: VOTE&COMMENT! xd
Hvala vam što ste uz mene! Volim vas!
Usput: ovaj nastavak se sastoji iz 4590 riječi!
By the way, šta mislite o Veronicinom i Liamovom susretu?
-Jelena