Prolazili su dani, a Bethany se sve više prilagođavala svojim novim navikama. Par dana nije ni išla na posao, jer nije bilo potrebe, pa je ostajala kući i odmarala. Provodila je vrijeme uživajući uz svoje omiljene serije, dok se pak njena prijateljica mučila sa ispitima koji su predostojali u tom mjesecu. No Bethany je odlučila izvesti Andreu malo van da ugleda svjetlost dana.
"Je li hladno ili mi se samo čini?" - Andrea skuplja svoju jaknu, dok joj kosu raznosi hladni vjetar.
"Vidi se da nisi izlazila jako dugo." - glasno se nasmijala, dok je Andrea lagano odgurnula od sebe. "Prestani."
Lišće je već polako mijenjalo svoju zelenu boju i svoje mjesto nalazilo na tlu. Ulice su izgledale mnogo ljepše, kao da je slikar uzeo svoju četkicu u ruke i počeo šarati. Crvena, žuta, smeđa. Djevojke su izgledale zanosnije, kada bi vjetar nosio njihove kose. Parovi su sjedili na klupama, u parkovima i uživali u čarima jesenskih dana i svojoj ljubavi.
"Zašto nemam dečka? Pogledaj ih kako se samo namjerno grle pred nama, kao da znaju da smo same..." - Andrea pokaza na par koji se smiješio jedno drugom i grlio.
"Iskreno, ne znam da li mi treba neko..." - Spuštajući svoje ruke u džepove, Bethany progovori.
"Šališ se? Jeste da mi laska to što sam ti ja dosta, ali ipak ne mogu te ja poljubiti, zagrliti, podiću u vis i zavrtjeti..." - slegnula je ramenima.
"Znam... ali nisam sigurna da big mogla opet sa Dlyan'om."
"Pa ne mora biti on, šta je sa Harry'em?" - oči je širom otvorila i nabacila hinjski osmijeh na lice, dok je gurkala Bethany.
"Jesi normalna. Pa on ima zaručnicu...a i da nema, ne bih ništa sa njim, zaista." - nekako je previše nesigurno izrekla ove posljednje riječi, na što se Andrea samo nasmijala, jer je znala da Bethany baš i nije sigurna u ono što govori.
Andrea je odlučila samo prošetati sa Bethany, te je napustiti, jer Bethany je imala sastanak sa Dylanom. Stoga, Andrea se pozdravila te krenula kući, dok je Bethany ostala sačekati Dylana, koji je uvijek kasnio, po običaju. Stajala je pored visokog stakla, skupe radnje odjeće. Pogledom je tražila smeđokosog dečka, neće li ga naposljetku ugledati, ali ono što je ugledala bilo je skroz neočekivano.
Dylan i Selena hodaju zajedno, smješeći se i razgovarajući, te kretajući se u smjeru gdje je stajala Bethany.
Bethany je stajala i gledala u nevjerici par koji joj se približavao.
"Hej, Beth." - uskliknuo je Dylan.
"Zdr-avo." - jedva progovori, i dalje buljeći u njih.
"Pa čekaj, moja Bethany je ta tvoja Bethany?" - Selena upita Dylana.
"Da. Otkuda se vi znate?" - Dylan upita. "Pa ona radi za mene." - Selena se široko nasmiješi, dok je Dylan pogledao u čudu.
"Čekaj, ja bih vas trebala pitati, odakle se vi znate? Jer, meni ovdje ništa nije jasno." - Bethany se namršti.
"Pa radili smo na jednom projektu zajedno." - Selena izusti. "Kako to? Dylan se ne bavi modelingom..." - nasmija se.
"Ustvari, bavim se. Povremeno imam takve ponude, s obzirom na moj izgled." - zagrizao je usnicu, nakon što je završio. I doista se moralo priznati da je izgledao neodoljivo i privlačno.
"Nisam znala Bethany da je Dylan dečko kojeg si mi spominjala..."
U tom trenutku Dylan je u nevjerici pogledao Bethany, dok se ona namrštila , duboko uzdišući, jer nije željela da on išta sazna o tome.
"No, Harry bi trebao uskoro doći po mene, pa vidimo se." - Selena se nasmiješi, a zatim i udalji se od Bethany i Dylana.
Okrenuli su se i počeli hodati u suprotnom smjeru. Nisu progovarali. Tišina je bila ta koja je govorila. Činilo im se da se ipak dosta toga promjenilo, da sada možda hodaju dvoje stranaca, sa zajedničkom prošlosti. Godine razdvojenosti učinile su svoje, promjenilo ih je vrijeme, postali su drugačiji ljudi.
Dylan je pognute glave koračao pored Bethany, nogom gurajući maleni kamenčić, dok je Bethany prekrštenih ruku zamišljeno gledala u put kojim je kročila.
Pogled je skrenula ka Dylanu, koji je i dalje imao isti izraz lica i položaj tijela. Bolje ga je osmotrila. Nosio je bordo duksericu, crnu majicu. Poprilično sportski izgled, koji mu je dobro stajao. Podigla je pogled na njegovo lice, a ono se nije mijenjalo, izgledao je dosta zamišljenim, ali je još uvijek imao najljepše plave oči, koje vam jednostavno ostaju zauvijek u sjećanju.
"Dylan, stani!" - odjednom je izustila, a Dylan se naglo zaustavio, te okrenuo prema njoj.
"Da?" - izgledao je umornim i istrošenim. Spustio je pogled, nakon što je Bethany samo stajala u mjestu i buljila u njega.
Rukama je obuhvatila njegovo lice i podigla njegovu glavu. Nije skidala pogled sa njegovih očiju.
"Nedostajalo mi je to plavetnilo."
Na njegovo lice izvio se se maleni smiješak, gledao je u Bethany, nježnog izraza lica, kao da je gledao u nešto najljepše na svijetu.
"Volim te, u svakom smislu te riječi. Ne mora to odmah značiti da sam zaljubljen, ali ti si tip osobe koji se mora voljeti bez obzira na sve. Želim te u mom životu, svjedeno mi je bila mi samo prijatelj ili nešto veće, ali želim te."
"Znaš Dylan, dosta se toga promjenilo, ali i ja želim isto. Zaista, potreban mi je neko novi u ovom mom jednoličnom životu."
Jednoličan? Ne znaš šta te sve čeka u budućnosti, draga Bethany O'Dell.
Žurno ubacuje kese pune odjeće, modnih dodataka, te ulazi na suvozačevo sjedište do svog zaručnika. Spušta kratki poljubac na njegove usne, te veže pojas oko sebe, dok se auto polako počne kretati.
"I kako je prošao tvoj dan?" - Harry upita, gledajući cestu ispred sebe.
"Ustvari dosta se toga izdogađalo. Sutra putujem. Imam snimanje u Londonu, i to, izabrali su me pored još dosta djevojaka, osjećam se posebnom." - slatko se smjehuljila.
"Čestitam!" - Harry'u su baš i nije svidjela ova novost. Nije želio provesti vikend sam.
"E, da. Danas sam srela Bethany i njenog dečka."
Harry se trznuo i zagrcnuo.
"Bethany? Sa dečkom?" - predpostvio je da je to sigurno onaj Dylan koji joj je poslao poruku. Iako je mislio da ga to ne dotiče mnogo, u sebi je osjetio tračak ljubomore, koja se pojavila i onda kada je pročitao njenu poruku.
"Da, a desi se to da je Dylan moj prijatelj od ranije..." - Selenin glas mu je polako nestajao iz glave, dok je razmišljao o trenutku kada mu je Bethany rekla da nema dečka. Smatrao je, da mu nije morala lagati o tome.
(...)
Penjala se uz stepenice svoje zgrade, nakon jako čudnog dana. Osjećala se ispunjenom, jer je napokon obavila taj 'razgovor' sa Dylan'om, da znaju na čemu su. Prijatelji. To je bilo za sada sve, ali tanka je linija između prijatelja i ljubavnika.
Pozvonila je, a nakon par trenutaka našla se Andrea na vratima. Ušla je, raskomotila se, te otišla do kuhinje kako bi nešto prizalogajila. Odlučila se za jabuku. Nosila ju je u svojim rukama, te izašla na balkon svog stana. Naslonila se na ogradu i duboko uzdahnula. Razmišljala je o svemu, jednostavno njene misli su lutale svugdje po malo. Pokušala je misliti o Dylanu, ali uporno tu se mještao Harry. Ni sama nije znala zašto. Slegnula je ramenima, te zagrizla sočnu jabuku koju je imala u rukama...
* * *
Mijenja kanale na svom TV'u. Umoran i istrošen. Na poslu se dosta toga izdešavalo posljednjih par dana, ali napokon se i sva ta žurba završila. Došao je vikend, koji, naravno, nikada nije dosta za odmor, ali nije ni za odmet ta dva divna dana.
Selena se našla u dnevnoj sobi. Polako je prišla Harry te sjela pokraj njega.
"Harry, jesi siguran da želiš da idem sutra?"
"Naravno! Selena, to je tvoj posao. Iako bih možda više volio da ostaneš tu, ali preživjet ću dva dana." - nasmiješi se.
Možda mu se nije svidjela ideja da ide čak u London i to za vikend, ali onda je shvatio da to možda ne bi bilo onako kako je on zamislio. Selena, nije ista. Postaje drugi neko, a razlog tome jeste njena popularnost i njen posao. Nije mogao da dokuči da li ova veza više ima smisla, ali nije bio spreman odustati od svega sada.
"Uredu, ljubavi." - spustila je svoje usne na njegove i tu iz zadržala par trenutaka, dok je Harry jedva uzvratio. Legla je pored njega i ušuškala se u njegov topli zagrljaj. Obavio je svoju ruku oko nje, primičući je k sebi. Spustila je svoju glavu na njegovu ruku i uživala. Iako je i ona sama znala da ona nije osoba koja voli da se spušta na nivo nekoga kome je potrebna ljubav i pažnja, jer to je za nju predstavljalo nešto nisko, ali to baš i nije mogla odbiti od dečka kao što je Harry. Osjetila je potrebu za njegovom pažnjom, poželjela je da bude željena od strane čovjeka kojeg voli, bar je tako mislila.
(...)
Ostavlja poljubac na njeogov topli obraz i napušta kuću u ranim satima.
"Čuvaj se." - čuje iza sebe dok sjeda u svoje auto.
Kada je sjela u auto. Brzo pronađe u svom imeniku Bethany. Bila joj je potrebna danas jer je morala počistiti nered koji je ostavila iza sebe Selena. Odjeća po cijeloj sobi i slično.
"Bethany, Selena je."
"Oh, dobro jutro, Selena." - začuje sa druge strane, pospani glas Bethany.
Bethany sva mrzovoljna naslonjena na jednu ruku , jedva razgovara jer je bilo pola 7 u jutro, i još subota. Kakva divna kombinacija.
"Šta ti je sa glasom? Jesi dobro?" - iznenađeno upita Selena.
Bethany nije mogla vjerovati da je to pita u pola 7, te je usnama oblikovala riječ "Koji...?" Stotinu misli joj je prošlo kroz glavu. Pa upravo sam došla iz grada. Gdje me je udarilo auto, pala sam i umrla, pa se probudila, pa umrla, pa oživjela opet.
"Sve je uredu. Nego, jesi trebala nešto?" - Bethany upita.
"Da, trebala bi doći, jer ja putujem danas za London. Soba je u neredu."
"Uredu..." - prekinula je. Nevjerujući koliko je Selenin glas savršen u tako ranim satima, dok je ona zvučala kao promukla papiga.
Bacila se u na posetelju, sa dubokim izdahom. Nije bilo moguće da će opet zaspati, jer se već razbudila.
Odlučila je ustati i napraviti jedan krug oko kvarta. Pustila je sebi muziku, koja će je malo razdrmati i oraspoložiti. Lagano se kretala u ritmu muzike, ta na sebe navlačila uske helanke te, top za trčanje i preko duks. Obula, najdraži par, svojih Nike patika. Ubacila je slušalice u uši i krenula.
(...)
"Joj , moram požuriti..." - žurno se kretala, ka visokim vratima kapije. Brzo je ušla, te pokucala, očekivajući bjesnu Selenu na vratima, jer kasni. Ali ipak ne, na ulazu pojavio se niko drugi već Harry. Široko se nasmijao i pozdravio Bethany.
"Oprosti što kasnim, nadam se da se Selena ne ljuti." - tiho progovri. Očekivajući da će Selena banuti svakog trena.
"Pa Selena je otišla." - naslonjen na vrata, iznenađeno reče.
"Kako misliš otišla? Zar već?" - Bethany je osjećala olakšanje.
"Da. Otišla je jutros, kada te je nazvala."
"Već je tada otišla? Oh, pa to znači..." - Kada se našla unutar kuće, spozna da nema nikoga i da ostaje sa njim ostatak dana, tačnije večeri.
"Izgleda da smo samo ti i ja, večeras tu."
Jednom je rukom, zavodnički, prošao kroz kosu, dok je Bethany buljila u njega i njegove zelene oči.
A/N
Hmmm, eto ga nstavak sa 1800+ riječi, nadam se da je to dovoljno. Zakuhavaa see, hahah, naravno, nadam se da vam se svidja kako randnja ide i čemu vodi...
Da li mislite da je došao trenutak za...? hahah Myb, myb not...
Hvala vam na podršci, jako volim vase divne komentare, te sve moje redovne čitaoce, koje sam već upamtila. Nadam se vam se i ovaj nastavak svidio, jer jako želim da ova priča uspije.
Javila mi se djevojka sa željom da vam predložim njenu priču i to ću da uradim, znam koliko je teško da priča postane uspješna, pa ako želite pogledajte na profilu @aidastyles7- 'Our story' :)
Hvala vam još jednom i do sljedećeg puta...
With Love, Leillah