"Zdravo, draga." - Joss dražesno progovori, nakon što se Bethany našla u predsoblju.
"Dobar dan." - polako se odmotavala, jer dan je bio poprilično hladniji nego inače.
Spustila je svoje stvari u gostinjsku sobu i spremila se pronaći Harry'a zbog njenog mobilnog.
Kretala se kroz kuću, skenirajući sve sobe, neće li ga napokon ugledati.
"Tražiš nešto?" - duboki muški jutarnji glas, učini da Bethany zadrhti.
"Zdravo." - osmjehnu se nelagodno.
Iz svog džepa je izvukao mobitel i vrtio ga po svojim rukama.
"Izvoli." - pružio joj je sivu spravu u ruke, te tako dobio neočekivani zagrljaj od Bethany.
"Hvala ti! Hvala!" - ushićeno ga je obrgrlila svojim rukama, ne shvatajući šta zapravo radi.
"Uredu je."
Bethany se brzo pribrala i odmakla, sa rumenim obrazima.
"Mislim da si dobila poruku, a ja sada idem, zbogom."
Bethany je sumnjičavo upalila svoj telefon, međutim nigdje nije bilo notifikacije za poruku. Otvorila je maleno 'pismo' i ugledala ime Dylan, a onda i da je poruka već otvorena. Nije znala da li je više uzrujalo ime ispisano na ekranu ili pak to što je već neko pročitao.
"Nije valjda." - tiho je progovorila sebi u njedra. Shvatila je zašto je tako brzo nestao iz stana, ali odlučila se najprije fokusirati na poruku od njenog bivšeg dečka.
"Beth. Znam da je ova poruka došla kao iz vedra neba, ali zaista bih te volio vidjeti. xx"
Tiho je pročitala, ali činilo se kao da je neko čuo njen šapat.
"Ko bi te volio vidjeti?" - Joss se iznenada našla pored Bethany, buljeći u ekran.
"Ma... stari prijatelj." - nesigurno se nasmiješila.
"Stari prijatelj ili bivši dečko?" - Joss je prokužila Beth u sekundi, jer dovoljno je ona imala godina i iskustva da bi shvatila kada neko krije istinu.
"Da. Želi da izađemo. Nisam ga vidjela jako dugo. Šta misliš?"
"Idi!" - Bethany je u čudu pogledala sičušnu ženicu pored sebe. "Jeste sigurni?"
"Naravno, nemaš šta izgubiti." - širok osmijeh se našao na njenom licu.
"Upravu ste! Pristat ću." - brzo je otipkala mjesto i vrijeme, te spremila mobilni u svoj džep.
(...)
Presvlačila je novu postelju bračnog kreveta, koji je bio ogroman. Razmišljala je o mnogim stvarima, dok sjedila na njemu. Kada je zamislila Harry'a bez majice na licu joj je pobjegao maleni osmijeh, ali onda se sjetila da je to posljednje o čemu treba da razmišlja te se brzo uhvatila posla, kako bi završila sve na vrijeme i pojavila se na sastanku.
Prišla je Seleninom ormaru. Ormaru koji je bio kao njen čitav stan, police sa potpeticama, raznih vrsta, a onda sa druge strane pak razni kaputi, bunde, u visokom providnom ormaru niz dugih uskih haljina. Vješalice kraj prozora su bile pune obješenih torbica i modnih dodataka. Bethany se osjećala kao da je ušla u butik, a ne ormar.
Posegnula je za bež salonkama, samo ih je htjela pogledati iz bliza. Popela se na vrh svojih prstiju i samo što ih je trebala dohvatiti... čitava polica se srušila, a Bethany je završila na podu zatrpana štiklama. Polako se pridigla i ugledala par rana na svojim rukama, i malenu ogrebotinu na čelu. Čovjek bi pomislio da je preživjela napad lavova, a ne par visokih potpetica.
Shvativši da je Selena još uvijek u kući, brzo se pridigla te počela namještati policu. Kada je poravnala policu, brzo je počela slagati štikle.
Dok se Bethany mučila sa visokom policom i velikom količinom štikli, ormaru se približavala jedna osoba. Pružala je svoje duge, vitke noge jako brzo. Našla se ispred vrata, a zatim i otvorila.
"Zdravo, Bethany."
"Oh, dobar dan Selena." - Bethany je stajala naslonjena na police, sva zadihana, ali za divno čudo, ni jedna cipela nije bila na podu.
"Samo sam malo slagala... i sređivala Vaš ormar. Zaista imate divne komade odjeće." - na lice je izvila jedan lažni, ubjedljivi osmijeh.
"Znam ja to i bez tebe, nego reci ti meni je li ti Harry išta govorio o meni sinoć?" - odjednom Selena je uputila jako čudno pitanje. Bethany upoznata sa činjenicom da je nije spominjao u dobrom smislu, odluči se što prije izvući iz ovog neobičnog razgovora.
"Ne, nije, ali bio je uzrujan, ali nije ništa govorio o tome."
"Aham. Nego, Bethany da li ima neko u tvom životu... mislim, neki dečko?" - prekriženih ruku u uobičajenoj uskoj odjeći, naslonjena na okove vrata, 'bombarduje' Bethany s pitanjima.
"Pa..." - Bethany je shvatila zašto je pitala, jer sumnja da ona ima nešto sa Harry'em. "Nismo još uvijek upotpunosti u vezi, ali vodi ka tome..." - opet su preko njenih usana izašle njene sitne laži, a to joj je najteže padalo, jer nije voljela lagati.
"Zaista? Pa, sretno onda." - prvo se iznenadila, jer joj Bethany nije izgledala kao djevojka koja bi mogla imati neku ozbiljnu vezu, ali i pored toga ona je u njoj prije vidjela prijetnja, ali sada sve manje.
(...)
"Da li je ovo prejednostavno?" - Bethany je slagala razne face ispred uskog ogledala, gledajući svoju odjeću.
"Dovoljno je dobro, ne želiš da ga zadiviš, jer je to kežualni izlazak, ne treba da se previše sređuješ, shvataš?" - Joss je davala savjete Bethany, koja je idalje bila sumnjičava.
"Kamo sreće da sam prije vidjela poruku... Ej, možeš misliti Harry je otvorio poruku bez mog znanja?" - Bethany se žalila jadnoj Joss, koja je slušala Bethany'ine 'probleme' čitav dan.
"Zaista? Ne vidim razlog da to uradi, osim..." - spustila je pogled postiđeno.
"Osim šta?" - Bethany se odmah trznula i okrenula ka njoj.
"Ništa."
"Joss?"
"Pa ne vidim razlog za to, uredu znatiželja, ali zašto bi on otvarao poruku djevojke koju je tek upoznao, osim ako nije već pronašla mjesto negdje u njegovim mislima." - u jednom dahu izgovori.
"Ma ne, nije to sigurno... Nego, sreća pa sam obukla štikle." - Bethany je uspaničeno skrenula sa teme, jer joj je bilo i više nego neugodno, ako su Joss'ine riječi bile istina, te je brzo prebacila priču na svoje crne salonke.
(...)
Selena se cijeli dan motala po kući, očito da je svađa sa Harry'em prestavljala razlog zašto ne bi otišla na posao, dok je Bethany pristojno izbjegavala, kada god bi je srela.
Bethany se spremala da krene, ovog puta nešto ranije zbog njenog sastanka sa Dylan'om. Obukla je svoju toplu jaknicu, te stavila svoju torbicu preko ramena. Kada se spremala da napusti stan, začula je jaki zvuk auta, koji je polako ulazio u garažu. Odluči što prije izaći, kako ne bi morala susresti Harry'a, nakon današnje priče sa Joss, a i pročitane poruke.
"Bethany, nećeš se ni pozdraviti?" - Morala se zaustaviti, nakon što joj se dobro poznati glas obratio.
"Zdravo." - nasmješila se, te nastavila hodati, ali je nakon par trenutaka zastala. Odlučila je da Harry ipak ne bi trebao proči ne kažnjeno zbog svog postupka.
"Harry!" - dreknula se, dok se ubrzanim hodom kretala ka njemu, a on se naglo zaustavi i okrenu ka njoj.
"Je li sve uredu?" - izenanađeno je upita.
"Jeste, mislim, nije! Kako si se usudio otvoriti poruku?" - sve je sjevalo oko nje, ako je išta postojalo što je Bethany moglo jako razljutiti jeste da neko kopka po njenim privatnim stvarima.
"Misliš na poruku tvog dečka?" - glasno se nasmijao.
"Čekaj, on mi nije dečko..."
"A, znači tako." - neobičan se smješak našao na njegovom licu.
"I da jeste to nije tvoja stvar. Shvaćaš, to je moja privatna stvar. Privatna! Možda bi bilo bolje da se pozabaviš sa svojom zaručnicom, koja okolo hoda i raspituje se da li je varaš, nego što gledaš moje poruke..."
Bethany se okrenu, ne želeći više išta reći, jer zaista posljednja rečenica bila je dovoljna. Harry je ostao u stajati u nevjerici nakon Bethany'ini riječi, nevjerujući onom što je ona zapravo rekla. Okrenuo se, te se zaputio ulaznim vratima, i ovaj put Selena je pretjerala.
Uzela je dvije bijele slušalice i stavila ih u svoje uši. Kretala se ubrzano ka Central Parku, kako ne bi zakasnila. Neki čudni osjećaji su se mutili u njenjom trbuhu. Dylan, dečko koji joj je kupio budilicu i ostavio je preko poruke, je ipak njoj mnogo značio. Kada se djevojka veže za nekoga, teško se pušta toga, a ovog puta to je za Bethany bio Dylan.
Nakon što je duži dio puta prešla sa autobosom, sve je bila bliže svom odredištu. S obzirom da se autobus zaustavlja jako blizu Central Parka, Bethany je stigla na vrijeme.
Zaustavila se na Bow bridge (mostu). Naslonila se na pločnik mosta te čekala da se Dylan pojavi. Odjednom je osjetila na svom ramenu, nečiju ruku. Brzo se okrenula i sastala se oči u oči sa muškarcem, koji joj se nije činio poznatim.
"Oprosti, da li se poznajemo?"
"Zezaš me." - muškarac se glasno nasmijao.
"Ne bih rekla." - nakon što je progovorio, glas joj se činio poznatim.
"Bethany, ja sam...Dlyan." - raširio je ruke, dok je ga je Bethany gledala u nevjerici. Očekivala je mršavog šmokljana, sa kosom koja je pokrivala polovinu njegovog lica, košulju koja bi na njemu stajala kao na vješalici...
Dugih 5 minuta ga je samo promatrala. Uska tamno plava majica, isticala je njegove trbušne mišiće, koje nije mogla zamisliti na njemu, prije par godina. A tek lice, njegovi usjeci na obrazima, činili su joj se kao da kada bi ga dohvatila, obrezala bi se.
Kako je ona gledala u njega, i on je u nju. Bethany je uvijek izgledala lijepo, ali kako je postajala starija i zrelija njena ljepota je samo rasla, a ona je postala prava dama. Gledao je njenu smeđu kosu, njene zelene oči i savršenu figuru.
"Dylan, o moj Bože. Ti ne ličiš na sebe." - krenula mu je u zagrljaj.
"Zaista, Bethany, moram priznati ljepša si nego ikada."
Bethany je postiđeno spustila pogled. Dylan je i onda sa 18 godina, kada je tek postao punoljetan, a izgledao je kao da ima 13 bio joj drag. Sva njena ljubav tih tinejdžerskih dana bila je usmjerena ka njemu, a tada se i najviše voli, mislite da znate sve o ljubavi i životu, ali ustvari ne znate, ništa. Iako je on bio taj koji je prekinuo tu njenu prvu vezu, Bethany je za njega imala posebno mjesto u svom srcu i znala je da će on uvijek biti negdje tu, manje ili više.
"Idemo li?" - odlučili su se za maleni kafić blizu parka. Dok su se šetali, šutnja je popunjavala prostor između njih. Kada su sjeli izgledali su tako izgubljeno, a uzrok tome jeste bilo buđenje starih osjećaja, starih sjećanja.
"Oprosti." - Dylan je ugušio tišinu između njih dvoje, sa riječju koju Bethany nije očekivala, zato se i trznula te umalo ispljunula kafu koju je pila.
"To sam ti trebao davno reći, ali nisam imao snage. Promjenio sam se, jer ni jedna djevojka me nije htejla ni pogledati. Promjenio sam se, jer nisam bio prihvaćen u društvu... ali onda sam shvatio da si me ti prihvatila i voljela i kada nisam izgledo ovako dobro."
"To je istina..." - nasmješi se. "Nego, otkud to da mi se javiš?
"Te noći popio sam koju čašicu više i jednostavno sam pronašao tvoje ime u imeniku i odlučio pozva ti te van."
"Nije valjda da nemaš djevojku?" - iznenađeno upita.
"Ne... sada cure su mi samo zabava, nisam još pronašao neku sa kojom bih mogao biti u nekoj ozbiljnijoj vezi. Šta je sa tobom?"
"Isto, nije se našao taj koji bi me oborio s nogu..." - Ne zna zašto, ali odjednom u njenim mislima pojavio se on, kovrčavi dečko, Styles.
"Vjerovatno si ovo protumačila kao spoj, ali za početak mislim da je ovo ponovno okupljanje prijatelja." - tu se vidjela njegova samouvjerenost, međutim Bethany je naučila na to.
"Da." - Oboje su se nasmijali, te nastavili svoj razgovor uz toplu kafu.
(...)
"Selena!" - Harry se dreknuo svim glasom.
"Molim?" - Selena je izašla iz dnevnog boravka, stavljajući naušnicu u njeno uho. Harry je ostao zatečen prizorom, jer je Selena izgledala i više nego dobro. Uska, kratka haljina, visoke potpetice. Pitao se gdje se to ona zaputila.
"Ideš negdje?" - iznenađeno je upitao.
"Možda."
"Pa zašto si se onda tako sredila?"
"Ne smijem se srediti za svog zaručnika?" - polako mu se približila.
"To je za mene?" - koraknuo je jednom unazad.
"Da, za tebe. Želim ti se izvinuti zbog onog sinoć, prešla sam granicu. Ne želim da se svađamo, to je sigurno posljednje što nam sada treba."
Harry je potvrdno klimnuo glavom, a Selena mu se približila još više i ovog puta Harry ju je obuhvatio oko struka. Odlučio se prepustiti, jer je i njemu trebalo malo odmora od svega. Polaku se se kretali ka spavaćoj sobi, a onda i završili u krevetu. Harry je polako spušta njene naramenice i miliovao njene noge, dok je ona uživala u svakom njegovom dodiru.
(...)
"Hvala ti." - Dylan je otpratio Bethany do kuće.
"I drugi put." - nasmješeno je stajao ispred nje i nije imao namjeru pomjeriti se. Polako se počeo primicati njenom licu, dok je Bethany osjećala njegov topao zadah. Privukao je k sebi, ali Bethany nije željela da se sve prebrzo desi, te ga je lagano odgurnula od sebe.
"Oprosti, ali ne mogu." - očito je Dlyan bio taj koji je njihov izlazak smatrao spojem.
"Izvini..." - okrenuo se i opsovao. "Nisam mogao odoljeti, kako sam samo glup!"
"Dylan, ne bih imala ništa protiv, ali mislim da sada trebamo ostati na tome da budemo prijatelji..."
"Slažem se, u potpunosti." - uputili su jedno drugome ohrabrujuće osmijehe, te se nakon toga i rastali.
Dylan je nabio kapuljaču svoje jakne na glavu i otišao, a Bethany se polako kretala ka vratima svog stana. Dok se penjala razmišljala je o svemu, nevjerovatno je bilo to da je razumjela Dylanov potez da je poljubi, ali ne i to da se njenoj glavi pronašao dosadni Styles, kada ju je Dylan pitao da li ima nekoga...
A/N
2212 riječi. Ovo je nešto duži i brži nastavak, od prethodnih. Nadam se da vam se sviđa, jako sam sretna kada ostavljate lijepe komentare, ali tako isto volim i kada mi se ukaže na pogreške, evenutalno nedostatke :) Drago mi je jer priča ima sve više čitaoca i nadam se da će ih biti sve više...
Nastavak će možda ići sljedeći vikend, jer ova sedmica mi je prebukirana sa školom -.- ali ljudii raspust je za 32 dana, pomno čekam taj 31. 12. bilo je dosta škole idemo se zabavljati hahah
Bacite vote ili komm, ako vam se dopao ovaj nastavak (zanemarite ako ima greškica, pisala sam u kasnim satima haha) Hvalaa :) <3
Do sljedećeg puta, much lovee <33
Leillah