Igre gladi: Krv

18

Pred očima mi je ovaj put bio Angus, pun mržnje. Hvatao me za vrat, gušio me, klao me i dok slapovi krvi tekli niz mene, govorio je: "Kako možeš, kako možeš ubiti djecu?" I dok me je držao, došlo je s noževima ostalo dvadeset i troje djece, među njima Cleave i Orry koji su mu se jedva čekali priključiti klanju.

"Sine, sine." sad me je otac držao dok sam vikao. Primijetio sam da se sav tresem i kupam u znoju. "Što se događa, sine?"

Plač je ovaj put bio jači od mene. "Angus." samo rečem i rasplačem se. Sad me je pridignuo i čvrsto zagrlio dok sam mu plakao na prsima. Htio sam ovog oca i nisam htio da nestane. Samo sam htio da me zaštiti, mene i mog brata.

To je bio zadnji put da sam imao oca kakvog sam želio. Zbog njega, kuća se sad postala toliko neuredna da smo trebali platiti tri ili četiri žene da ju svaki dan čiste. Često smo ga već u rano jutro nalaziti pijanog, kuća je uvijek smrdjela na alkohol, njegov znoj i povraćanje. Najbolji su bili dani kad bi ih potpuno prespavao. Srećom na nas nikad nije digao ruku, ali nismo se u njega petljali da nam ne naudi.

Jednog dana, dok je još spavao, Lamb je otvorio hladnjak za doručak i našao ga praznog. "Moramo u tržnicu." rekao je."Možda samo ja."

"Ne, idem i ja." rečem.

Do tad nisam nikako izašao iz kuće, ali nisam mogao pustiti svog brata da ide sam među ljude. Dok sam se vozio u kolicima, ljudi su me gledali kao nekoga s druge planete. Moglo se vidjeti da su bili ovaj put u boljem stanju jer Okrug 10 te godine nije gladovao. Lamb se cijelo vrijeme držao uz mene, a odrasli su me počeli podsjećati na mutante. Još sam samo počeo čekati da se počnu glasati kao oni.

Mnogi su nas s prijezirom gledali kad su vidjeli koliko možemo kupiti. U mom krilu su već bile tri pune vreće. Nakupovali smo se voća, povrća i ribe. Slijedilo je meso. Lamb je odmah pokazao prema mesnici Muscel. "Drugi put." rečem, ali brat me zaustavio.

"Bio sam nekoliko puta kod njih. Rekli su da nam fale naše razmjene."

"Nema veze, idemo doma."

"Ali rekli su da bi te rado vidjeli jedan dan."

Oni mene vidjeli? Ne, ne mogu tim ljudima više doći pred oči. Ja sam nesretnik koji je trebao zaštititi njihovu djevojčicu. Umrla je pred mojim očima, a ja nisam ništa učinio. "Lamb, nema šanse."

"Hajde." sad me gura prema njihovoj kući, a ja pokušavam nekako zaustaviti kotače.

Pred kućom se upravo pojavi njen otac, sada s više sijede kose nego smeđe, mršaviji i onih zlatnih očiju kakve je i Cleave imala. Upravo dolazi do mene, a ja pokušavam nekako pobjeći. Da mi barem funkcioniraju noge.

"Dečko, prošla su dva mjeseca, još se nisi udostojao posjetiti nas." govori mi. Sad skamenjen stojim pred njim i tresem se. Ne znam što da rečem. Približi nam se i klekne pred mene. "Više je fer za tvoga oca, on je ipak već izgubio jednog sina na taj dan. Trebao mu se vratiti i drugi. Već i sam znaš kako je moja Cleave bila tako dobra. Znali ste je i prije."

Sad mi je odmah potekla suza koju sam obrisao. Bila je dobra, svatko tko ju je znao, volio ju je. "Bili smo i mi sretni. Mnoga djeca su bila toliko unakažena da im se tijela nisu vratila. Mi smo dobili našu djevojčicu na trag i pokopali smo je uz brata. Hoćeš li je vidjeti? Bila ti je prijateljica."

Prijateljica, na tu riječ sam se skamenio. Rado bih odmahnuo glavom, ali ne mogu više. Čovjek me vozi iza svoje kuće, tamo, gdje su nekad držali kokoši, sad su napravili svoj mali vrt u kojem su bila dva groba, njegovog dječaka i sad djevojčice, gdje je bila njena slika sa toplim osmjehom. Njena majka je bila tamo i čim me je vidjela, pobjegla je u kuću. Postavio me točno pred grob ni sam mogao maknuti pogled.