Igre gladi: Krv

4

Sanjao sam krvavi bazen put dječjih leševa, gdje ja držim nož. Kad sam otvorio oči, shvatio sam da u areni neće biti puno drugačije. Probudio sam se u znoju, cijeli krevet je bio mokar. Kad bi mi se to dogodilo kod kuće, sam sam trebao oprati plahtu. Posteljinu će promijeniti Avox ovaj put. Prvi put sam spavao na madracu, pa sam otišao u kupaonicu. Jedini tuš koji sam ikad vidio i koristio je bio u školi, ali taj tuš je imao samo hladnu vodu. Ovaj put se mogla namjestiti temperatura, a topla voda je bila toplija od ljetne kiše. Ovdje su mirisi sapuna i šampona bili toliko opojni da mi se zavrtjelo u glavi.

Nakon tuširanja sam obukao hlače i košulju koja mi je bila velika. Očito se nisu pripremili za koščato dijete u Igrama, iako to nije bila rijetkosti. Izašao u drugu sobu, gdje je Cleave sjedila u svom ogrtaču i jela doručak. Čak i za doručak obroci su bili obilni, a obrok jučer je mene zasitio dovoljno za danas. "Dođi, sjedi." govori mi.

Sjednem gdje mi nosnice ispuni miris masti. Opet ima pogačica da nas hrani tjednima, samo što bi kruh stario. Ispred mene je i brdo omleta, maslac i med koji nikad nisam kušao. Usput u šalici je smeđa tekućina koja toliko slatko miriše da me plića zabole.

Uzmem omlet jer mi je to najpoznatiji obrok. Sjetim se kako sam se kod kuće penjao po drveću i skupljao jaja iz gnijezda. To nam je mnogo puta bio obrok umjesto mesa. Ovaj omlet je slaniji nego onaj koji jedem kod kuće, ali i masniji. Tu je solarica. Vidim prvi put kako se sol koristi kao začin, a ne očuvanje hrane.

Sjećam se kako smo u školi posjećivali pčelinjake, ali nismo nikad kušali med. Jeo sam omlet s viljuškom kako sam znao i umio. Ipak je omlet bio mekan i bilo ga je lako prerezati i pojesti. Popio sam smeđu tekućinu i okus mi se učio poznat.

"To je čokolada." reče Cleave. "Nisam znala da se pije u tekućem obliku."

Čokolada, vidio sam ju s prozora mnogih trgovina, gdje su ih samo bogata djeca kupovala, ali nisam ni prepoznao njen miris. "Kakav je med?" pitao sam. Kladim se da ga je prije kušala.

"Sladak. Presladak. Pomiješaj ga s maslacem ako možeš"

Maslac mi je jednom ponudila susjeda koja je preživljavala proizvodnjom maslaca. Nije bio posebnog okusa osim što je bio mastan. Ovaj put sam kušao maslac i med. Ništa slatko do sad nisam okusio. Kako je to kad ti je svaki dan obrok čisti luksuz?

Dolazi Aeliana za stol, ovaj put u bijeloj haljini, svjetlucavoj haljini. Zašto se sad bolje uredila? Opet ima ono neobično držanje dok jede, uspravno držanje, elegantno žvakanje, bez ikakvih faca, način na koji grize, žvače, izuma pribor, briše usne, svaki pogled je bio pažljiv i elegantan. Čak nije ni šminku poremetila.

"Zaboravio si obuti cipele." reče mi.

Umalo sam zaboravio da imućniji ljudi imaju cipele za svaki dan. Pod nogama mi ovaj put nije bilo bodljikavo kamenje nego mekani tepih, pa nisam ni primijetio. Sad ću barem na nogama nositi cipele svaki dan. Barem nam u areni daju cipele. Lijepo od njih.

"Avoxi su ti prali i malo doradili košulju i hlače. Ja ću ti namjestiti kosu."

"A i mogao si je osušiti." reče Cleave.

"Kako?" Ne mogu sam ukloniti vodu iz kose, mogu je samo ocijediti. To tako ne ide.

"U kupaonici ima sušilo."

Sušilo? Čuo sam za to, nešto kao ventilator što proizvodi vjetar. Takvo nešto do sad nisam vidio. Je li ga itko imao u Okrugu 10? Mnogi nisu imali ni struju, nije ju imala ni Cleave. Ali ona nije bila toliko siromašna da se hranila glodavcima i gmazovima.

"Jedite što više možete prije Igara, iskoristite sve mogućnosti koje vam Kapitol nudi."

Nisam više znao što misli. Misli li da moramo nabiti masu prije Igara da bi što duže preživjeli ili misli da nam je ovo zadnja prilika da imamo nešto u čemu ćemo uživati. Ipak sam jeo što sam više mogao. Sve sam kušao što je bilo na stolu, ne želim ući kao kostur u arenu.