Igre gladi: Krv

2

Ovim Igrama se obilježilo već treće desetljeće. Reklamirale su se kao posebne, kao Kvartalna pokora koju su toliko napuhali da ju više nisu pokazali. Pobjednica tih Igara je pogubljena sa cijelom svojom obitelji, jer su bili odgovorni za smrt predsjednika. Tada nije bilo nekih posebnih pravila osim načina biranja. Ovaj put je volontiranje zabranjeno, ali nije način biranja. I dalje se izvlači ceduljica kao svaki put.

Dok idem u svojoj najboljoj odjeći, jedan od rijetkih dana kad nosim cipele na nogama i košulju bez rupa, te hlače bez poderanih koljena, Angus me drži za rame iako mi je ovo već četvrta žetva. Njegova je zadnja, Lambu je tek prva, pošto je navršio dvanaestu prije tri dana.

Tessera je razlog zbog čega Angus do sad ima trideset i pet ceduljica, a ja dvadeset. Sreća pa Lamb ima samo jednu. Ipak jedva da ima djeteta koje ove godine nije uzelo tessera, čak i Cleave koja je rijetko gladovala, pošto njeni roditelji nisu dobili plaću jedan mjesec i sav prihod im je oduzet. Taj mjesec je više ljudi nego prije, čak i djece predškolske dobi završilo na vješalima zbog krađe, crnog tržišta ili izazivanja nereda. Lamb je bio jedan od rijetkih koji nije nijednu uzeo.

Angus ima ove godine šanse da se izvuče i više nikad ne vrati u ovaj red ili da bude odabran pet puta više šanse nego mnogi. Otac vodi svoj najmlađeg i najdražeg sina za ruku. Prije stajanja u redove, dopusti da ga najmlađi sin zagrli oko bokova. Nas dvoje samo potapša po ramenu. "Proći će ovo brzo." govori mu.

Angus nas oboje hvata za ramena i vodi kao da nas štiti od nečega. Nema šanse da nas od ičega zaštiti. Ocu je ovo sigurno jedan od najgorih dana. Prvi put, ali i zadnji da su mu sva tri sina kandidati za Igre. Kad sam ja navršio dvanaestu, govorio je da bi nas radije svih pobio je jer tada bila šansa više da mu jedan od sinova završi u Igrama. Zbog brata je bila već i previše jedna trauma.

Ja znam gdje već trebam ići i postupak. Angus dovodi Lamba do njegovog reda i objašnjava mu postupak. Iz svog reda gledam kako i u čučnju je viši od njega. Sada ima šansa da izgubim starijeg brata koji je sve činio da nas zaštiti i najmlađeg, koji je uvijek jedva vidljiv među gomilom.

Potpisujem se i stajem među red dječaka svoje dobi. Svi su viši od mene, gledaju me kao čudnu pojavu. Nijedan od njih, čak ni iz moje škole nije moj prijatelj. Nikad pred djecom ne znam što reći, pa šutim. Cijeli život gledam kako mnogi gube živote zbog jezika, pa držim jezik za zubima, potpuna suprotnost mojoj braći.

Jedva čekam da se ovo sve završi. Svi ćemo i tako svaki dan gledati Igre u posebnoj prostoriji u Palači pravde jer rijetko tko ima struju kod kuće, a još rjeđe televizor. Koliko znam, samo ga ima gradonačelnik. Gledanje Igara je obavezno jer nas često u školi znaju pitati pitanja o događajima, ili odrasle na poslu, nekad čak i Mirovnjak na ulici. Neznanje rezultira javnim bičevanjem, nekad i smrtnom kaznom.

Na pozornicu izlazi naša voditeljica koju imamo posljednjih deset godina, Aeliana. Žena je formalnija od većine Kapitola, crna ravna kosa do brade, crna suknja, crni sako i crne čizme, tako svake godine, kao da se sprema za pogreb, što i jest slično.

"Dobro došli i sretne Igre gladi." reče Kaptolskim naglaskom, ali dubljim tonom, kao da nema veselja. Čini se da svake godine jedva čeka da ovo obavi i krene doma. "Ovim Igrama obilježavamo treće desetljeće i napominjem, nema volontiranja."

Čini se da ovaj put promjena pravila nije uzalud. Desete Igre, kada ja nisam bio rođen, govore da je tada prvi put mentora, sponzora i intervjua. Jedanaeste su bile prve u prirodnoj okolini, dvadesete su bile još glamuroznije. Jedva se sjećam, ali vidio sam snimke. Tada su kostimi bili glamurozniji, parada je bila glamuroznija, dvorana za intervju je bila još bolje uređena i tehnički napredna, a prvi put su se u Igrama mogle kontrolirati prirodne pojave. Tada su prvi put Igrotvorci izazivali poplavu i kontrolirali temperature.