Igre gladi: Krv

8

U mom snu okolina je puna ruševina, srušenih blokova nekadašnjih zgrada. Tu su leševi stotina dječice i krv u potocima. Djeca ubrzo ustaju, grabe kamenje cigle i sve što mogu da se međusobno poubijaju, a brzo dolazi nova rulja, ljudi u šarenim odorama koji navijaju za što više smrti – Kapitol.

Trgnuo sam se kad sam osjetio da nešto se ispod mene trese. Vidim kako tlo podrhtava i kamenčići počinju padati iz zidova. "Cleave!" vičem, ali ona je već budna.

"Brzo van!" viče. Grabimo stvari, mičemo ormarić i bježimo iz prostorije niz stubište. Ovo nije najbolji potez za potres, ali Igrotvorci naš žele vani. Poviše nas se čuje još veći tresak i počne se širiti prašina. Gornji dio zgrade se već počeo narušavati. U zidovima se počinje stvarati sve više pukotina. Kad izletimo vani, poletimo ispod prve ruševine i gledamo kako se zgrada ruši u kamene blokove. Jaknom pokrijem lice da mi prašina ne ispuni oči i nosnice. Kad podrhtavanje prestane, ne vidim ispred sebe više ništa osim kamenih blokova.

Znamo da ne možemo ovdje ostati ostatak dana. Sigurno ne bismo daleko dogurali s nešto dvopeka, sušenog mesa i pola boce vode. Kako bi bilo da pojedemo nekog Avoxa? Ne, Kapitol ne tolerira kanibalizam. Jednom su pustili mutante na posvećenika koji je htio pojesti ubijena protivnika. Sada smiju jedino mutanti biti kanibali.

"Idemo li?" pita Cleave.

"Idemo."

Stavljamo kapuljače na glave da se što lakše uklopimo s okolinom. Njeni crveni pramenovi bi nas iz daleka odali. Za sada znamo da mutante privlači zvuk. Kako reagiraju na boje, ne znamo. Krećemo se polako uz kamene blokove i trudimo se biti nevidljivi, kao ja u lovu. Mutante je sigurno potjerao potres, ne znamo što je bilo s drugim posvećenicima. Top se još nije čuo.

Dok smo se polagano kretali u potrazi za boljim skrovištem, čuli smo vapaj djevojčice. Barem jedno je dijete bilo ozlijeđeno. "Orry, brzo, Orry!"

Netko je kraj nje. Nisam ni mogao zaključiti o kome se radi, ovaj put je bilo previše djece. "Idemo." potegnem Cleave za ruku. "Sumnjam da nam mogu išta." Nadajući se da nije zamka i da zvuk ne privlači Karijeriste, pratili smo vapaje djevojčice, dok nismo došli do scene. Plavokosa djevojčica pod kamenim blokom tako da joj se jedva vidi glava, a dječačić, sigurno manji od nje pokušava nekako ukloniti blok. Znali smo o kome je riječ, dvoje najmanji od najmanjih – Okrug 12, više opasnost za sebe nego za nas.

Vidio sam kako djevojčici plave oči padaju na nas, a dječak se okreće. Odmah vadi nož u drhtavim rukama. "Klonite se nas." viče. "Bježite da ne pozovem mutante." Tom bukom se čudim kako još nisu došli.

"Trebamo im pomoći." reče Cleave. Bilo bi milosrdnije odmah ih dokrajčiti nego ih potezati u ovoj okolini. Kako im se približavamo, tako dječak još više vrišti.

"Ubit ću vas, kunem se. Maknite se."

Buka je učinila svoje. Čujemo zvukove poput životinja koje ispuštaju Avoxi i vidimo ih nekoliko kako trče prema nama. Dječak odmah pokuša podići kamen, ali ne ide. "Brzo, dižimo kamen." govorim. Nas dvoje dotrčimo i hvatamo kamen rukama. Uza sav napor uspijemo dignuti kamen s djevojčice, ali se ona ne miče.

"Držite to." govorim, dok pustim kamen i izvučem djevojčicu za ruke koja je vrištala od bolova. Sad smo ih sigurno privukli još više. Ugledam kako krdo trči prema nama i grabim djevojčicu u ruke. Dovoljno je malena i da ju ja nosim.

"Bježimo." govori Cleave i grabi dječaka za ruku. Bježimo od stotine njih, barem. Trčimo ovaj put i skoro na svakom putu ih nalazimo nekoliko. Trčimo i preskačemo preko kamenih blokova, jer mislimo da oni mogu samo po ravnome, ali zaključimo suprotno. Čim vidimo kuću bez krova, sličnu skladištu i trčimo u nju. Cleave i Orry odmah zatvaraju vrata, a ja ispustim djevojčicu, grabim gredu i provlačim ju kroz brave.