286.

1.2K 35 12
                                    

Harry:

Otvarajući vrata stana, ostanem iznenađen što su sva svetla upaljena. Tessa ih obično ne drži sva upaljena; uvek pazi da nam račun za struju ne bude prevelik.

"Tess, stigao sam. Jesi u sobi?",dozivam je. Osetim miris večere  i tiha muzika dopire iz naših zvučnika.
Bacim svojufasciklu i ključeve na sto i odem je tražiti. Odmah primecujem da su vrata spavaće sobe malo otvorena, potom začujem glasove kako se iskradaju kroz njih, kao da odgone muziku dalje u hodnik. U trenu kad prepoznam njegov glas, grubo širom otvorim vrata.

„Sta koji kurac radite?"viknem, a zvuk moga glasa odjekuje malenom sobom.

„Hari?Što ti radiš ovde?"- pita me Tessa, kao da sam ja ovde uljez. Podiže postelju da njom pokrije svoje golo telo, a blagi smesak joj igra na usnama.

„Šta ja radim? Što on radi?",uperim prstom u Zejna koji se izvlači iz kreveta i počinje navlačiti gaće.
Tessa me i dalje gleda kao da sam ja taj koji jebe neku budalu u našem krevetu.

„Ne možeš stalno dolaziti ovamo, Hari".
Ton njenog glasa tako je sažaljiv, kao da mi se ruga. „Ovo ti je već treći put ovoga meseca" ,uzdahne ona stišavajući glas. "Zar si opet počeo piti?"

U njezinu pitanju čuju se i saosecanje i razdražljivost.
Zejn prođe ispred kreveta i zaštitnički stane ispred nje, držeći ruke iznad njenog... trudničkog stomaka.
Ne...

"Zar si...?",gotovo se gušim. "Ti si... ti i on?"
Ona opet uzdahne, popravljajući pokrivač na sebi.

"Hari,ovo smo prošli već toliko puta dosad. Ti više ne živiš ovde. Ne živiš ovdeveć, ne secam se više, nešto vise od dve godine."
To izgovara s puno strpljenja, ali primjećujem kako pritom očima traži Zejnov pogled da joj pomogne s uljezom.
Zbunjen sam, ostajem bez vazduha, padam na koljena pred njima dvoma, I odmah osecam nečiju ruku na svom ramenu.

"Žao mi je, ali sad moraš otići. Uznemiruješ je "- blago mi govori Zejn.

"Ne možeš mi to uciniti",preklinjem je pružajući svoju ruku prema njenom trudničkom stomaku. Ovo ne može biti stvarno. Ovo ne može biti stvarno.

"Sam si sebi sve uradio",reče ona. "Žao mi je, Hari,ali ti si to uradio.

Zejn je miluje po ruci da je umiri, a mene gusi gnev.Guram ruku u džep i vadim upaljač. Nijedno od njih to ne primecuje; samo se grle dok moj palac prelazi preko  upaljača. Taj mali plamen odnekud poznajem, sad mi je već stari prijatelj, dok ga prinosim zavesama. Zatvaram oči dok Tessino lice sjaji obasjano besnim plamenovima koji gutaju sobu.
"Hari!"

***

Markovo je lice prvo što vidim kad otvorim oči. Gurnem to lice od sebe i bacim se s kauča na pod u panici.
Tessa je bila... a ja sam...
"Ej, čovece, nešto si gadno sanjao",odmahuje Mark glavom gledajući me. "Jesi okej? Mokar si kao miš."

Trepnem nekoliko puta i provučem ruke kroz kosu, mokru od znoja. Bol u ruci me ubija. Mislio sam da će modrica dosad već proći, ali nije.
"Jesi okej?"
"Ja..."
Moram se skloniti odavde. Moram nekud otići ili nešto učiniti. Slika sobe u plamenu još mi je pred očima.

"Uzmi ovo i vrati se na spavanje. Tek je četiri ujutro."

On odvrne čep na plastičnoj bočici i stavi mi jednu tabletu na znojni dlan.
Kimnem, nesposoban išta reći. Popijem tabletu bez vode i legnem ponovo na kauč. Pogledavši me još jedanput, Mark nestane u svoju sobu, a ja izvadim mobitel i pogledam Tessinu sliku.
Prije nego što sam se uspio spreciti, prst mi je već prešao preko ikone za poziv. Znam da ne bih to smeo,ali kad bih samo čuo njen glas, jednom, možda bih mogao mirno zaspati.

After 3 (prevod)Where stories live. Discover now