279.

1.3K 57 18
                                    

Tessa:
Ipak još imam nekog ponosa i radije ću se sama suočiti s Harijem i obaviti taj razgovor s njim licem u lice. Tacno znam šta će učiniti. Reći će mi da sam predobra za njega i da on nije za mene. Reći će nešto što će me povrediti, a ja ću ga pokušati uveriti u suprotno.

Znam da Kim sad mora misliti da sam prava budala jer trčim za njim nakon što me onako hladnokrvno ostavio, ali ja ga volim, a to radiš kad nekoga voliš: boriš se za njega - trčiš za njim kad znaš da si mu potrebna. Pomažeš mu u toj borbi protiv samoga sebe i nikad ne odustaješ od njega, čak ni onda kad je on već odustao od sebe.

"Dobro sam ja. Ako ga pronađem, a ti budeš sa mnom, osetice će se kao da smo ga sterale u cosak,to će samo pogoršati stvari ",govorim Kim po drugi put.

"Molim te, budi oprezna. Ne bi mi bilo drago da moram ubiti tog klinca, ali, u ovom trenutku, sve su opcije na stolu ",napola mi se smesi."Čekaj, još nešto ",podigne Kim prst i požuri preko sobe, prema stoliću na sredini dnevnog boravka. Prokopa po svojoj torbici i mahne mi da priđem.

Kim, kakva već Kim jeste,premaze mi usne blistavim, bezbojnim sjajem i gurne mi maskaru u ruke. "Želiš izgledati najbolje što možeš, zar ne?"

Iako me sve boli u prsima, njezin pokušaj da mi pomogne izmami mi osmeh.
Naravno da moram izgledati najbolje što mogu, pa to je jasno kao dan, barem njoj.
Deset minuta kasnije obrazi mi više nisu bledi ni lice izmučeno od plakanja. Zahvaljujući korektoru i puderu, crvenilo oko očiju gotovo se više i ne vidi. Kosa mi je iščešljana i donekle pod kontrolom, u velikim, krupnim talasima.Kimberli je nakon nekoliko minuta odustala, uzdišući, i zaključujući da su ti „prokleti talasi" sad baš kako treba. I ne secam se kako me je presvukla iz one moje obične majice u uski topić s kardiganom, ali stvarno me je brzo iz zombija pretvorila u nešto mnogo lepse.

"Obećaj mi da ćeš me nazvati ako ti budem trebala",insistira Kim.-"Nemoj misliti da te neću ići tražiti."

Klimnem joj glavom u znak potvrde, znam da ne bi oklevala ni minute da je pozovem. Zagrli me još dvaput pre no što mi uruči ključeve kKristijanovog  unajmljenog auta koji je Hari ostavio ispred hotela.

Kad uđem u auto, uključim mobitel na punjač i spustim prozor do kraja. U autu sve miriše na Harija, a prazne čaše od kafe,od jutros, i dalje stoje u držačima, podsecajuci me kako smo pre samo nekoliko sati ovde vodili ljubav. To je dakle bilo njegovo „zbogom" - a sada shvatam da sam to negde u sebi i osecala, samo nisam bila spremna prihvatiti to. Nisam htela priznati poraz koji se već pomaljao na površini, čekajući da me poklopi.

Neverovatno mi je da je već skoro pet. Imam manje od dva sata da nađem Harija i uverim ga da se vrati kući sa mnom. Avion polece u pola devet, ali moramo tamo stići pre sedam da prođemo osiguranje na vreme.
Zar ću tim avionom sama kući?
Pogledam se u retrovizor. I vidim tu istu devojku koja se morala sabrati i ustati s poda kupaonice.

Osetim mučni osecaju stomaku koji mi govori, da, bićeš sama u tom avionu.

Znam jedno jedino mesto gde bih ga mogla potražiti, a ako nije tamo, nemam pojma šta ću dalje. Okrenem ključ, upalim auto, ali zastanem s menjacem u ruci. Ne mogu se besciljno vozikati Londonom bez plana i prebijene pare u džepu.

Očajna i zabrinuta, pokušam ga ponovno nazvati i gotovo briznem u plač od sreće kad se on javi na mobitel.

"Halooo, ko je to? "kaže neprepoznatljivi muški glas.
Odmaknem mobitel da vidim jesam li nazvala tacan broj,da, Harijevo ime stoji nasred ekrana.
"Halooo ",ponovi glasnije čovjek ponovno razvlačeći riječ.
"Ovaj, cao.Je li Hari tu?"

Želudac mi se steže; kao da zna da je ovaj tip loša vest, iako nemam pojma konje. Iz pozadine se čuju smeh i razni glasovi; više njih su ženski, koliko čujem.

After 3 (prevod)Where stories live. Discover now