granica
prepričavam ti petak,
umor od dijamanata
smrvljenih u snijeg
umor od pokušavanja-
uvjerena sam da znaš
svirati gitaru (smijeh)
molim te
želim doživjeti
sunce, čuti kako
ciklama raste
kada pukne
posljednja žica
i kada od nas ostane
samo mrlja
mašte.
koža na koži prošivena
hladnoćom koju otopim
samo kada je 21:15
oni me pitaju zašto ne skupim
mršave noge, koje sam slomila
zašto ih ne skupim
i ne dopustim da me stave
u gips
kako bih se osovila,
kako bi zadovoljila njih
granica
ne postoje pravila
i sve je Zemlja, svaki dio
samo se drukčije zove
linije
nepoznati geometrijski likovi
spaljena grla
i hladne kupaonske pločice
dok ponavljam
"drži me"
me bole
zato pozdrav, Vienna.
YOU ARE READING
Pomrčina
RandomPonekad dok trepćem svijetlim trepavicama, ne razmišljajući o ožiljku na vratu, samo ponekad izviri sjena satkana od crne svile.
