Sanjaš o ljetu dok ja utanjam u sram,
Postelja mi miriše na smrt i cigarete.
Posjetila sam spaljeni, zaboravljeni hram
U kojem sam pronašla tek komadiće sjete.
Progutala sam uragan i razbila šake
Slušajući kako cvrčak najavljuje sušu.
Proljeće mi miluje obraze mlake,
A za dan zime ja bih prodala dušu.
Zaspao si dok sam se gušila u čekanju,
Usta su mi puna stakla i preteških riječi.
Ubijam te u vlastitom sjećanju
Da napokon mogu preko tebe prijeći.
Nisam dijete, tvoja sam krušna mrva,
Vrati me, Bože, vrati me danu.
Ako treba umrijeti predajem se prva,
Zatvori mi, izbriši beskrajnu ranu.
Sanjaš o ljetu, progutala sam pitanja,
Ne odlaziš pa moram ostati.
O kome sada misliš od sumraka do svitanja;
Hoće li ikada druga ja postati?
YOU ARE READING
Pomrčina
RandomPonekad dok trepćem svijetlim trepavicama, ne razmišljajući o ožiljku na vratu, samo ponekad izviri sjena satkana od crne svile.
