galebovi kljunom bojaju tišinu
šaka mora se valja
preko žala
preko glava
i preko cipela
(nožice mu nisu veće od očevih palčeva)
on više ne puže
trči
i viče: mama upomoć
i upomoć mama
dok se tamarisi svađaju
i išarani zidovi hlade
stražnjice onih koji se
skrivaju.
u veljači moramo začepiti uši
mačke vode ljubav,
a štakori su kumovi-
po rivi skaču princeze
saborski zastupnici
kurve
i lažni rimski bogovi-
tu smo, slani.
šaka mora se valja
hladnog mora
on viče:
tata, školjka
raširio je oči
Ivane, jebem ti mater
mokre su ti nove cipele-
YOU ARE READING
Pomrčina
RandomPonekad dok trepćem svijetlim trepavicama, ne razmišljajući o ožiljku na vratu, samo ponekad izviri sjena satkana od crne svile.
