Pokušala sam te uhvatiti za ruku
Posrćući, jesen mi je nježno okrznula obraz.
Plod naše nesreće nosim u struku;
Ubodna rana i u vodi blijedi odraz.
Ispalila sam se poput metka u tvoj um,
Otvorila oči i utopila se u zlatnoj rijeci.
Mirišeš na kišu i veseli rum
I žare me tvoji budući metci.
Okrenuti ćeš se i pogledati me bijedno
Prije nego mi krv oboji beskrajne zjenice.
I opet će nam biti bolno svejedno;
Dati ću se svijetu poput nepopravljive grešnice.
Jesen mi je ukrala ljeto, ti me tražiš,
Zakuni se da me tražiš u svakom ljepšem listu.
Svojom pojavom bijelo sunce hladiš
I topiš se na mojemu staromu kistu.
Pokušala sam te uhvatiti, ali ptice lete na jug,
Poletjela bih s tobom čak i slomljenih krila.
Sa mojim snovima izgorio je lug
U kojemu sam te sa lažima skrila.
YOU ARE READING
Pomrčina
RandomPonekad dok trepćem svijetlim trepavicama, ne razmišljajući o ožiljku na vratu, samo ponekad izviri sjena satkana od crne svile.
