Stariji

Poglavlje 21.

'Što si radila proteklih dana?'- pita držeći me još u svome krilu.

'Ništa posebno'- smuljam. Osim što sam na sve načine pokušavala smisliti kako dovesti život u red.

'Sigurno?'- pogleda me prodorno i znam da shvaća da nisam skroz iskrena.

'Da'- ne gledam ga u oči jer sve vodi k tome da se izlajem.

'Zašto ne razgovaraš sa mnom kao prije? Što se dogodilo?'- odvoji me od sebe sa upitnim pogledom na licu.

'Ne znam, svi događaji nekako su nas udaljili,ne čini li ti se tako? Malo smo i sami pridonijeli tomu, tvrdoglavost, svojeglavost i inat nisu baš dobri za zdravu vezu.'

'Što pokušavaš reći?'- smrkne se.

'Kako misliš udaljili nas?'

'Zatvorili smo se u sebe Adame... ne razgovaramo jedno sa drugime iz prkosa... jer nam je ponos nekada jači...'

'Kao tebi onaj dan kad si srela Anu'

Zaledim se sjećajući se na njene odvratne prste po njemu. Zagrlim ga nabrzinu oko vrata kako bi se uvjerila  da je ovdje sa mnom i da je moj.

'Da'- promrmljam nesigurno.

'Slažem se da trebamo promjeniti neke loše navike, ali moramo to zajedno... ne vrijedi ako kažemo da će biti tako, a neće... shvaćaš?'- kimnem igrajući se sa njegovim otkopčanim remenom.

'Ne slušaš me'

'Aha'- sanjivo kažem petljajući po sjajnom metalu.

'Nešto puno zanimljivije se krije ispod'

Pogledam ga na rubu smijeha.

'A to čuješ je li?'- poškaklja me.

'Hej stani'- izmičem se uzalud.

'Adame!'- vrisnem u trenutku kada se otvore ulazna vrata.

'O Bože'- uzdah se otme iz usta koja nikako ne želim vidjeti sada.

Automatski se zagrlim krijući golo tijelo ispod Adamove košulje.

'Ana?'- Adam ustane za mnom kako bi ju pozdravio.

'Kako si ušl...'

'Zdravo brate'- Ivan ga prekine.

'Sreo sam ju u gradu, rekla je da ionako treba doći razgovarati sa tobom pa sam je usput poveo'- nasmiješi se dok me skenira onim vražijim očima.

Osjećam se tako neugodno jer svi zure iza Adama... Propala bi u zemlju da mogu.

'Pa... vidim imaš goste... doći ću drugi put kada djevojčica ne bude tu'- podsmjehne se ljubeći ga u obraz.

Pogledam u Adama koji naslućuje da ću napraviti glupost.

'Nisam gost.'-zaustavim ju tik pred vratima.

Ivan zadovoljno protrlja ruke vesesleći se ženskom okršaju kojega je sam potaknuo.

'Maya...'- Adam me pokuša zaustaviti no izvučem se. Dosta je bilo sranja po Mayi.

'Što si onda? Poznanica? Prijateljica? Djevojka za jednu... noć?'-  pita umišljeno.

'Djevojka, ali ne za jednu noć'- nasmije se.

'Curice nemoj me zezati molim te, misliš da imaš šanse kod Adama?... imao je desetke boljih od tebe, sve ih je prešao i na kraju se uvijek vraćao meni... '

Okrenem se iznervirano gledajući u Adama koji me nijemo preklinje da ne radim to.

'Pošto ste Denisova majka neću vas vrijeđati, to je vaš posao koliko vidim... samo ću vam reći da ste si sami krivi što ste izgubili povjerenje i ljubav ovog izvanrednog čovjeka. Sebično je od vas što ga i dalje svojatate, a odavno već nije vaš...'- zausti no ne dopustim joj da išta kaže.

'I nemojte mi govoriti gluposti da vam se vraćao... želite istinu? Denis vas veže... jedino on. Zbog njega se vraćao... i to me vama već njemu.'

'Ma što ti znaš droljice mala...'

'Znam onoliko koliko želim. A znam i da Adam sa mnom misli ozbiljno.'- vratim se k njemu pa ga zagrlim oko struka.

'Zašto joj dopuštaš da tako razgovara sa mnom?'-ljutito frkne.

'Ne trebam njegov dopust ili pak zabranu da kažem istinu'- pritisne me za rame dajući mi znak da stanem.

'Adame?'- gleda u njega iščekujući nešto.

'Evo... neka odluči sada... pošto ste tako samouvjereni... '

'Maya... što radiš?'- pita na rubu živaca. Znam koliko mu je stalo do obitelji, Denisa i kvragu nje... no mora odlučiti. Možda to do sada nije igralo ulogu no meni je itekako važno.

'Biraj'-  stanem pored Ivana smještajući ruke na prsa.

'Užasno si seksi'- šapne mi no ne dam mu da me dekoncentrira. 

'Ne mogu znaš da...'

'Znam sve Adame... no vidiš da ne ide jedno s drugim'- kažem gledajući u Anu koja mu prilazi. Odmaknem se ponovno od njega i čekam svoju sudbinu. Dobro sam postupila. Valjda.

'Adame razmisli kako bi Denisu bilo da nas napustiš...'

'Oprosti Maya... ja... prvo moram razgovarati sa Denisom... ovo... nisi ovo trebala raditi...'- uhvati se za glavu.

Pogledam ga razočarano.

'Denis je velik dečko i koliko god ga koristili kao ispriku ne stoji vam. Jednostavno vam paše biti ovako u braku... stajati u sjeni i braniti jedno drugome stvari.'

'Nije istina znaš to i sama Maya daj mi samo vremena d...'

'Donio si odluku Adame... čim je ušla znao si da ovo neće na dobro izaći'- prekinem ga jer dosta mi je više da izvodi budalu od mene.

Otrčim do vrata uz prateći smijeh one zmijurine.

'Maya!'- Adamov glas prelomi se i na trenutak se poželim vratiti no ne mogu... moram se zauzeti za sebe.

Sjurim se van ne očekujući da će poći za mnom jer prešla sam granicu tim ultinatumom... zapečatila svoj odnos sa njime.

'Hej'- Ivan izleti za mnom držeći moje stvari u rukama...

'Ne možeš takva kući'

'Otkad ti glumiš pristojnost? Čekaj... pa da ti i jesi glumac kao i brat... naslijedio si krasan dar od njega' obrušim se stiskajući se uz zid.

'Saberi se'- stisne me za ruku.

'Polugola si na ulici... krasno izgledaš no opet na krivom mjestu. Hajde obuci se i odvest ću te kući'

'Ne treba' trznem otimajući svoje stvari iz njegovih ruku.

'Autom sam tu'- izvučem ključ iz torbice pa sjednem u njega oblačeći svoje stvari.

'Daj ovo bratu i pozdravi ga'- bacim košulju kroz prozor pa jurnem ulicom.

🤔
Uživajte,
Ly, Proud-Mom💙