Stariji

Poglavlje 15.

Prozujim pokraj njega bez da se okrenem. Godinama sam mislila da je otac stradao zbog nesretnih okolnosti, skliskog kolnika, smanjene vidljivosti, zbog toga što nije bio vezan... tako su barem naveli ovi iz policije u izvješću...
Sada znam da su lagali, da je zapravo cijela njegova smrt laž.

Štitili su svoje guzice i guzice onih za koje rade... i to ti je pošten svijet.

'Maya! Nije istina'- vikne hodajući za mnom do auta.

'Kako nije, reci jel te nije svo vrijeme pokradao?'- ubaci se onaj seronja kojeg ću, kunem se, opaliti kaže li ijednu više.

'Maya... vjeruj mi'- stisne me za ramena nabijajući me svojim tijelom uz auto. Vidjevši da je situacija kulminirala Avan izađe kako bi mi pomogao.

'Mislim da je dosta'- skine njegove ruke sa mene i smjesti me iza na sjedište.

'Ne mješaj se.'- odgurne ga sjedajući iza sa mnom.

'Ivan je to sve rekao kako bi zvučalo da sam ja negativac.'

'Adame... zbilja... mislim da mi je zlo'- suzdržim se da ne povratim od pomisli da mi je muškarac koji mi se sviđa ubio oca.

'Proći ću sa tobom sve ako želiš... od policije do naših poslova... vidjet ćeš da nisam za ništa kriv...'

'A zašto je onda to rekao?'- podignem pogled iskreno sumnjajući u njega. Po prvi puta ne vjerujem mu na riječ.

'Tvoj otac je radio za mene neko vrijeme i da, saznao sam za neke sitne krađe koje mi nisu previše naštetile, no ipak zbog drugih morao sam mu dati otkaz... Moj tadašnji partner nikada nije bio popustljiv kao ja... naredio je nekim ljudima da ga gnjave sve dok ne vrati ono što je prisvojio... Jedne večeri tvoj je otac primio prijeteći poziv... žurio je kako bi se uvjerio da ste kući na sigurnom, tvoja majka i ti... jurila su ga dva auta, kiša je nemilosrdno padala i kumovala je njegovoj nesreći. U panici je jurio toliko da nije uspio prikočiti... zaista mi je žao Maya'-zagrli me dok paralizirana sjedim ne mogavši vjerovati što sam to upravo čula.

'Je li kažnjen?'-pitam prazna pogleda.

'Tko?'

'Ubojica?'- vratim pogled na njega očekujući potvrdan odgovor.

'Maya... to je mocan covjek ispred kojeg bi se na desetke njih javilo da su oni krivi samo da ne završi iza rešetaka'

'Znači nije'- razočarano uzdahnem.

Koji dan... koji jebeno odvratni dan!

'Zaista mi je žao što ti nisam rekao no ni sam nisam shvatio do nedavno da si to ti... bilo je prekasno za zaustavljanje... zaljubio sam se u tebe bespovratno'

Gledam ga u oči dugo, samo šuteći. Netko se svojski trudi da nas rastavi i sumnjam na sve, nitko mi trenutno nije čist.

'Moram u stan'

Pokažem Avanu da uđe što i učini.

'Ti ideš sa mnom ili?'- pogledam Adama koji zbunjeno kima glavom.

'Maya mislio sam da ti se ne ide onamo?'- Avan pita paleći auto.

'Moram po kopiju policijskog izvješća na njemu piše ime policajca koji je prvi stigao na mjesto nesreće, taj je sto posto nešto smutio'

'Nemoj... ne kopaj po prošlosti. Ništa dobro neće proizaći iz toga'- kaže uključujući se u promet dok Adam zabrinto stišće ruku provjeravajući jesam li dobro.

'Slažem se sa malim... ne bi trebala dirati neke stvari. Smrt tvog oca je jedna od njih. Zamisli kako li je tek sada močan kad mu prije 10 godina nitko ništa nije mogao'- odlučni u namjeri da me zaustave obojica bubaju gluposti.