Poglavlje 3.

3.7K 198 20
                                    

'Hej tata'- začuje se iza nas... Kad god se pojavi njegov sin podsjeti me kako je ovo što radim, u što se upuštam nevjerojatno glupo.

'Dođi sine'- ponosno kaže, pa ga propusti kako bi mu sjeo sa druge strane.

Dosta su slični, iako dječak ima jedva 15 godina vidljivo je da je povukao očeve crte lica.

'Naruči što želiš, odmah se vraćam'- kaže mu pa ode u toalet ostavljajući me samu sa njime.

'Pa... voziš skejt?'- pitam ga gledajući u dasku ispod stola i trudeći se prelomiti ovo nelagodu koja je nastala.

'Ne trudi se. Otprhnut će te prije nego što se snađeš. Mislim da si mu ti trinaesta. Ovaj mjesec.'- bezbobrazno mi odbrusi.

Zacrvenim se od srama pa nabrzinu platim svoje jelo i izađem na zrak.
Mutavi klinac.

Znala sam to, negdje duboko u onom dijelu mozga kojeg sam zaboravila koristiti, znala sam da je ženskar i da nisam jedina koja je pala na njega. A po svemu sudeći ni zadnja.

Napišem Jenni da mi nije dobro i da sam se vratila u  stan. Odgovori mi da će još neko vrijeme ostati.

Iskoristim to što ću biti sama kako bi se odmorila i pripremila za sutrašnji koncert jer zašto bi razbijala glavu time što sam mu još jedna u nizu? Nije da sam spavala sa njime i razvila neku privrženost pa da se osjećam povrijeđeno i utučeno.

Mlada sam, želim uživati u životu, a ne sa svojih 25 patiti za oženjenim muškarcem.
Sa tim riječima odlučim već sutra pronaći nekoga svojih godina kako bi u potpunosti zaboravila na Adama.

To neće biti tako teško. Valjda.

Dan koncerta

Spremam se cijelo poslijepodne, zagrijavam se uz njihove pjesme koje su Jenni već preko glave, ali što ću joj, kad ja moram trpjeti njene knjige svuda po stanu može i ona izdržti samo danas ovako.

Krenula sam sat vremena prije. Dok se uguram, dok nađem savršeno mjesto sa kojega ih vidim... potrajat će. Nadam se ne više od sata.

Izašli su na pozornicu nešto kasnije od očekivanog no nikoga nije bilo briga, bilo im je bitno samo to što su napokon krenuli sa svirkom.

Dva i pol sata su energično pjevali i skakali, a ja sam se derala za njima. Najavivši posljednju pjesmu Sky full od stars otišli su na kratku pauzu.
Tek tada sam uzela mobitel kako bi poslala Jenni malo atmosfere koju mi je poklonila.
Okretala sam se lijevo-desno, iza... ne bi li snimila što bolje.

Kasnije, pregledavajući snimku primjetih da sam u neposrednoj blizini snimila poznatog dječaka sa cigaretom u ruci kako se zabavlja sa društvom. Potražila sam ga i zaista je bio tamo.

Adamov sin.

Skužio je i on mene pa je opušak nabrzinu otresao o zemlju.

'Nisi ovo vidjela. Ne govori starom ništa' -dođe kako bi provjerio hoću li ga izdati.

'Gledaj mali, sve i da si se drogirao to nije moja stvar. Imaš roditelje koji tu brigu moraju voditi, a ne ja.'- pogleda me otvorenih usta. Iznenadila sam ga otvorenošću. Mislio je da sam još jedna tatina praznoglava ljubavnica.

'A što se tiče tvoga oca, mi nemam ništa. Adam mi je bio samo poznanik. Sada ni to. Toliko.'- okrenem mu leđa očekujući da će otići, no umjesto toga ostane.

'Imaš šta protiv da sa tobom odslušam zadnju pjesmu?'- zatresem glavom. Svejedno mi je gdje je.

Stane mi s lijeva i izvadi mobitel kako bi snimio završnu pjesmu koja je upravo krenula.

StarijiWhere stories live. Discover now