Stariji

Poglavlje 13.

Ne mogu vjerovati da sam izašla iz vlastitog stana. Umjesto da sam ga istjerala van neka traži drugi smještaj sada sam ja ta koja luta u potrazi za prenoćištem.

Nema šanse da se vratim, spavat ću u parku ako treba, sve samo da ne budem blizu Christiana.

I majka će me ćuti zbog ovoga. Utrpala mi ga je tek tako, bez ikakve najave recimo... mjesecima prije.
Napravio mi je ogromnu štetu, posvađao je Adama i mene, ostavio me bez krova nad glavom plus to što sam još gladna i bez mobitela pa se ne mogu obratiti niti Avanu niti Zoe.

Lutala sam gradom u potrazi za sigurnim hotelom koji ima sve... sreća pa uz svoju imam punomoć i na maminoj kartici pa će lijepo platiti svoje nepromišljanje.

Hills je bio jedan od najpoznatijih u gradu, a i okolici.

Majko spremi se na bankrot.

Protrljala sam ruke od hladnoće jer u bijesu nisam ni jaknicu uzela.

Pozdravila sam recepcionera i zamolila ga za sobu no glatko me odbio.

'Nažalost zauzeti smo'- reče bez previše takta.

'Nemate ništa ni najmanju sobicu, ne mora biti apartman?'- ne da mi se više biti vani, promrzla sam, izgladnjela i ljuta.

'Gospođice rekao sam d...'

'Što je bilo?'- prekine ga muški glas iza mene.

'Šefe... zahtjeva sobu, a nisam siguram da ju može platiti'- šapne odmjeravajući me.

Smrknem se. Glupan glupi. Na temelju vanjštine donosi sud o ljudima.

'Ako gospođica ne može ja ću platiti'- drugi glas se javi i natjera me da se  okrenem.

Adam stoji pored direktora hotela držeći mu ruku na ramenu.

'Adame'- šapnem sretno.

'Joe mislim da ipak neće trebati soba, gospođica ide sa mnom'- pozdravi se sa njime dok recepcionar blijedo zuri u njega.

'Oo-oprostite'- zamuca svjestan da ga čeka jezikova juha od šefa.

Silovit stisak od strane Adama da mi naslutiti da i mene čeka jedna takva.

'Šta izvodiš?'-okrene me snažno da mi se zavrti u glavi.

'Tražiš sobu u hotelu? Zašto? I zašto pobogu hodaš polugola u ovo doba? Ljudi misle svašta'- odbrusi mi.

Mislila sam da će me zagrliti i pitati što je bilo, a ne napasti na mene kao da sam kakvo dijete bez iole pameti.

'Pusti me'- iskobeljam se iz njegovih ruku i krenem niz ulicu u potrazi za drugim smještajem.

'Maya!!'- dotrči do mene ponovno me zaustavljajući.

'Ne trebam tvoju pomoć Adame.' - maknem njegove ruke sa sebe.

'Umjesto da me pitaš šta je uzrok svemu ovome ti se dereš na mene, ne dopuštaš da ti išta objasnim.'- zajecam osjećajući nemoć.

'Čuo sam ja vrlo dobro što se događa... ideš van sa onim tipom, a meni prodaješ priče da se zaljubljuješ.'- bijes mu sijeva iz očiju. U mraku je to još lakše vidjeti.

Prezrivo ga pogledam na rubu suza.

'Prenaglo smo ušli u ovo... kako god to nazvao'- okrenem glavu ne mogavši ga gledati.

'Možda smo pogriješili što smo odlučili pokušati'- stavim torbu na rame i krenem. Lutat ću ovuda dok ne padnem negdje. Ionako nikakve koristi od mene.

'Kažeš da prekinemo kao da ništa nije bilo?'

Zastanem moleći Boga da pristane. Iako me boli ta pomisao da ga ne vidim, ne osjetim više nikada, mislim da je tako najbolje.

'Nismo dobar materijal za vezu. Ti si oženjen i dok je to tako stalno ćemo se morati skrivati... a ja želim uživati sa tobom, držati te za ruku dok šetamo, ljubiti kada god i gdje god poželim... ovako to nije moguće.
A ja... previše sam mlada da bi mogao shvatiti moj život i urnebes koji se u njemu događa.
Ljubomora je najgora... jest pokazatelj da ljubav i strast postoje, no ona ruši i najčvršće veze'- zatvorim oči puštajući koju suzu. Vezala sam se za njega na neki neshvatljiv način.

'Maya...'- pomazi mi kosu dok me povlači uz sebe.

'Poradit ćemo na svemu'- šapne.

'Uz tvoju ljubomoru i moju brzpletost misliš li da to ima ikakvog smisla?'- samo me stegne jače ne govoreći ništa.

'Mislim da je jasno sve što sam rekla...'-odmaknem se primajući ga za ruke.

'Neopisivo mi je drago što sam te srela... ti... pokazao si mi drugu dimenziju strasti, do sada je to sve bilo klasika, seks bez previše emocija i zbližavanja... a ovo sa tobom, to je bilo nešto potpuno drugačije, nije mi bio bitan seks iako je sve odisalo strašću kada bi bili zajedno... bilo mi je bitno da si tu i da mi pokazuješ da ti je stalo.'- suze u potocima teku i ja nemam namjeru obrisati ih. One su stvarni pokazatelj mojih osjećaja.

'Maya... oprosti... za svu ljubomoru, agresivnost za to što sam oženjen... oprosti'- pomazi mi mokre obraze. Njegov dodir ubojito djeluje na mene.

'Predivna moja... zašto ovo mora biti oproštaj?'

'Nitko nam ne garantira promjenu i to je taj rizik koji život sa sobom nosi. Nepredvidivost je začin svake ljubavi i svakog živog bića. Daj da i mi budemo takvi... bez straha od ičega. Ja ću poraditi na ljubomori i statusu oženjenog muškarca... a ti... ostani savršena kakva jesi. Iako mi se čini da sam ti nedovoljno puta to rekao dovoljna si... takva kakva jesi'- stegne mi ruku koja je čitavo vrijeme u njegovoj.

'Upoznati ćemo se... dat ćemo so vremena... nemoj da poslije oboje zažalimo za ovim trenutkom. Molim te , daj nam još jednu priliku'- molećivo me gleda dok se i njemu suze presijavaju na mjesečini.

Slaba sam na muške suze. Na njega.

Slijedeći dio otkriva što je odlučila. 😉
Potrudila sam se da dobijete dva nastavka, jer u danima koji slijede neću imati previše vremena za pisanje, zato...
Uživajte,
Ly, Proud-Mom💙