Stariji

Poglavlje 18.

Tom (Ivan) 🔝 😍

Neizrečene psovke ostanu visjeti negdje u zraku dok odbijam shvatiti da je samo tako otišao.

Prokleti Christian. Ma prokleta ja kad nemam mira.

'Pa Bože koliko je ovaj svijet malen?'- začujem glas koji se u pozadini miješa sa iritantnim smijehom.

Ivan i Josh. Što rade oni zajedno?

Ustanem od stola oblačeći kaput i pokušavajući se neprimjetno izvući.

'Maya!'- Ivan veselo uzvikne. Sretan je što će me moći omalovažavati pred njime.

Natjeram se na kratki osmijeh pa pojurim do vrata.

'Stani stani!'- dotrči do mene stiskajući me za nadlakticu.

'Što želiš Ivane? Nemam vremena.'- svaki pokušaj trzanja je uzaludan.

Neželjeno mi se u sjećanje vrati onaj incident iz Adamova stana. Moram ga se kloniti.

'Ako ne želiš da Joshu kažem gdje si sinoć bila bilo bi ti bolje da kreneš za mnom'- povuče me ispred sebe dok se ponosno smiješka.

'Tko je to?'- muškarac srednjih godina i proćelave glave podigne pogled k nama zaustavljajući se na mome licu.

Sranje.

'Ivane?'- čeka objašnjenje dok me ovaj povlači u svoje krilo.

Šta izvodi?

'Maya Moore'- bubnem prije nego me Ivan uspije stegnuti sretna zbog reakcije koja uslijedi.

Josh pozeleni od muke što se Ivanu nikako ne svidi pa me jače pritisne na sebe.

'Moore?'- ćelavac ponovi provjeravajući je li dobro čuo.

'Da'- ustanem spremna sasuti mu sav bijes u lice. Kako je mogao samo oduzeti mi oca, otrgnuti ga od majke i mene? Kakav je on čovjek?

Stisnem šake dok pokušavam složiti nešto pametno u glavi.

'Dean, čujemo se, moram je odvesti kući... znaš kakve su žene'- Ivan se ubaci prije i povuče me van zaustavljajući me da se ne izbrbljam.

'Šta radiš to? Pusti me'- udaram ga pa ruci sve dok ne skrene u uličicu pored kafića.

'Jesi ti luda? Zamalo si se otkrila'- ljuto udari nogom u kantu koja je stajala pored zida.

'Šta te briga seronjo nije tebi ubio oca!'- viknem.

'Šuti!'- stavi mi ruku na usta.

'Iako si seksi kad si ljuta nepodnošljiva si... šuti ili ćeš vidjeti svoje'- spusti ruku uvjeren da me ušutkao.

'Šta radiš ti sa njime? Zna li Adam za to?'- izađem na pločnik među ljude kako mi ne bi mogao ništa.

'Zna li Adam za to?'- iskopira moj glas rugajući mi se.

'Bolestan si'- zaključim stavljajući torbu na rame.

'Stani, objasnit ću ti'- dovikne.

'Zaboravi, zovem Adama'- uzmem mobitel u ruke tipkajući njegov broj.

'Nemoj... ne smije znati da sam se našao sa njime'

'Zašto bi ti pomogla?'- skoro prasnem u smijeh od izraza lica kojeg trenutno ima. Boji se.

'Jer ti je u interesu da ne sazna za taj sastanak'

'Ma da, a kako to?'- prekrižim ruke spremna poslušati gluposti koje će ovoga puta izreći.

'Pretvaram se kako bi izvukao priznanje iz njega... na tajnom sam zadatku'

Nasmijem se glasno. Onako iz srca. Kako li je uspio toga se sjetiti za manje pola minute ?

'Ozbiljan sam'- izvadi novčanik na kojemu je prikačena policijska značka.

'Jedan policajac se ne bi trebao ponašati onako kako se ti ponašaš'- prigovorim mu zbog njegovih nasrtaja.

'Ne mogu protiv sebe, sviđaš mi se, bio ja u uniformi ili van nje, kad te vidim sve što želim je uzeti te... nebitno gdje niti kada'

Lud je. Potpuno je lud.

Zbunjena informacijama ne znam što reći pa samo šutim neko vrijeme gledajući ga.

'Zna li Adam za policiju?'

Odmahne glavom.

'Ne... misli da radim sa njime u tvrtci koja se nalazi u drugom gradu'

'Zašto mu lažeš?'

'Ja? Ti mu lažeš!'- namrštim se. Ide mi na živce sa tim lažima.

'Zamalo su te ustrijelili juče zbog gluposti, misliš da nisam to vidio, pa ja sam vas i spasio, tebe i tvog prijatelja kriminalca'

Izdere se.

'Ne deri se, ne zovi ga kriminalcem i jebi se, radit ću šta hoću'- odgurnem ga od sebe.

'To bi se Adamu sigurno svidjelo'- zajedljivo dovikne.

'Samo me pusti na miru!'- uzvratim mu.

'I nadam se stvarno da ćeš stradati na jednom od zadataka'- dodam trčeći do autobusne stanice na koju je bus već pristigao.

Uživajte,
Ly, Proud-Mom💙

P.s.
Zavirite u novu knjigu "Cameron" koju krećem pisati slijedeće godine. 😙