Poglavlje 4.

3.4K 209 14
                                    

Probudim se u Adamovu krevetu sa njime zapetljanim oko sebe. Čvrsto me držao među nogama kao da ću pobjeći ako imalo popusti.

Gledala sam ga razvijajući sve veću ljubomoru prema njegovoj ženi iz razloga što je mogla nesmetano uživati u njemu, ljubiti ga kada god poželi, zagrliti, ispričati se sa njime u bilo kojem trenutku.

Pomazila sam mu lice zaustavljajući se na usnama koje su i ovako mirne mamile u klopku.

Nisam mogla više ležati pa sam se izvukla iz kreveta ostavljajući ga poluotkrivenog. Vrebala sam ga iz kuta sobe kao kakav voajer... ne trebam ni govoriti da je izgledao božanstveno  onako spokojan i bezbrižan.

Glava mi je već tražila kavu kako bi pokušala na što jednostavniji način objasniti cijelu ovu zbrku... kako bi našla racionalan razlog zbog kojeg sam ovdje. Priča da je njegov stan bliže bila je čisto sranje, izgovor.
Želio me noćas pored sebe, a to je i dokazao.

Uz glavu, javio se i želudac... no bilo me odveć sram kopati po hladnjaku pa sam pojela energetsku pločicu koju sam imala u torbici. Biti će dovoljno dok dođem doma.

'Hej...'- pospanim glasom obznani da je tu dok rukama trlja oči. Bio je tako sladak sa razbarušenom kosicom i sjajnim očima. Nešto neopisivo.

'Budna si?'- pita hrapavim glasom dok sjeda za jedan od barskih stolaca.

'Oprosti što sam kopala, no zbilja mi je trebala kava...'- ispričam se pa mu pružim šalicu iz koje se u obliku pare širila predivna aroma. Miris koji budi.

'Maya'- ozbiljno izgovori.
'Ne budi smiješna... u redu je'-doda dok provjerava mobitel, a ja sjednem kraj njega.

'Kako si se provela na koncertu sinoć? Nisam te ni pitao... bio sam zauzet tvojim g...'- zaustavi se kako bi se ispravio, '...tobom'- nasmiješi se lagano me dodirujući nogom.

'Odlično, hvala'- kratko odgovorim ne sluteći što time želi istaknuti.

'Vidim'- okrene mobitel na kojemu je puštena snimka mene kako plešem.O Bože. Pocrvenim do korijena kose pijući vodu i nadajući se da ću se udaviti u njoj.

'Denis mi je poslao.'
Nisam ni mislila da je ikako drugačije.

'O'-  sve je što uspijem izgovoriti.

'Napisao mi je da napokon misli da sam nabasao na dobru djevojku'- pogledam ga veselo. Drago mi je.

'Znam da te on potjerao juče. Sve do sada ih je uspio maknuti od mene, no ti, drugačije si reagirala na njega. Nisi mi se potužila zbog ono što ti je rekao, nisi rekla ništa loše... čak si ga pripazila na koncertu.'- oduševljeno me gleda stavljajući me u neugodnu situaciju. Upravo je nesvjesno priznao da je imao nekoliko njih prije mene.

'Dobar je on Adame'- nekako iskopam najnormalniji odgovor.

Kimne gledajući na sat.

'Poslije ću otići po njega'- nasmiješi se.

'Samo da završim sa kavom i idem. Ne želim ti više smetati, mogla bi tvoja žena na...'

'Neće Maya. Ne živimo zajedno.'- prebaci se na trosjed sa šalicom kave u rukama, slijedim ga osječajući kako se budi želja za odgovorima.

'Što se događa sa tvojim brakom?'- znatiželjno se namjestim kraj njega ne sluteći u kakvom je stanju zapravo.

'Mladi smo se vjenčali, rano dobili dijete, ona je pobjegla iz Bugarske kako bismo se vjenčali ovdje u Americi. Počela je pisati... o ramansama u Francuskoj, Karibima... iza njenih riječi se zapravo krila ona i sve njene želje koje, kao majka nije mogla ostvariti. Prestala me voljeti, uporno je tražila tog savršenog lika iz svojih priča.
Jednoga dana poslao sam je van SAD-a kako bi se smirila jer je već nekoliko puta spomenula 'R' riječ. Vratila se sretna i poletna, puna ideja za priču dajući mi nadu da je ipak odustala od rastave. Za Denisovo dobro. No na tome putovanju me prevarila... i to tko zna koliko puta.
Nisam se razveo od nje jer bi izgubila vizu i pravo da bude državljanin Amerike... jer kada bi otišla, odvukla bi i Denisa sa sobom, a to ne dozvoljavam. Zbog toga glumimo brak i ljubav.'- kaže tužno.

U ovo malo vremena koliko ga znam nisam još vidjela zabrinutost i tugu na njegovu licu, danas je drugačije, očito da mu nije ugodno o tome razgovarati.
Zagrlim ga čvrsto nastojeći mu dokazati da sam tu, da nije više sam. 

'Žao mi je Adame.'- tužno supustim glavu. Glupa ja! Da ga nisam pitala ne bi se rastužio.

'Naviknuo sam Maya. Tu i tamo bi s vremena na vrijeme pronašao neku djevojku za zanimaciju dok se ona zaljubila, iskreno se zaljubila u čovjeka sa kojim sam zapravo prilično dobar. Sjebana stvar, ha?'- pogleda me čekajući odgovor.

Izgubim se još u prvom priznanju da je pronalazio djevojke za zanimaciju. Ne usudim se pitati jesam li i ja jedna od njih, plašim se odgovora, pa pod krinkom obaveza slažem da moram kući.

'Kamo ćeš odjednom?'- ustane za mnom dok odlazim presvući se.

'Moram ići Adame'

'Jesam li nešto krivo rekao?'

Jesi, odgovorim u sebi moleći se da me pusti jer sam bila u opasnosti da popustim pod pritiskom. 
Da otkrijem kako mi je naše druženje postalo previše važno, a možda ne bi smjelo.

'Nisi'- lažno se osmijehnem pokušavajući prikriti zabrinutost.

'Ustala si odjednom usred razgovora, nešto ti je zasmetalo?'- pita dok mu pružam majicu praveći se da nije ništa pitao.

'Hvala ti, za sve'- zagrlim ga čvrsto upijajući ga možda poslijednji put, jer jebeno ne želim biti još jedna u nizu, pogotovo ne nakon ove noći u kojoj je dokazao da mu nije stalo samo do fizičkog čina... Nakon jutra u kojemu je ogolio dušu. Ne želim to, a znam da ću tako završiti. Kao broj.

'Zašto mi ovo izgleda kao oproštaj?'- odmakne se proučavajući me.

'Nije'- nabrzinu izgovorim još jednu laž dok tražim jaknu po trosjedu.

Kako sam se Bože upustila u ovo?
Od igre u čekaonici dozvolila sam da preraste u igru sa srcem.

'Pa... vidim se'- osmijehnem se nekako čudno i izađem ostavljajući ga zbunjenog nasred sobe.

Moram uzeti predah. Prebrzo sam ga prisvojila misleći da nije onako kako je klinac rekao, a možda je... samo to nisam željela prihvatiti.

Spustim se niz ulicu nemajući snage ni taksi zaustaviti.
O ma nije moguće da me to toliko pogodilo. Ponovno se u mozgu vodi bitka tko je u pravu.

'Maya'- začujem isprekidano disanje iza sebe.

'Što radiš Adame?'- pitam ga iznenađena što je tu.

'Zar si mislila da ću te tek tako pustiti?'

Nasmiješim se njegovu zajapurenu licu. Sav je crven.

'K vragu, brza si'

😄😄😙😙

Ly, Proud-Mom💙

StarijiWhere stories live. Discover now