Stariji

Poglavlje 7.

🔝🙈😍
Uživajte u nastavku,
Ly, Proud-Mom💙

Nisam mogla zamisliti bolje jutro, čak ni onda kada sam mislila da je bilo savršeno- nije, sada to shvaćam. Shvaćam da me ovaj muškarac potpuno obuzeo i da bez njega ne znam što bi sa sobom. Za ovako kratko vrijeme uspio je postati moj prioritet i osoba bez koje ne mogu zamisliti dan.

Podbacila sam ruku pod glavu i promatrala ga. Te bore koje su ga činile starijim nisu mi uopće smetale... nisu mi smetale niti njegove godine, dovoljno sam odgovorna i odrasla da znam u što se upuštam i sa kime.

Ništa u vezi njega mi nije smetalo, činilo se kao da nema manu.

Uživala sam promatrajući ga da sam skoro zaspala, zvonjava mobitela trgnula me prije nego što me ulovio san.

Na brzinu sam se iskobeljala i javila izlazeći iz sobe kako bi Adam imao mira.

'Halo?'

'Heeeej'- začulo se sa druge strane. Samo jedna osoba razvlači tu riječ tako.

'Bok Avane, što ima?'- pitam sjedajući na trosjed.

'Ćao ljepotice, zovem te zbog vjenčanja... još uvijek si mi pratnja zar ne?'

Koje vjen... o ne... Potpuno sam zaboravila.

'Dda, naravno'- zamucam prikrivajući sram zbog zaborava.

'Zaboravila si'- šapne. Poznaje me predobro da ne bi prokljuvio ovu situaciju.

'Maya Kate Richards, zaboravila si na vjenčanje??'- sa nevjericom me pita.
Upotrebaljava puno ime samo kada je ljut na mene.

'Oprosti Avane...ali idem to je dobra vijest zar ne? Bit ću spremna u petak u šest. Vidimo se, bok'- zamuljam mu nešto pa poklopim baš u vrijeme kada me Adam zove iz sobe.

'Izvolite gosp Evans?'- naklonim se dok se proteže po krevetu.

'Želi tebe, odmah, sad, čitavu'- povuče me da sjednem kraj njega pa mi uvali jezik. Željnije nego ijedan put prije. Kosa mi za sekundu postane ptičije gnijezdo dok mi se nutrina pretvara u kašu. Tako djeluje na mene. Topim se.

'Tko te zvao?'- pita kada prekine poljubac.

'Prijatelj. Imamo neki dogovor za petak'- ne gledam ga u oči jer znam da želi podrobniji odgovor.

'Gdje idete?'- suzi oči pa ustane u sjedeću poziciju.

'Na neko vjenčanje, pratnja sam mu'

Kimne zamišljeno. Točno znam da ga pokušava zamisliti u glavi.

'Je li mlad?'

'Kao ja'- pogleda me iznenađeno zatim se navali na naslon kreveta. Uznemirila ga je ta činjenica da imam prijatelje svojih godina.

'Adame'- primim ga za ruku stiskajući ga čvrsto.

'Što si želio ovime reći?'- pitam iako vrlo dobro shvaćam samo želim čuti njegovo objašnjenje.

'Mlad je, ti si mlada... idete na vjenčanje... čudno je'- slegne ramenima.

Ništa ne govorim jer vidim da nije završio, da ga još nešto muči.

'Samo ti je prijatelj?'- pogleda me tužno dok pokušava probaviti to.

Kimnem nasmiješeno. Sladak je ovako  zabrinuti i mrvicu ljubomoran.

'Hej'- podignem mu bradu osječajući potrebu za objašnjenjem cijele Avan- situacije.

'Avan i ja smo prijatelji od malih nogu, Jenna, on i ja smo bili nerazdvojni trojac sve do faksa kada je svatko formirao svoj život. Nekoliko godina poslije ponovno smo se sreli i počeli družiti, doduše ne istim intezitetom kao u mladosti no izađemo zajedno na večeru ili u grad.
Zamolio me još prije dva mjeseca da ga pratim na vjenčanju kod rođaka, njegova obitelj je takva da će te progoniti ako dođeš sam... skroz sam bila zaboravila na to sve dok me jutros nije nazvao.'- zasmijem se.