Stariji

Poglavlje 12.

Vrativši se u stan Christian se povukao u sobu da odmori  dok sam ja to vrijeme iskoristila za pripremu jela. Bila sam gladna da boli glava no radije sam smuljala nešto za nabrzinu nego posegnula za nedravim "brzo gotovim" odleđenim-zaleđenim proizvodima.

Postavila sam jelo u tanjur i samo što sam otvorila usta Christian se pojavio u kuhinji.

'Šta to miriše?'-stvori se pored mene.

'Ništa'- slažem dok tijelom krijem tanjur. Neće mi pojesti omlet. A-a.

'Lažeš'-pokuša se nadviriti no ne dam mu.

'Maya!'- pomakne me u stranu.

'Koja si ti...'-zastane vidjevši omlet sa paprikom.

'To je moje. Sam si spremaj'- uzmem tanjur i izbeljim mu se pokušavajući što brže doći do sobe.

'Gle ovo'- vikne za mnom.
Neću se okrenuti. Neću se okre...

'Zgodan mobitel. Sigurno je bio skup'- reče stavljajući ga pod slavinu.

'Da vidimo kako podnosi kupanje'- rukom pusti vodu koja polako pada pored.
Srce mi skoči u grlo. Nije valjda toliki seronja

'Da se nisi usudio...'- odložim tanjur u boravak dok mu polako prilazim.

'Bez naglih pokreta Christian'- upozorim ga dok pojačava vodu.

'Mogu dobit malo?'- odmahnem glavom. Ne može. Nek si sam kuha.

'Oh... u redu onda'-slegne ramenima gurajući mobitel pod vodu.

'Idiote!'- vrisnem.

'Užasan si!'- izderem se dok krpom pokušavam upiti vodu.

'Ti si jer ne želiš dijeliti hranu sa mnom'- ustane i mirno odšeta kao da nije napravio nikakvu štetu.

'Ne obraćaj mi se više dok god si ovdje. Ne postojim. Sam si u stanu.'- gurnem ga ramenom šaljući mu bijesne poglede.

'Barem sam dobio večeru.'- doda trpajući u usta.

'Udavi se'- zalupim vratima bijesnija no ikada.

Koliki kreten moraš biti da zbog običnih jaja nekome uništiš stvar bez koje ne zna funkcionirati?

Uzaludno pokušavam upaliti ga. Krepao je.

Bacim se na jastuk na rubu suza. Uopće se nije promjenio kako je do maloprije tvrdio... što me podsjeti da bi mu to poslije mogla lako natrljati na nos. No nisam imala mira i bila sam spremna za  žestoku svađu pa sam odmah napala.

'Znaš... ostao si isti zlostavljač i manipulator. Ne znam kako si uvjerio samoga sebe u promjenu jer je nema Christian. Potpuno si isti.'- izderem se iz svega glasa dok rukama brišem zalutale suze.

'Maya imamo gosta'- kaže najpristojnije što je mogao. (Čitaj: preko volje)

Maknem ruke sa očiju i susretnem se sa Adamovim zabrinutim licem.

Olakšanje mi se slije niz kičmu dok korača prema meni šireći ruke i pozivajući me u zagrljaj.

'Zašto plačeš?'- šapne mi u kosu dok me sve čvršče steže.

'Onako, hvala ti što si došao'- sumnjivo me promotri pa zatim ponovno zagrli.

'Zvao sam te nekoliko puta, nisi se javila i odlučio sam doći'- poljubi me u tjeme dok glavu držim naslonjenu na njegovim prsima.

Nevjerojatno mi je falio.

'Ako je ovaj ovdje uzrok tvojih suza, neće biti dobro'- pogledam ga zabrinuto. Znam da  je spreman raskomadati ga ako kažem što je bilo, no prešutim... nešto ipak treba ostati skriveno.