Poglavlje 14.

2.2K 140 8
                                    

Zamolim ga za malo vremena, vremena u kojem ću sagledati stvari i razmisliti je li dobar izbor... jesmo li mi dobar izbor.

'Koliko god ti je potrebno'- kaže smijući se.

'Hvala ti'-kratko ga zagrlim.

Vani je već mrkli mrak što mi govori da je sigurno kasno. Bez mobitela sam izgubljena.

'Trebala bi ići'- kažem mu pitajući se gdje ću na kraju noćas spavati.

'Hajde'-povuče me do taksija pa izdiktira svoju adresu.

'Nene'-prekinem ga kazujući Avanovu.

S razlogom sam tražila vremena. Trebam se odmaknuti od njega kako ne bi mogao utjecati na moju odluku.

'Kamo ćeš?'- pita okrečući se k meni.

'Avanu.'

Ništa ne kaže što mi da naslutiti da nije načisto sa time.

'Mogla si i kod mene biti znaš'- doda nakon što se taksi zaustavi.

'Adame... rekla sam ti da mi treba vremena. Kada bi bila sa tobom ne bi mogla razmišljati racionalno.'

Zagrli me dodajući kako očekuje moj poziv. Prešutim mu za incident sa mobitelom jer ionako ću sutra nabaviti novi, a i samo bi dolila ulje na vatru između njih dvojice koja polako prerasta u požar zato ga zavaram poljupcem pa odjurim pred zgradu pritiskajući zvono.

Krajičkom oka primjetim da čeka dok ne otvori, pa čim uđem ode.

(...)

Par dana kasnije sa Avanom sam sjedila na kavi i dopisivala se sa majkom koja je "nenadano" produljila odmor za tjedan dana.

Slala sam joj poruku za porukom no uzalud kao da je ikada bila pri pameti.

'I on je još kod tebe?'

'Da Avan, frustrirana sam, sve stvari su mi tamo dosadilo mi je biti u tvojima'- stavim naočale okrečući glavu ka Suncu.

Želim dobiti malo boje, trenutno izgledam kao kćer iz obitelji Adams.

'

Pa odi po njih i meni je dosadilo što dijelimo gaće'

Proškiljim kroz naočale beljeći mu se.

'Marš'

'Ići ću sa tobom ako želiš'- slegne ramenima ni ne sluteći da mi je ubacio bubu u uho.

Adama nisam kontaktirala skoro treći dan i mogu reći da mi se um bistri  otkako nije u blizini.

Sve naginje k tome da pokušamo no vidjeti ćemo još.

'Ajde kreni'- ustanem od stola ostavljajući novac za piće.
Nervozna sam. A kada sam takva volim zapaliti i opustiti se uz dim.

'Gdje?'- blene u mene.

'U onaj novi shisha bar'- sretno pljesne rukama jureći preda mnom.

Kroz petnaestak minuta budemo na adresi. Ne da je bilo krcato, bilo je puno kao šipak.
Vjerojatno jer nema puno ovakvih barova kod nas.

StarijiWhere stories live. Discover now