FIANCÉ

Chapter 57.

Ovo jutro sam bila i predobro raspoložena. Iako sam imala glavobolju, koja je postajala sve manja, bila sam istinski sretna. Sve oko mene činilo se veselije. Trava je bila zelenija, nebo plavlje, cviječe šarenije, a Sunce toplije. I tako sam sretna , sa sladoledom pod rukom, šetala ulicom u osam sati ujutro okrećući glavu i upijajući sve pred sobom. Imala sam osjećaj da mi je cijeli svijet pod nogama i da mi ništa ne može stati na put. Prvi put, u duže vremena bila sam istinski sretna. 

No, moje sretno raspoloženje se promijenilo u malo manje sretno kada mi je vrata otvorila Veronika, sva uplakana. Šminka joj je bila razmazana, oči crvene od plakanja, a u rukama je držala maramicu kojom je pokušavala obrisati suze. Ona je pogledala mene, onda sladoled.

''Žao mi je.''-kažem i dam joj sladoled. Ona ga prihvati objeručke, okrene se na peti i krene prema kuhinji. Zatvorila sam vrata i krenula za njom. Ona je već sjedila na barskoj stolici i jela sladoled i dalje jecajući.-''Jesi oke?''-pitala sam i sjela ispred nje.

''Kako mogu biti oke?''-zajecala je-''Spavala sam s njim,a on ode i pohvata se s prvom koja naiđe.''-u sebe je trpala sladoled. –''I gdje si ti sinoć nestala? Jutros sam se uplašila da si me i ti ostavila.''

''Imala sam nešto važno za obaviti.''-ona podigne obrvu.

''Što?''-izdahnem gledajući u nju-''Hajde, kome ćeš reći ako ne meni?''-primijetim maleni osmijeh u kutu njenih usana.

''Išla sam do bolnice.''-kažem i zatvorim oči-''Išla sam se ispričati Jakovu.''

''I?''

''Ne želim te zamarati s time.''-odmahnem rukom. Uistinu je nisam željela zamarati sa svojim ljubavnim životom jer je i sama imala problema.

''Da čujem. Sad kad sam gotova s Lukom moram živjeti kroz tebe.''-nasmijem se njenoj izjavi,a zatim i ona to napravi.

''Ispričala sam mu se.''-slegnem ramenima-''I onda me doveo doma i prespavao u mom krevetu.''-ona ponovno podigne obrvu. Znala je da me živcira činjenica da ona može podići jednu obrvu,a ja ne.-''Nije bilo ništa. Samo smo ... spavali.''-kažem i sklopim ruke te stavim glavu na njih.-''Kao ... spavali.''-ona se glasno nasmije i pokaže zube.-''Vidiš. Nije sve tako crno.''-ona slegne ramenima i strpa još jednu žlicu sladoleda u usta.-''Imam ideju.''-napravim malu pauzu, čisto da bih dobila njenu pozornost-''Znaš kako me Marko tražio tvoj broj ...''-izvadim mobitel iz džepa i krenem tipkati po njemu.

''Ne!''-prekine me i pokuša oteti mobitel iz ruke.

''Zašto ne?''-skočim sa stolice.-''Čovjek je zgodan.''-slegnem ramenima. Istini za volju, Marko je stvarno zgodan.

''Ne, Ariana stariji je i ...''-zacvili i ponovno sjedne na stolicu.-''Ne treba mi to. Ovo s Lukom je tek završilo i ne mogu biti ponovno povrijeđena.''

''Znam, znam. Ali nitko ti ne govori da moraš odmah s njim u krevet. Nisu svi isti kao što je Luka. Mrzim ovo reći ali upozorila sam te.''-ona spusti glavu. Nisam ju željela povrijediti, ali ona mi je najbolja prijateljica i ne mogu joj uljepšavati stvari.-''Samo mu daj šansu. Izađite na kavu i popričajte. Vidjet ćeš da je zabavan.''-kažem nešto tiše. Imala je spuštenu glavu pa nisam mogla procijeniti razmišlja li o toj mogućnosti ili će isti trenutak briznuti u plač.

''Ti sigurno nemaš ništa s njim?''-napokon podigne glavu.

''Nemam.''-kažem kratko i iskreno. Ona je jedina osoba ispred koje ne moram lagati.

''Onda ti je bolje da mi ugovoriš tu kavu s njim što prije jer sam idući tjedan sama. Kad već moraš u tu vikendicu.''-'ljuto' kaže i pojede još sladoleda.

''Naravno.''-nasmijem se i uzmem mobitel u ruke. 

''Utorak, u sedam u pubu.''-ponovim još jednom za svaki slučaj.