''Zabranjena ljubav je najslađa.''
Ariana. Šesnaestogodišnjakinja. Jakov. Dvadeset šestogodišnjak.
Što se dogodi kada se ljubav pojavi? Između Ariane i Jakova? Što im stoji na putu? Klara, Jakovova zaručnica, Arianina sestra. Deset godina razlike...
''Ariana, Klara i Jakov su ovdje.''-začula sam glas svoje majke. Otipkala sam poruku Veroniki da moram ići i ustala sa kreveta. Izašla sam iz sobe i stala na vrhu stupa. U hodniku su stajali moji roditelji, moja sestra Klara i muškarac u crnoj kožnoj jakni širokih ramena i crne kose. Jakov. On i Klara asu im ostajali pokrenuti leđima doka su mama i tata stajali nasuprot njima.
''Ariana, dođi dolje.''-tata prozbori i Klara i Jakov se okrenu prema meni. Ovo je prvi put da ga vidim uživo, do sad sam ga viđala samo preko fotografija koje je Klara postavljala na Instagram. Imao je Crnu kosu podignutu u modernu flizuru. Čupave obrve nalazile iznad krupnih, zelenih očiju. Imao je muške crte lica, lijepo uređeni brada i brkovi prekrivali su donji dio njegove face i tako ga činili još muževnijim. Ubrzo me spazi i njegova usta se oblikuju u veliki smiješak koji je otkrivao bijele zečje zube.
''Ariana,''-izgovorio je moje ime-''napokon se srećemo uživo.''-siđem do dna stepenica i pružim ruku no on ju ne prihvati nego me povuče u snažan zagrljaj.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mirisao je kao muško, jaka kolonjska vodica i dezodorans, pretpostavljam. Odmaknem se od njega i uzvratim mu osmijeh te zagrlim Klaru.
''Znaš čak si mi i nedostajala.''-kažem još uvijek je grleći. Otkako je otišla na fakultet ne vraća se kući često već ostaje s Jakovom.
''Nego, planirali smo otići na večeru, što kažete na to.''-Klara predloži i mama i tata se slože.
''Ja se samo idem presvući.''-kažem i spustim pogled na svoje čarape koje su dosezale preko koljena i veliku sivu duksericu koja je na meni izgledala kao malo kraća haljina.-''Dolazim za pet minuta.''-popnem se po stubama i uđem u svoju sobu. Iz velikog kliznog ormara uzmem crnu suknju i kraći džemper boje vina i sa sebe skinem duksu te procijenim da će čarape izgledati lijepo u kombinaciji sa suknjom i džemperom te ih ostavim na nogama. Uzmem još kožnu jakni u navučem ju na sebe. Mama će sigurno imati nekih komentara na ovaj izgled ''Ariana prehladiti ćeš se. Ja te kasnije neću vodati po doktorima.'' Pogledam kroz prozor i vidim da je mrak. Pola osam navečer je,ali je studeni te nije ni čudo što je vani ovako rano pao mrak. Iako je studeni nije tako hladno kao što bi moglo biti.
Svi petero naguralo se u naš auto, stisnuti kao sardine. Mama, ja i Jakov na zadnjem sjedalu, dok je tata sjedio na vozačevom a Klara na suvozačevom sjedalu. Klara je izričito zatražila da sjedi naprijed, te joj je mama prepustila to sjedalo. Uvijek sam imala teoriju da više voli nju nego mene. No nije bitno. Promatrala sam kišu kako se slijeva kroz staklo na automobilu sjedeći između Jakova i mame. Tata je Jakova ispitivao neke gluposti te bi se Klara i Mama često ubacile u razgovor.
''Jakov je našao posao u lokalnoj bolnici tako da mislim da ćemo se zadržati tu nakon vjenčanja.''-raširila sam zjenice
''Vjenčanja!?''-iznenađeno sam pitala. Ona i Jakov hodaju šest mjeseci, a poznaju se manje od godinu dana koliko sam shvatila.
''Klara.''-razočarano je rekao.-''Morala si reći.''-Klara je stavila ruku na usta i pogledala u mene i mamu.
''Pa... htjeli smo vam reći za večerom no...''-nervozno se nasmijala-''zaručeni smo. Jakov me zaprosio.''-veselo kaže i ispruži ruku kako bi mama i ja vidjele prsten. Bio je lijep, zlatni s malim dijamantom.
''Lijep je.''-kažem i krajičkom oka pogledam u Jakova,no on je već gledao u mene. Shvati da sam ga pogledala te skrene pogled na prsten.
''Da, ovaj ... bojao sam se da joj se neće svidjeti.''-kaže s nervoznim smješkom.
''Želite li naručiti neko piće dok čekate večeru?''-pita konobar. Restoran je bio jedan od skupljih u gradu, lijepo uređen i prostran. Nasuprot mene sjedio je Jakov, pokraj njega Klara, tata je sjedio na čelu stola, a mama s moje desne strane, nasuprot Klare.
''Da, meni može jedan viski.''-kaže tata te konobar preusmjeri pogled na mamu koja naruči crno vino isto kao i Klara
''Vodka tonic.''-mama me probode pogledom kao i Klara, Jakov se nasmije.
''Ona se šali. Jedna Coca-Cola biti će dobra''-kaže tata te konobar pogleda u Jakova, a ja preokrenem očima.
''Vodka tonic.''-kaže kratko i pogleda u mene s malim osmjehom u kutu usana.
''Klara znaš li gdje je ovdje zahod?''-pita mama te Klara kimne glavom i one se ustanu. Za stolom ostanemo tata, Jakov i ja. Konobar se pojavi sa čašama. Jakov uzme čašu u ruke te je približi usnama,no tati zazvoni mobitel, te on zastane držeći čašu u blizini usana.
''Moram se javiti, šef me zove.''-kaže kratko i izađe iz restorana kako bi se javio.
