Djevojka sa krilima |✓

1.dio

NOVO KOMPLETNO NANOVO NAPISANO POGLAVLJE.

Ne znam što sam sanjala, ali znam da je bilo lijepo. Kad je alarm zazvonio i probudio me od sna mi nije ostalo ništa nego osmijeh na licu i dobro raspoloženje.

Ostala sam ležati u krevetu još koju minutu, pokušajući se prisjetiti sna, no u tome sam bila bezuspješna. S teškim uzdahom sam ustala i krenula prema kupaonici željna razbuđivanja koje mi jedino topao tuš može donijeti.

Maknula sam pokrivače s sebe i sjela na krevet. Osjećala sam se kao da mi se hladan zrak upija u kožu. Tog trena sam požalila što sam ostavila prozor otvoren preko noći.

Ne želeći tratiti više vremena ustala sam i brzo totapkala do kupaone. Pod je bio hladan.

Tuširajući se razmišljala sam o današnjem danu i svemu što trebam napraviti. Danas mi je prvi dan u novoj školi te su me živci tresli. Bila sam jako nervozna.

Prošla srednja škola koju sam pohađala je bila vrlo blizu sirotištu u kojem sam živjela. Uz mene još su bile dvije osobe iz njega koje su pohađale srednju tako da su u školi svi znali tko smo. Također su nas se zbog nekog razloga klonili. Naravno, nitko nije bio bezobrazan prema nama niti su nas maltretirali, samo nisu voljeli biti oko nas. Uvijek me zanimalo zašto ali nije da mi je toliko smetalo. Voljela sam tišinu i mir.

Kad sam se sjetila Jade, žene koja se brinula o svima nama, malen osmijeh mi je došao na lice. Ona je osoba koja mi je omogućila da se iselim i upišem u novu školu te joj ne mogu biti više zahvalna. Ona je najbliža osoba majci koju sam ikad imala.

O svojim roditeljima nisam znala mnogo. Jedino što znam je da su me ostavili ispred sirotišta sa papirićem na kojem je pisalo moje ime. Angela. Ime koje sam voljela i mrzila u isto vrijeme.

Zatvorila sam slavinu i izašla iz tuša. Ručnikom sam brzinski osušila kosu i nakon toga se žurno obukla.

Na tren sam stala pred ogledalo, kao što sam činila svako jutro, i promotrila se. Plave oči, plava kosa. Kao uvijek, razmišljala sam o tome od kojeg sam roditelja dobila što.

I naravno, kao svakog jutra, ta tema me rastužila. Gledala sam se sve dok više nisam mogla izdržati svoj lik. Oči su mi na tren bljesnule plavo.

Brzo sam izašla iz sobe i krenula prema kuhinji.

Za doručak sam odlučila pojesti ostatke jučerašnje pizze. Nije mi se dalo ništa kuhati. Plus nisam znala ništa skuhati općenito. Nakon što sam pojela krenula sam pješke do škole. Imala sam sreće što se nalazila u blizini.

Putem sam proučavala sve oko sebe. Osjećala sam se van ovoga mjesta zbog toga jer je strašno razlikovalo od mog prijašnjeg grada. Za cestama je bilo zasađeno drveće sa cvijećem oko njih. Ceste su bile manje no to je valjda zbog manje količine automobila. Ulice su bile pune ljudi koji su izgledali vedro kao današnji dan.

Kako sam hodala tako sam pustila da mi misli lutaju opušteno.

Kad sam stigla do škole zastala sam na tren da je proučim.

Bila je dosta manja od moje prijašnje škole, no izgledala je pristupačnije. Ipak unatoč njenom izgledu svejedno sam se osjećala nervozno.

Kako sam hodala prema školi svačije misli su mi ulazile u glavu. Oni koji su me primjetili su se pitali tko sam, usput me mentalno procjenjivajući. Ako sam slučajno nekome uhvatila oči samo sam se nasmiješila i nastavila hodati, ubrzajući korak.

Kad sam ušla u školu odahnula sam. Hodnici nisu bili previše popunjeni tako da sam se mogla brzo kretati bez brige da sam nekoga slučajno udarila ramenom.

Trebalo mi je par minuta da nađem ravnateljev ured. Kad sam uspjela popravila sam torbu na ramenima i pokucala brzo.

Sekundu kasnije mi se učinilo da sam čula tiho 'da', no bilo je pre tiho da stvarno znam. Svejedno sam otvorila vrata. Kad se nitko nije izderao na mene sam odahnula.

"Uđi." Čula sam glas kako je rekao lagano. "I zatvori vrata."

Napravila sam kako mi je bilo rečeno i ogledala se oko sebe. Prva stvar koju sam zapazila je veliki bijeli stol nasred prostorije. Druga stvar je bila žena koja je sjedila za njim sa nježnim osmjehom na licu. Treća stvar je bio velik prozor iza nje kroz kojeg je bio vidljiv cijeli prostor ispred škole.

"Angela Leah Rols pretpostavljam?" Pitala me i podigla obrvu na moje proučavanje. Brzo sam kimnula glavom.

"Okey." Promumljala je i počela tipkati nešto po laptopu ispred nje. "Moje je ime Mirna. Ako ikad išta trebaš slobodno mi se obrati. Ovdje imam tvoj raspored zajedno sa brojem i ključem od ormarića. Sad bi trebao doći tvoj vodič po školi."

Kimnula sam još jednom. Nisam znala da ću dobiti vodiča.

Ravnateljica mi je pružila papire. Krenula sam proučiti svoj raspored kad su se vrata ureda otvorila.

"Hellou."

Kad sam se okrenula vidjela sam curu kod vrata. Stala je tako da joj je samo glava bila vidljiva te je gledala u mene znatiželjno. Smeđa kosa, koju je zavezala u rep joj se ljuljala pored glave.

"Stela, uđi." Ravnateljica je rekla. Pogledala me sa uzbuđenim osmjehom na licu. "Ovo je Angela, nova učenica. Zvala sam te tu da joj pokažeš po školi. Ako se ne varam imate par sati skupa."

Stela je kimnula. " U redu."

U tom trenu je zazvonio telefon. Taj smo tren ukoristile da izađemo iz ureda, ne želeći smetati.

Čim smo izašle Stela je uputila svoje zelene oči prema meni. "Zdravo. Da se pošteno predstavim moje ime je Stela."

Kimnula sam i nasmješila se. "Angela, ali perferiram svoje srednje ime Leah."

Stela je kimnula. "Leah, mogu vidjeti tvoj raspored?"

Dala sam joj ga i gledala kako su joj oči plesale po njemu.

"Mhm. Mogu te pitat nešto? Jesi li dobra kad dođe do fizike?" Pitala je vrativši mi moj raspored.

"Jesam." Rekla sam. Fizika mi je bila jedna od dražih predmeta.

Na moj odgovor me počela voditi za ruku negdje. "Super. Ne smeta ti sjediti samnom tijekom sata?"

Stresla sam glavom.

Mislim da sam stekla prvu prijateljicu.

****

Stela i ja smo imale dobar dio sati skupa na moju sreću. Bila sam presretna što nisam trebala sjediti sama. Kad je bilo vrijeme za ručak dovela me do stola u kantini za kojim je sjedila crvenokosa djevojka.

"Anna." Stela ju je dozvala. Anna je pogledala u nas. "Ovo je Leah."

Anna je kimnula u mom smjeru. "Kako život?"

Podigla sam obrve na njen pozdrav i nasmiješila se. "Danas super."

Sjedile smo za stolom i jele pričajući kojih deset minuta. Nakon toga se Stela požalila da joj je dosadno te kako bi mi mogle pokazati oko škole. Pošto sam bila znatiželjna sam pristala.

Kako smo hodale tako je ovaj puta više ljudi gledalo u mene.

"Ne dobivamo tako puno novih učenika." Objasnila je Anna. Kimnula sam i pokušala ih ignorirati.

U jednom trenu sam zastala jer sam osjetila promjenu u zraku. Nekakvu drugačiju auru, energiju koja nije nimalo slična ičem što normalni ljudi imaju oko sebe.

Instinktivno sam pogledala u smjeru crno obučenog dečka koji se je naslanjao na zid škole i tipkao po mobitelu. Bio je skroz crno obučen te je imao kapuljaču preko glave.

Suzila sam oči na njega. Nesvjesno mi je osmijeh pao sa lica.

"Hej, tko je ono?"

Na moje pitanje su obje stale hodati. Kad su vidjele o kome govorim Stelino se lice ozarilo dok je Anna napravila grimasu.

S metalnim hvatom oko moje ruke Stela me počela voditi negdje. Uputila sam upitan pogled Anni no ona je samo okrenula očima.

"Na malo privatnije mjesto."