Savjeti za pisce

Povijesna fikcija

Nešto što se događalo u davna vremena, rekli bi neki. Povijesna fikcija, uključuje puno toga, zahtjeva puno istraživanja, više od suvremene fikcije i samo da znate, malo toga možete naći na internetu.

Kad pišete povijesnu fikciju, možete izabrati hoćete li pisati o jednom važnom događaju, o politici, običajima, legendama ili pojedincu kako je živio u to vrijeme, a možete to sve spojiti. Što više spojite, to je kompliciranije. Zato preporučujem da onima koji nisu još u srednjoj školi da se ne upuštaju u ovo, a vjerojatno će oni koji su na fakultetu odustati brzo kad vide koliko zahtjeva istraživanja, (a vjerojatno će dječica popizdit što sam ovo rekla jer misle da su zrelija od onih koji imaju 30).

Što trebate istražiti? Običaje toga doba, toga naroda, zakone, mentalitet ljudi toga doba, tehnologiju, odjevne predmete, mjesta kako su izgledala, morat ćete i naći mape toga doba za koje ste odlučili pisati.

Ono što morate imati na umu jest što dalje sežete u prošlost, to su kulture bile različitije, a i ima manje zabilježenih informacija. Ne treba vam puno govoriti da je prije bilo drukčije, neki znaju da položaj žena bio drukčiji i da se religija shvaćala ozbiljnije, a neki još misle da su se samo nosile duge haljine i vozile kočije.

Što morate imati na umu? Nekad se odnosilo drukčije prema manjinama, nisu se štitili, bili su potlačeni, četvrti stalež, neki bi rekli, zakoni za njih su bili drukčiji, nekad je odnos znanosti i religije bio neprijateljski, toliko da su znanstvenici završavali na lomači, a zbog religije znanost je skoro cijelo tisućljeće bila potisnuta. Kazne su bile brutalnije, pogotovo mučenje, samo da se priznanje izvuče iz žrtve, bez dokaza, tako da je lako nevina žrtva završavala na vješalima.

Jeste li znali da je prije i književnost bila ograničena (kao i sloboda govora) i zbog jedne neumjesne kitice netko je mogao završiti na lomači, a čak nije bilo ograničene dobi za smrtnu kaznu ili mučenje, mogli ste imati i pet godina, što se njih ticalo, također mali dio stanovništva je bio pismen, a koristila su se druga pisma, ne latinica, nekad je obrazovanje bilo dopušteno samo dječacima, a djeca višeg staleža su se obrazovala kod kuće.

Naravno sve ovo ovisi o vremenu i kulturi o kojoj pišete, neke su kulture prije osam tisuća godina bile mirnije nego one u srednjem vijeku, a neke brutalnije. Za ovo je istraživanje najvažnije i možda najopširnije. Ako uzmete opširnu temu kao križarski rat, trebat će vam više istraživanja nego život pojedinca u određenom vremenu i određenom staležu. Imajte na umu da je teško naći i pouzdane izvore, budući da mnoge države pišu drukčiju povijest, a mnoga je povijest ostala skrivena, možda je samo nađete u starim člancima novina ili starim zaboravljenim knjigama.