Savjeti za pisce

Ivan Lutz o izdavanju

Što je govorio još 2014.

ONI: Oni koji ulaze neka ostave svu nadu!?

Postoje razni koraci diljem interneta, postavljeni od tko zna kakvih dušebrižnika, koji vas „uče" kako objaviti rukopis, kako se ponašati da vas izdavači prepoznaju, kako ovo kako ono... Nažalost, ovdje govorim za naše prilike i o našoj državi: odbacite snove o prepoznavanju kvalitete od strane izdavača, o rađanju nove zvijezde na spisateljskom nebu ili bilo što ste vidjeli u nekoj američkoj drami sa sretnim završetkom; pripremite se na surovu realnost izdavaštva gdje prednost imaju "neki drugi ljudi", pripremite se na anti-izdavaštvo koje se trudi napraviti stvari što težim, što nemogućnijim...

Svi vi koji ćete imati bliski susret s pokušajima da izdate svoj PRVI roman ili bilo što drugo, brzo ćete uvidjeti kako stvari funkcioniraju. Nažalost jad, bijeda i čemer, a agenata koji se bore za pisce, traže talente, razvaljuju tržište, ne da nema, nego NE postoji ni jedan jedini agent koji bi vodio pisca na našem tržištu jer tržište je inertno, inertno, inertno.

Hrvati ne čitaju! To je opće poznata stvar, ali nitko ih niti ne potiče da čitaju; nitko ne radi agresivne kampanje za pulp, za mlade, za šund literaturu koju možemo čitati na WC-u za 9,99 kn... No, čitamo knjige iz trgovačkih centara za 19.99 kn, a hrvatski autor nema roman ispod 99 kn? Kako je to moguće? Zašto je sve tako skupo? Zašto se izdavačke kuće tako odnose prema debitantima? Zašto nema marketinga? Kome odgovara ovakva situacija? Pitanja, pitanja, pitanja...

MI: Nada umire posljednja - NIKADA ne odustajati!

U mom slučaju, čekao sam dvije i pol godine da mi se nitko ne bi niti javio na e-mailove, pozive, poštu... Dakle, NITKO! I onda sam poslao rukopis u Srbiju i dobio odgovor u deset minuta, a rukopis su mi pročitali za dva tjedna te izdali roman za par mjeseci. Kako je to moguće? Ne znam.

Naravno, jedna od teorija je bila kako je srpsko tržište lošije od našeg pa su mi zato objavili roman; kako je „tamo" situacija puno gora nego kod nas i kako moj rukopis ne bi nikada prošao hrvatski kulturni sud. Dakle, ako ikada i objavite nešto, ne mislite da je loše razdoblje završilo i da će sada sve ići glatko. Jer tada će upravo vaši kolege pisci početi po vama sipati drvlje i kamenje... I tek tada shvatite u koji ste svijet ušli... Ja sam mu stoga svjesno okrenuo leđa.

Zašto vam ovo pišem?

Pripremite se na sve i svašta! Pripremite se na kritike na svakom koraku i tek pokoji poticaj i pohvalu. Tako izgleda stvarnost.

Da, boli na početku, ali rad, rad i samo rad polako će vas odaljiti od močvare u kojoj se ne želite kupati jer jedino što se broji je čitanost i kako je knjiga primljena kod publike. I SAMO TO JE VAŽNO!

Svjetlo na kraju tunela

Naravno dobrih ljudi ima svugdje i u većini su, ali je gamad najglasnija pa fini svijet ne može doći do izražaja. Postoje izdavači u Hrvatskoj koji su vam spremni pomoći - rijetki su, ali postoje. Postoje ljudi koji vam prilaze i tiho vam stišću šaku, pohvaljuju vas... Inače i u znanosti je tako: količina ljudskosti proporcionalna je sa znanjem koju osoba ima. A ljudi, na sreću, ima.

I tko kakvih ljudi!

Potrebno je probiti led s prvim romanom i sve će ići lakše; potrebno je konstantno napredovati i pisati sa željom i ljubavlju; potrebno je ignorirati sve ovo što sam gore naveo; a najviše je potrebno čitati, čitati, čitati jer bez čitanja nema pisanja, ali nema. TOČKA!

Ako ste pročitali dovoljno knjiga, ako možete razlikovati stilove pojedinih pisaca, ako možete, kopirati pasus (samo kao vježbu, naravno) Dostojevskom, Koontzu ili Selimoviću na svoj način, ako imate hrabrosti i ako nakon svega vjerujete u sebe i u svoju emociju koju prenosite na papir, nema te sile koja može zaustaviti vaš pohod u književne vode jer iskrenost se ionako uvijek najviše cijeni, a vrijeme govori o djelima koja ostavljamo za sobom. Pišite!

King je jednom rekao da se pisac postaje kada pročitate knjigu, zatvorite ju i duboko udahnete te promislite i kažete: „Koje je ovo sranje! Ja mogu bolje!" Vrijemae je da upravo to i učinite.