Savjeti za pisce

Kakav kraj

Nekad nam na um padne kraj, kraj zbog kojeg poželimo i ispričati priču, a nekad ne znamo ni nakon godine dana kako bismo je završili. Koji je kraj dobar? Sretan ili nesretan? Treba li poslušati čitatelje i dati likovima sve što žele ili skupiti hrabrosti i napisati nesretan kraj da se pokaže tko je zapravo pisac? Treba li se uklopiti i napisati sretan kraj ili istaknuti i napisati nesretan kraj?

Nijedno od ovoga. Kraj služi da bi se upotpunila priča, ne da biste se vi istaknuli ili uklopili među publiku. Kraj služi za priču, a ne za vas ili one koji vam vole diktirati pravila.

Odgovor je jednostavan, realan kraj. Kraj koji će se uklopiti u priču i koji neće ostaviti nekoliko upitnika iznad glave. Nitko ne voli onaj WTF kraj. Tada niste pisac nego trol.

To ne znači da s krajem ne trebate iznenaditi, ali morate paziti na ishod. I to iznenađenje bi trebalo imati smisla. To iznenađenje trebalo bi već bit povezano s nečim prije, a ne ubaciti nešto samo da pokažete kako i vi znate iznenaditi ljude.

Sretan ili nesretan, nije važno, oba kraja mogu biti dobra, a i potpuna propast. Zato svaki ima neka mala pravila.

Pišite sretan kraj jedino kada:

- je priča otpočetka išla laganim tonom. Ako se priča nije bavila nekom teškom problematikom, nesretan kraj nije potreban, osim ako nije toliko nesretan. Ne treba nam velika tragedija na kraju ako se prije nije dogodila.

- su se likovi potrudili za sretan kraj. Nema sretnog kraja ako nitko nije činio ništa. Ako su likovi samo dobri i na kraju završe sretno samo da se pokaže da se treba biti dobar je totalna glupost. Likovi trebaju cijelo vrijeme raditi na svom cilju da bi ga ostvariti, uporno prelaziti preko svake prepreke. Nema sretnog kraja za liječine.

- ostaju negativne posljedice. Vaš je lik pobijedio, ali ožiljci su još uvijek tu. Ne servirajte svima sve na zlatnom pladnju, onda samo pišete svoje mokre snove, a ne priču.

Nesretan kraj pišite samo ako:

- je glavni lik negativac. Uvijek negativcima ide nesretan kraj. Istina je da u stvarnosti nekad pobijede, ali ne toliko često. Realno je da se protiv zlih ljudi velika skupina okrene, zato i ne završavaju sretno ni u stvarnom životu. Osim toga, pričom šaljemo neku poruku, pa ako pravednom liku želite dati nesretan kraj, imat će ga i negativac.

- je posljedica loših odluka. Bilo da je vaš protagonist dobar ili zao, ako je donosio loše odluke i nije učio iz njih, ako nije razmišljao, završit će onako kako nije htio. Tada će vaš nesretan kraj imati smisla i bit će prihvaćen.

- lika nije briga. Ne mora biti zao, ali ako je lik bio previše sebičan, ako je imao mane koje nije htio ni pokušao nadvladati, ako su njegova djela donosila loše posljedice za druge i nije ga bilo briga, jednostavnijim riječima; ako je bio kreten, negativan kraj i za njega.

- likovi nisu ništa činili. Ne mogu vam drugi sve činiti za glavnog lika. Ako lik nije činio ništa, ako nije ništa spriječio, ako se nije za ništa trudio, nema za njega sretan kraj. 

Sad, koji je kraj realniji? Oba su jednako realna, ima sretnih i nesretnih krajeva. U stvarnom životu trebaš za sretan kraj upotrijebiti mozak, pa neka tako bude i u priči.

Sada slijede spojleri jer ću vam dati loše primjere sretnog i nesretnog kraja, zato ako je moguće da ćete nešto otkriti što niste htjeli, ne čitajte dalje.

Pravi loš primjer za nesretan kraj je Sumrak. Ne samo jer nije bilo borbe nego jer je doslovno svatko dobio ono što je htio. Bella je dobila svog svjetlucavog Edwarda, Rose je dobila dijete za brinuti se, Jacob je postao pedofil, ali je barem sretan. Očito se Smeyerica bojala napisati borbu i dati loš kraj za nekoga ili nije znala kako će završiti, pa kasnije nije bilo borbe.

Loš primjer za nesretan kraj je knjiga Odana, zadnji dio serijala Različita. Zapravo ne znam bi li ovo svrstala u nesretan kraj jer je cilj postignut, samo je umro onaj tko nije trebao, ali sad govorimo o njenom kraju. Iako se Tris borila otpočetka, možemo reći da je više prikazana kao žrtva, jer su se loše stvari upravo događale njoj, iako su drugi bili u škripcu.

Zašto Tris nije trebala umrijeti? Jer je očito umrla da dobije još više simpatije. Ajme hrabra je. Žao mi je Veronica, ali čula sam za još hrabrije likove. Nije ovo bio ni originalan završetak, jer mnogi likovi na kraju završe upucani. Smrt lika ne služi da se pobere simpatija za njega.

Drugo, nju kao vještog neustrašivog vojnika je upucao čovjek u kolicima. Zar ona nije imala pištolj? Zašto nije pucala, nikad nećemo znati, da ne spominjem da je već uspjela preživjeti serum smrti (drugim riječima, otrov) što je već bilo upitno. Imalo bi više smisla da to nije preživjela.

Drugi primjer za loš nesretan kraj je Čuvarica svoje sestre, za one koji su gledali film, knjiga završava drukčije, odvjetnik se slupa, Anna umire i Kate dobije bubreg na kraju i čudom preživi, iako su liječnici govorili da ju ni drugi bubreg neće spasiti.

Ne znam točno što je Jodi s ovim mislila. Da, prometne nesreće su realne, a je li potrebno ih dodati u ovu priču? Znamo da knjiga nije mogla imati sretan završetak, ili bi Kate umrla, ili bi joj Anna darovala bubreg protiv svoje volje, ili na ovaj loš način. Zar je trebalo nešto odjednom ubaciti nakon što se sudac već odlučio suprotno? Naravno da nije, ovo je loš način da se šokira publika.

Evo nesretan kraj koji ima smisla. Za one koji čitaju ili gledaju Igru prijestolja, pitate li se zašto pošteni i časni Starkovi uvijek završe s nožem u leđima. Zašto je Eddard ostao bez glave, Robb izgubio sve na vjenčanju svoga ujaka kad je trebao dobiti vojsku, a Jon završio izboden od svoje braće? Je li George voli mučiti svoje poštene likove?

Pravi je razlog jer su glupi. Starkovi se ne razumiju u politiku, ne znaju komunicirati s ljudima, ne znaju što ljudi žele, imaju svoje vrline, prednosti, ali ne znaju kako ih iskoristiti. Zato ljudi kao Tyrion prežive, on se razumije u politiku, on zna igrati igru prijestolja  i uvijek se izvuče iako mu se loše stvari događaju.