Njegova tajna

49. dio

Ljetni raspust je prosao kao brzi voz. Vec mjesec dana ponovo idemo u skolu. Obaveze, ucenje, i tako dalje su mi pomogle da bar na kratko zaboravim Taiba.

Sada se osjecam mnogo bolje. Bila sam potonula, duboko, samo zato sto nisam imala snage. Moji prijatelji i porodica su mi dali tu snagu. Izronila sam na povrsinu, udahnula duboko i krenula dalje. Ziv se covjek na sve navikne..

Vremenom sam prihvatila to da ga vise nema, da se nece vratiti. Jos uvijek ga cuvam, tu na mojoj lijevoj strani, ali vise ne boli toliko. Ako nista drugo bar znam da nije patio dok je umirao, da se nije mucio. Znam da je smrt za njega mozda bila olaksanje. Zivot mu je stalno zadavao snazne udarce. Mozda je ovako bolje. Mozda..

-----------------------------------------

-"Hej.. Hoces poslije skole sa nama da jedemo?"
Prosaputao je Ajdin dok je profesorica bila zauzeta pisanjem zadatka na tabli.
-"s kim?"
Odgovorila sam
-"Selina, Sara, ja.. I ti ako hoces"
Kao odgovor samo sam klimnula glavom jer nas je profesorica vec primijetila.

-"gospodjice Topalovic?!"
-"izvinjavam se"
Rekla sam. Nisam bila bas najbolja ucenica, ali svejedno sam imala kulturu.
-"hajde onda pred tablu"
Rekla je i iskezila se. U njenom pogledu sam vidjela zlo. Cisto zlo!

Matematika mi nikad nije bila jaca strana, medjutim ovaj zadatak sam znala rijesiti. Kada sam zavrsila ostavila sam kredu i pogledala u djavola koji me zacudjeno gledao.

-"zadovoljni?"
Pitala sam drsko.
-"mozes na mjesto"
Rekla je ona i nakon par minuta zvonilo je za kraj casa.

----------------------------------------

-"Uffffffff.....ziiim ta oaj sikenbuger!!!!"
Promrljala je Seli punih usta.
-"progutaj to prvo!"
Opomenula je Sara. Seli je na to samo odmahnula glavom i opet zagrizla.

Bilo je lijepo sjediti sa njima, smijati se. Da, nakon mnogo vremena ponovo se mogu smijati. Ne ono vjestacki, namjesteno, nego iskreno, iz srca.

Svima nama je bilo puno bolje. Naravno, nikad necemo zaboraviti Taiba i prestati ga voljeti, ali vise ne pricamo o tome. Kada ga spomenemo onda su to lijepa sjecanja. Niko od nas nikad nije naglas rekao da je on umro. Na neki nacin i nije, zivi u nasim srcima i mislima.

-"haaaalloooooooo???? Sta si se tako zamislila?"
Pitao me Ajdin dok mi je mahao rukom pred licem
-"hmm..nista, nista. Seliii lakse malo!"
Svi smo se nasmijali i nastavili jesti.

// kratko je, znam, znam..

Ovo je predzadnji dio.. Ne znam tacno kada cu napisati zadnji dio, ali ovih dana ce biti sigurno!

Kao i uvijek ostavite misljenje💖☺️