29. dio

602 37 4
                                    

// Ajlinina perspektiva //

-" Taibe..zedna sam" prosaputala sam,iscrpljena i umorna.

Vec skoro dva dana nisam nista pila, niti jela. Ta dva dana sam provela u ovoj hladnoj,staroj,odvratnoj zgradi.

-"donijet ce nesto. Ivan jeste okrutan i los covjek, ali nije mu zanimljivo da nas muci na taj nacin. Strpi se jos malena,uskoro ce nesto donijeti. Siguran sam" odgovorio mi je on mirno.

Nisam ni primijetila da sam zaspala,ali kad sam se probudila pored mene je stojala casa vode i kriska hljeba. Odmah sam to uzela,da bih dobila malo energije,jer sam bila previse slaba.

Taib je stojao kraj prozora i izgledao je kao da razmislja. Naginjao se kroz prozor, posmatrao daljinu, saputao nesto sam za sebe. Nisam htjela da ga prekidam u...pa sta god da je to bilo.

Posmatrala sam ga i shvatila da dise ubrzano, kada bi podigao saku vidjela bih da drhti. Jos uvijek nije primijetio da sam budna. Izvadio je kutiju cigara iz jakne i zapalio jednu. Nisam znala da pusi.

Ustala sam i naslonila se ramenom na zid pored njega. On me izgleda nije ni primijetio. Bio je naslonjen na prozorsku dasku, pogled prazan negdje u daljini dok je kao u transu uvlacio dim u sebe i nakon nekoliko trenutaka opet ispuhivao. Bio je tuzan, pod stresom, osjecao se krivim za ovo sve,ali nije on kriv. Nije mogao znati.

-"pusis ha?"
Iako ni sama nisam bila bas najbolje raspolozena, pokusala sam da djelujem veselo.
-"jebi ga.." Prosaputao je
-"zasto to radis?"
-"smiruje me.."govorio je tiho i kao hipnotisan
-"prestani" sada sam i ja zvucala ozbiljno
-"Ajlin.." Napokon je okrenuo glavu i pogledao me "izvini" zatim se ponovo posvetio svojoj cigari, povukao zadnji dim i bacio je.Tek kad je pala na pod je ispuhao dim iz sebe i okrenuo se,tako da je sada ledjima bio okrenut prozoru, a licem sobi.

Stavila sam mu ruku na rame i pocela tiho govoriti
-"hej..nisi ti kriv,nisi mog.." Ali prije nego sto sam uspjela da zavrsim misao, Taib se odmaknuo od mene,bacio stolicu sto je dalje mogao, udario pesnicom od zid i raskrvavio je,ali to mu ocigledno nije mnogo smetalo
-"nisam kriv jel?! Nego ko je?! Hajde reci mi! Reci mi!" galamio je,derao se ,mahao rukama " JA SAM KRIV! Nikad nisam trebao dopustiti da saznas ovo sve! Nikad te nisam trebao pustiti u svoje srce!"

-"T-Taibe..j-ja s-stva-arno.." Zamuckivala sam, ni sama nisam znala sta sam htjela da kazem, ali on me svejedno prekinuo. Ja sam samo stajala, na istom mjestu kao i maloprije i gledala ga.

-"znas li kako je to kad ti uzmu sve koje volis? Znas li?! Znas li kako je gadan,los,bolan osjecaj kada gledas kako povrijedjuju one koje volis? Dok te je Stefan jucer tukao zelio sam da ustanem i da ga ubijem! Da ga zadavim ovim rukama jer ti je naudio! Ali sta sam uradio? Nista! Bio sam bespomocan! Gadno je to.. A jos i ovo..Mozes li zamisliti kakav je osjecaj kada te svako zna kao 'nasmijanog fotografa iz zgrade',a ustvari niko ne zna nista o tebi? Niko ne zna koliko patis, koliko te ovaj zivot muci. Znas li kako je to kada svaki dan iznova stavljas masku jer se plasis da ako nekoga pustis previse blizu sebi da ce se desiti nesto lose?! Gradis zid,sve visociji i visociji,sve deblji i deblji.." Sada vise nije galamio,bacio se na pod,gledao u jednu tacku i nastavio dalje " ti si taj zid srusila" pogledao me svojim smedjim,skoro crnim ocima " Ajlin sta si uradila s mene?"

Ja sam stojala na mjestu, trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim sta sam upravo cula. Osjetila sam da su mi obrazi mokri, zbog suza koje su se cijelo vrijeme slijevale niz moje lice. Kada sam se malo sabrala,sjela sam kraj njega,uzela ga u narucje i prosaputala
-"zavoljela te Taibe.."

// zao mi je sto postavljam ovako kasno..nadam se da ce vam se svidjeti,ostavite misljenje💖☺️

Njegova tajnaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora